Privikavanje na novi način proizvodnje išlo je iznenađujuće glatko. Najvažnije je bilo da čvarci imaju istu teksturu i okus kao da su miješani ručno. Nakon nekoliko tjedana uštimavanja to su uspjeli i od tada uživaju u blagodatima tehnologije koja je olakšala najteži dio posla

Slasni, masni i hrskavi. Čvarci su jedno od tradicionalnih hrvatskih jela. Sirotinjska hrana težaka – stoljećima je bila tek nusprodukt pripreme mesa, sve dok u zadnje vrijeme nije postala gastro-hit. I delicija koju po novom u ovoj zagorskoj tvornici u Oroslavju pripremaju roboti Štef, Dragec i Božo.

“Definitivno nam je od velike pomoći, ne moramo svih osam sati miješati kao što smo prije. Imamo između više vremena”, kaže Natalija Siplošek, djelatnica u tvornici čvaraka

Štef, Dragec i Božo nisu Kinezi već prvi hrvatski roboti za čvarke. Od milja ih zovu najpouzdanijim Zagorcima. Ne umaraju se i ne idu na pauzu za ručak, cigaretu ili gemšit. Miješaju bez prestanka, uvijek istim intenzitetom.

“Malo im pomognemo kad zaštekaju, ali u principu delaju posao sami”, kaže Josip Tučkar, djelatnik u tvornici čvaraka. Na pitanje tko je od njih najvrijedniji, kaže – Štef.

Iako je proces robotiziran, receptura prema kojoj rade je tradicionalna. Čvrsti špek sa svinjskih leđa plus mlijeko, luk i začin. Kad su prije 11 godina pokrenuli proizvodnju, čvarke su radili od hrvatskih svinja. No potražnja je toliko narasla da na domaćem tržištu više nije bilo dovoljno slanine pa ju uvoze iz Španjolske.

Napravljeni po tradicionalnoj recepturi

“Majstori, maheri u svom poslu su to isprogramirali i tako da evo, danas radimo s njima. To je jedna kooperantska firma iz Zagorja koja radi za jednu zagrebačku firmu, ali ja znači kažem nije da je samo hrvatska pamet, sami programeri i ta firma je iz našeg lijepog Zagorja”, rekao je Marko Gerić, vlasnik tvornice čvaraka.

Privikavanje na novi način proizvodnje išlo je iznenađujuće glatko. Najvažnije je bilo da čvarci imaju istu teksturu i okus kao da su miješani ručno. Nakon nekoliko tjedana uštimavanja to su uspjeli i od tada uživaju u blagodatima tehnologije koja je olakšala najteži dio posla.

“Teško je bilo miješati jer u većini rade ruke. To je težina od jedno 30 kila kada kuhaču uronite u kotao”, kaže Natalija.

Onima koji će možda pomisliti da su robotski čvarci grubo kršenje zagorske ili slavonske tradicije, preporučamo da upoznaju Štefa, Drageca i Božu koji su naš čvarkotest položili, piše Danas.hr.

The post Štef, Dragec i Božo roboti koji usred Zagorja prave čvarke: ‘Malo im pomognemo kad zaštekaju’ appeared first on Riportal.