Parlamentarne stranke lijevo liberalnog bloka u subotu u 11 sati organiziraju prosvjed na Markovom trgu. Okidač za organiziranje prosvjeda je odabir Ivana Turudića za glavnog državnog odvjetnika. Progresivna parlamentarna oporba osim toga zahtjeva hitno raspuštanje Sabora i raspisivanje parlamentarnih izbora. Organizator prosvjeda su SDP, Možemo!, Socijaldemokrati, IDS, HSS, Radnička fronta, Centar, Glas, Reformisti, Fokus i Stranka s imenom i prezimenom (1, 2, 3, 4, 5).

„E, sad? Zašto Markov trg? Pa zato što su ovdje otete institucije, prije svega Hrvatski sabor kao glasačka mašinerija ulizica, poltrona i žetona. Zatim vlada borgovaca i korumpiranih ministara… Ovdje je i Ustavni sud koji podilazi dnevno-političkim potrebama HDZ-a kao partije na vlasti ne mareći za Ustav i ustavna prava građana (…)“, ustvrdila je Dalija Orešković, govoreći u Saboru u ime Kluba zastupnica Centra, GLAS-a i Stranke s imenom i prezimenom.

Oporbene stranke zadnjih se dana redovito suočavaju s propitkivanjem odabira lokacije prosvjeda te se u javnosti postavlja pitanje zbog čega svoju snagu nisu pokušali pokazati odabirom Trga bana Jelačića za prosvjedno okupljanje, s obzirom na to da na tu lokaciju može stati daleko više ljudi nego na Markov trg.

Simbolika ili ipak manji rizik?

Politolog Berto Šalaj, gostujući u Newsroomu televizije N1 prokomentirao je kako oporba odabirom lokacije prosvjeda nije htjela riskirati.

“Čini mi se da oporba nije htjela ništa politički riskirati. Zašto? Ako smatrate da je izbor Ivana Turudića za glavnog državnog odvjetnika katastrofa, ugrožavanje vladavine prava, demokracije, onda bi očekivao da ćete probati organizirati masovan prosvjed, onda Markov trg nije dovoljan, idete na glavni zagrebački trg. S obzirom na to da su očito procijenili da nemaju takvu političku snagu odlučili su se za Markov trg kojeg nije tako teško napuniti”, objasnio je Šalaj.

Organizatori prosvjeda, međutim, ističu kako je odabir Markova trga simboličan.

Tako Peđa Grbin, predsjednik SDP-a na pitanje o izboru lokacije prosvjeda odgovara da „riba smrdi od glave“.

„Glava je u Banskim dvorima, a suučesnici su s druge strane, mislim na 78 saborskih zastupnika. S Markovog trga je problem krenuo i tamo se on mora početi rješavati‘‘, kazao je Grbin.

Na simboliku Markova trga upućuje i Ivana Kekin, iz Nove ljevice koja je u razgovoru za net.hr i pitanje je li lokacija odabrana ciljano – kako bi se dobio osjećaj masovnosti – odgovara:

„Svi koji tako misle, neka sami probaju organizirati jedan dobar prosvjed. Markov trg odabran je radi simboličke vrijednosti, znamo da je tu Vlada koja je izabrala Turudića, Sabor kao tijelo koje ga je izglasalo i kao tijelo koje je izglasalo niz zakona nepovoljnih za građane. Na Markovom trgu je i sve ostalo – od željeza, preko plina, milijardi kuna, diploma i građevinskih dozvola – to je nešto što je HDZ ukrao i to građanima Hrvatske. Želimo i pokazati da je vrijeme da se Markov trg vrati građanima.”

Da je Markov trg tradicionalna destinacija prosvjeda, ukazuje i Domagoj Hajduković iz Socijaldemokrata.

„Sve tri glavne institucije su tamo, tako da je bilo i logično održati prosvjed tamo. Markov trg je puno efektivnije mjesto za poslati poruku, a vrijeme će pokazati imamo li snage ili ne”, kazao je Hajduković.

Svojevrstan uvod u šire okupljanje lijevo liberalnih oporbenih stranaka na Markovu trgu bila je akcija stranke Možemo! čiji su članovi 22 sata uoči zakazanog saborskog glasanja o novom glavnom državnom odvjetniku u znak prosvjeda stajali na Markovom trgu (1, 2).

“Budući da su zabranili okupljanje i ukrali nam Markov trg, i građani ovamo više ne smiju, mi ćemo stajati ovdje za svakoga tko bi to također želio, a kome je to Andrej Plenković zabranio. Svi koji mogu doći s druge strane ograde, neka dođu i neka pokažu da bi i oni stajali kad bi mogli, a moći ćete jer ćemo maknuti i ovu ogradu, jer ćemo vratiti institucije i demokracije i ukradenu državu. (…) Nažalost, kako su nam ukrali institucije i državu, ukrali su nam i Markov trg, na kojem se više ne možemo spontano okupiti”, kazala je tada Sandra Benčić iz platforme Možemo!.

Štićeni prostor prve kategorije

Markov trg za javnost je zatvoren nakon što je 12. listopada 2020. godine Danijel Bezuk pucao po zgradi Vlade i ranio policajca. Potom se dao u bijeg da bi u konačnici počinio samoubojstvo. U srpnju 2021. godine, Državno odvjetništvo je taj događaj okarakteriziralo kao terorizam, ali je kaznena prijava odbačena zbog smrti napadača (1, 2, 3, 4).

Od tog napada iz listopada 2020. godine Markov trg je za građane zatvoren metalnim ogradama. Pritom je Vlada u studenom 2020. godine dopunila Uredbu o određivanju štićenih osoba, objekata i prostora te provođenju njihove zaštite i osiguranja (Vlada, točka 14., video snimka sjednice Vlade) te je tako Markov trg određen kao štićeni prostor prve kategorije.

Pema sadržaju Uredbe, kao štićeni prostor I. kategorije određuje se prostor u neposrednom okruženju sjedišta Hrvatskog sabora i Vlade i to – 1,2 metra od vanjskog ruba zgrade Sabora sa sjeverne, istočne i južne strane; 1,2 metra od vanjskog ruba Banskih dvora sa sjeverne i zapadne strane; prostor Trga sv. Marka između istočne strane Banskih dvora, zapadne strane zgrade Sabora te sjevernog i južnog kolnika na Trgu sv. Marka, Freudenreichova ulica i dio južnog kolnika Trga sv. Marka od Freudenreichove ulice do Ćirilometodske ulice.

„Pri tome se ni u kom slučaju neće ograničiti pravo na javno okupljanje i mirni prosvjed, u skladu s Ustavom i Zakonom o javnom okupljanju“, istaknuo je tada Davor Božinović, ministar unutarnjih poslova.

Prostor Markova trga, dakle, ograđen je metalnim ogradama i nije mu moguće pristupiti. No, u slučaju organiziranja prosvjeda ta ograda postaje „tor“ unutar kojeg se smještaju prosvjednici.

Prema odredbama Zakona o javnom okupljanju Trg Francuske Republike je jedini prostor na kojem svatko može, bez prijave, održavati mirno okupljanje i javni prosvjed. Markov trg, odnosno službeno Trg sv. Marka, među lokacijama je na kojima se prosvjed treba najaviti najmanje pet dana prije održavanja. Ta prijava treba sadržavati: „svrhu, mjesto, dan i vrijeme održavanja mirnog okupljanja i javnog prosvjeda; podatke o organizatoru ili njegovom zastupniku; osobne podatke voditelja mirnog okupljanja ili javnog prosvjeda; broj redara; predmnijevani broj sudionika“.

U slučaju Markova trga, međutim, postoje neka ograničenja. Prije svega, akcija se može održati najmanje 10 metara od zgrade Vlade i Sabora, odnosno 20 metara od zgrade Ustavnog suda. Broj prosvjednika je ograničen na 1 500 te je propisano kojim putem mogu doći do Markova trga.

Ta su pravila vrijedila i prije no što je Markov trg postao štićeni prostor I. kategorije. Razlika je u tome što metalna ograda sada stalno priječi prilaz trgu, dok je ranije ona postavljana uoči najavljenog prosvjeda, a do tada su se građani mogli slobodno kretati prostorom.

Tako je bilo i u vrijeme kada se na Markovu trgu nije smjelo organizirati nikakva okupljanja. Naime, sve do 2005. godine prosvjednici koji su dolazili na Markov trg mogli su se okupiti, i okupljali su se, tik pred ulazom u Banske dvore, sjedište Vlade. No, te 2005. godine tadašnja HDZ-ova vlada koju je vodio Ivo Sanader odlučila je zabraniti okupljanje na Markovom trgu, a ta je zabrana pravdana „sigurnosnim razlozima“.

Sanaderove zabrane

Punih sedam godina, sindikati i radnici, najčešći posjetitelji Markova trga, zaustavljani su podno Kamenitih vrata, najbliže točke Markovom trgu na kojoj su im prolaz priječile zaštitne ograde i policija. Naime, Sanaderova vlada zabranila je javno okupljanje 100 metara od zgrade Vlade, Sabora i Ustavnog suda.

Ako bi Banskim dvorima odgovaralo, nekolicina radničkih predstavnika pod pratnjom bi odšetala do Vlade na pregovore. Za to vrijeme, prosvjednici su uglavnom ostajali natiskani podno Kamenitih vrata.

Ustavnu tužbu protiv zabrane okupljanja na Markovom trgu podigli su Nezavisni hrvatski sindikati te neformalna Građanska inicijativa „Matija Gubec“. Ustavni sud je u srpnju 2011. godine ukinuo spornu zabranu okupljanja na Markovu trgu, a tadašnji član Ustavnog suda Miroslav Šeparović izjavio je kako moguća ugroza sigurnosti državnih dužnosnika i zaštita od terorizma nisu nikakva opravdanja za zabranu okupljanja na Markovu trgu, koju je nazvao diskriminatornom.

Koalicijska Vlada SDP-a je 2012. godine Markov trg ponovo otvorila, ali uz ograničenja koja i danas vrijede za prosvjede. Doduše, u prvotnoj varijanti SDP-ova vlada je predlagala ograničenje broja prosvjednika na 250, ali su na kraju ipak dozvolili dolazak 1 500 osoba (1, 2, 3, 4, 5). Njih se usmjeravalo unutar ograde, odnosno „tora“ kako su taj ograđeni prostor nazivali policajci nakon što je ponovo dozvoljeno okupljanje na Markovom trgu.

Od te 2012. godine sve do listopada 2020. godine i pucnjave na Banske dvore, metalna ograda na Markov trg stavljana je pred dolazak najavljenih prosvjednika. U međuvremenu, taj je prostor bio slobodan za kretanje. No, sve se promijenilo u listopadu 2020. godine.

Mišljenje Ustavnog suda iz 2023.

U srpnju 2023. godine, gotovo tri godine nakon napada na Banske dvore, Gong je podnio zahtjev za ocjenom ustavnosti odredbe prema kojoj je Markov trg zatvoren za građane. U prosincu prošle godine Ustavni sud je odbacio zahtjev Gonga koji je tražilo da se ispita ustavnost i zakonitost dopunjene Uredbe o određivanju štićenih osoba, objekata i prostora te provođenju njihove zaštite i osiguranja prema kojoj je Markov trg štićeni prostor zatvoren za slobodno okupljanje i kretanje.

Ustavni sud se proglasio nenadležnim za odlučivanje u ovom slučaju jer u postupku apstraktne kontrole propisa nije nadležan ocjenjivati njegovu primjenu. No, odluka je izazvala podjelu među sucima te se protiv nje, izdvojenim mišljenjem, izjasnilo petero sudaca.

Prema podupirućem izdvojenom mišljenju kojeg je uz odluku dao Miroslav Šeparović, predsjednik Ustavnog suda, osporavana uredba građanima ničim nije ograničila slobodu kretanja ni mirnog okupljanja. Tako je naveo da ustavni suci iz svoje zgrade, koja je također na Markovu trgu, vrlo dobro čuju poruke prosvjednika, kojima je okupljanje omogućeno izvan ograđenog prostora. Dodaje i da stanovnici Gornjeg grada do svojih domova i trgovina mogu i okolnim putem, pri čemu je onima s otežanim kretanjem omogućen prelazak i preko ograđenog prostora na Markovu trgu.

Protiv odluke Ustavnog suda, izdvojenim mišljenjima su se izjasnili Mato Arlović, Ingrid Antičević Marinović, Lovorka Kušan, Andrej Abramović i Goran Selanec.

U zajedničkom izdvojenom mišljenju, pritom, Abramović, Kušan i Selanec Markov trg svrstavaju pod opće dobro, nad kojim građani po Ustavu imaju slobodu uživanja te ono ne može biti podložno istoj vrsti regulacije i ograničenja koja je dopuštena u slučaju javnih dobara u vlasništvu tijela državne vlasti.

S druge strane, Arlović ne spori da je Markov trg moguće zatvoriti iz sigurnosnih razloga. Međutim, navodi kako je riječ o ograničavanju ustavnih sloboda koje je moguće propisati isključivo zakonom koji bi donio Sabor, ne i Vladinom uredbom, dok Ingrid Antičević Marinović smatra da predmet zaštite zakonski uopće ne mogu biti prostori, već samo štićene osobe, dok se za prilazak objektima u kojima se one nalaze može propisati sigurnosna provjera.

Ustavni sud je tako dao za pravo Vladi koja je Markov trg trajno ogradila, ne dopuštajući kretanje tim dijelom Gornjeg grada, osim u slučajevima prethodno najavljenih prosvjednih aktivnosti.

Post Povijest prosvjeda i zabrana na Markovom trgu je prvi puta viđen na Faktograf.hr.

pročitaj cijeli članak