Faktograf objavljuje novo poglavlje u sagi o sprezi politike, pravosuđa i medija, a koje proizlazi iz poruka s mobitela bivše HDZ-ove uzdanice i državne tajnice u Ministarstvu uprave Josipe Rimac (sada Pleslić).

Dotična je bila nezadovoljna odlukom Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa iz travnja 2018. godine kojom je kažnjena zbog netočnog popunjavanja imovinske kartice te ju je željela osporiti na Upravnom sudu u Splitu. Rimac je navela da u Kninu ima samo kuću i okućnicu, ali je Povjerenstvo otkrilo da je riječ o etažiranom vlasništvu, odnosno da je na istoj adresi njezin tadašnji suprug od države na dar dobio tri zasebna stana te ih je ona u imovinskoj kartici morala navesti kao zasebne i navesti njihovu vrijednost.

Poruke pokazuju kako se 11 dana prije objave nepravomoćne presude Upravnog suda sastala s predsjednikom tog tijela, Silviom Čovićem. Taj isti dan Rimac javlja tadašnjoj direktorici Večernjeg lista Andrei Borošić (o “prijateljstvu” nje i Rimac pisali smo ovaj tjedan) kako je sud poništio odluku Povjerenstva. Potom idućih dana s njome komunicira tko će od novinara raditi tu priču. Ranije objavljene poruke već su otkrile kako je poduzetna Rimac već tada komunicirala i s tadašnjim predsjednikom Visokog upravnog suda Antom Galićem kako bi se i tu srušila odluka Povjerenstva. Taj sud je doista i potvrdio odluku nižeg suda, a isto je kasnije napravio i Vrhovni sud. Nakon što su u javnost izašle poruke Rimac upućene Galiću Visoki upravni sud je reagirao priopćenjem u kojem tvrde da je sve bilo prema propisima.

Sastanak s predsjednikom suda

Najesen 2018. godine, točnije 25. listopada, Josipi Rimac se porukom javlja tadašnji predsjednik Upravnog suda u Splitu, Silvio Čović. “Sutra sam u ZG… možda se javim za kavu”, piše joj u 22:25. Potom ju pita kakav joj je raspored idući dan, a na što ona odgovara “sukladno mom današnjem očekivanju” te potom “javi se, moramo poslati sliku prijatelju”. Idući dan u 9:09 ujutro Rimac se javlja Čoviću s pitanjem “kad je kafa”. Zatim slijedi konverzacija o terminu i mjestu sastanka pri čemu Čović piše kako “ne bi u ministarstvu”. Ona mu odgovara da onda može doći do nje. Nešto kasnije Čović joj sugerira da bi se mogli naći u 13 u kavani Muzej “u podrumu, na terasi, Trg Republike RH”. Nejasno je jesu li se na kraju našli na toj lokaciji, a razmjena poruka staje nakon što predsjednik Upravnog suda državnoj tajnici pošalje poruku da se parkira. Naglašavamo da se u trenutku susreta na tom sudu nalazi njen predmet protiv Povjerenstva.

Isti dan, u 20:19, Rimac tadašnjoj direktorici Večernjeg lista Andrei Borošić šalje poruku idućeg sadržaja: “Drugarice Dalija Orešković i Nataša Novaković su se igrale struke i prava ali danas sam dokazala da o struci i pravu ne znaju ništa i sud je poništio njihove odluke i dao mi za pravo da obranim svoju čast, ali i znanje… ovo mi znači punooooooooo”. Potom joj piše da će odluka biti objavljena 5. studenog. Njena prijateljica iz Večernjeg lista odgovara joj “Bravo, svaka čast!”, a zatim ju pita mogu li nešto objaviti oko toga. Rimac joj odgovara da mogu i da će se vidjeti idući dan.

Idući dan državna tajnica šalje direktorici Večernjeg lista nekoliko fotografija. Borošić potom odgovara da je već javila glavnom uredniku lista, Draženu Klariću, te da se Rimac javi njihovoj dopisnici Slavici Vuković. “Ti nazovi Slavicu, sve joj ispričaj, a ja ću još ovaj tjedan to koordinirati s njim da onda do sljedećeg tjedna sve porodimo. U kontaktu smo!”, piše Borošić Rimac. Ona joj uzvraća “Sunce moje hvala ti”. Direktorica Večernjeg lista na to joj odgovara “tu smo, pomažemo si gdje možemo, jebi ga, ne ide drugačije”. Navečer tog dana, u 20:12, Čović Rimac šalje glasovnu poruku te potom 11 fotografija. Presuda koja je objavljena 5. studenog ima 10 stranica.

‘Svi moji politički brakovi su dali rezultat’

U međuvremenu se pak nastavlja kampanja Rimac da se u Večernjem listu pripremi tekst o njenom trijumfu nad Povjerenstvom za odlučivanje o sukobu interesa. Borošić joj 30. listopada javlja da joj je glavni urednik Klarić javio da će ju zvati novinar Marinko Jurasić. Gotovo istodobno Rimac se dopisuje i s Čovićem. Šalje mu šest emotikona u obliku Sunca te ga pita “hoće li zasjati?”. On joj odgovara “Ovdje se oblači”. Ona mu na to replicira “bura”, a on njoj “jugo. Potom mu Rimac piše “sad je i šefu AP važno” te “Bura i oluja su moji suputnici”. U pokušaju šale aludirajući na poznatu reklamu, sudac joj odgovara “Bitno je da imaš taft”. Nesiguran hoće li ona shvatiti šalu potom nadodaje: “za postojanost frizure”. Zatim ju pita kada dolazi u Zagreb na što mu ona odgovara “sutra”, a potom “u utorak naslovnica” te “plava haljinica”.

Sudac Čović, očito impresioniran državnom tajnicom s kojom se dopisuje, odgovara joj da bi ona dobila naslovnicu i da osniva stranku. Ona mu na to uzvraća da je vjerna HDZ-u i “kad ju vara”. Čović joj na to uzvraća “tko ne bi poželio brak s tobom”. Par sekundi kasnije se nadovezuje: “politički mislim”. Ona mu odgovara “Svi moji politički brakovi su dali rezultat. Čak i onaj s Ilčićem”. Rimac tu misli na Ladislava Ilčića, predsjednika stranke Hrast koja se kasnije pripojila stranci Hrvatski suverenisti.

Nakon razmjene toplih prijateljskih poruka s predsjednikom suda na kojem se nalazi njen predmet Rimac se javlja natrag direktorici Večernjeg lista. Interesira se o pojedinim novinarima i koliko će biti korektni prema njoj. Andrea Borošić joj sugerira “pošalji poruku Klariću na WhatsApp pa ga pitaj direktno” te joj potom šalje broj glavnog urednika Dražena Klarića.

‘Zaboravio si me’

Komunikacija između predsjednika Upravnog suda u Splitu i državne tajnice nastavlja se 5. studenog, na dan kada bi trebala biti objavljena presuda kojom se poništava odluka Povjerenstva. “U 9:54 ujutro Rimac Čoviću šalje četiri upitnika. U 13:30 šalje mu novu poruku: “Zaboravio si me”. Petnaest minuta kasnije Čović joj odgovara “Di ću te zaboravit” te potom “Javim se za pola sata”. U 14:09 Rimac ga podsjeća kako “još nema odluke na stranicama” te “prošla ura, ne javljaš se”. Sudac joj u 17:44 šalje link na članak Jutarnjeg lista objavljen dan ranije koji prenosi gostovanje tadašnje predsjednice Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa Nataše Novaković na N1 televiziji u emisiji “Točka na tjedan”, a u kojem se žalila kako ne zna zbog čega Zakon o sprečavanju sukoba interesa još nije bio na saborskoj raspravi. Rimac mu na to odgovara “A što ti ja kažem”. Čović joj na to replicira da je Novaković “manita skroz” i potom “di je nađe”. Rimac odgovara: “Luda”.

Rimac i Čović idućih dana razmjenjuju emotikone, a sudac joj šalje fotografije. 15. studenog šalje joj dvije glasovne poruke. 19. studenog Rimac u 10:23 Čoviću šalje poruku “Jutrooo”, a nakon nje “A jesu ovi tvoji poletili dati novinarima”. U 10:20 od Čovića traži da joj pošalje odluku suda. Taj dan je ta odluka i službeno urudžbirana Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa.

Kako je i dogovoreno s Andreom Borošić, dva dana kasnije Večernji list prvi objavljuje da je Upravni sud u Splitu presudio u korist tadašnje državne tajnice. Iako se u razgovoru Rimac i Borošić licitiralo s nekoliko novinarskih imena, tekst je naposljetku pisala Slavica Vuković, a naslov je bio “Josipa Rimac pobijedila Povjerenstvo! Upravni sud poništio odluku – nije prekršila zakon!”. Tekst je objavljen online u 15:10. Direktorica Večernjeg lista, Andrea Borošić, u 15:23 Rimac šalje fotografiju koja je očito bila snimka ekrana objavljenog teksta. Rimac joj na to uzvraća: “Tooooo”. Borošić joj šalje emotikon koji namiguje. Rimac joj uzvraća “Hvalaaaa” te potom emotikone slavlja i srca. Borošić joj uzvraća opet s emotikonom koji namiguje, ali dodaje i onaj koji predstavlja palac gore.

‘Dalija Orešković drkala preko mjere’

Ovdje valja spomenuti i kako je Rimac o pobijanju odluke Povjerenstva neposredno nakon njihove odluke, u travnju 2018. godine komunicirala i s tadašnjim predsjednikom Državne komisije za kontrolu javne nabave Goranom Matešićem. Ranije smo pisali i kako je preko njega pokušala utjecati da se požuri odluka tog tijela oko 3.750.000 kuna vrijednog posla promidžbe Dana regionalnog razvoja koji je Ministarstvo regionalnog razvoja i EU fondova, tada na čelu s Gabrijelom Žalac, željelo dati Večernjem listu. Tako mu se 17. travnja javlja “O radosti moja trebam jedan savjet”. On joj odgovara “Ali ti nemaš vremena niti za to… a ko to more platit…”.

Rimac mu dalje mu objašnjava kako je odlučila srušiti odluku Povjerenstva na upravnom sudu te mu iznosi kronologiju te problematike koja je prethodila njenoj odluci. “I kažu na kraju… da sam napisala ispravno način stjecanja i vrijednost, a da sam obmanula javnost i da nisam upisala ono što piše u ZK izvatku… LAŽU”, ljuta je Rimac. Matešić joj na to odgovara kako se njemu čini “da je ex. Dalija Orešković drkala preko mjere”. Nakon toga ju savjetuje da uzme odvjetnika “koji će to sve znati sročiti”. Potom ogovara suce: “Suci upravnih sudova su tako varijabilna kategorija da je to za ne vjerovati. I onda dođem do pitanja svih pitanja – nedodirljivost nekvalitete!! Oni su jebena kasta koja ne ispunjava svoju funkciju.”

Rimac mu na to odgovara kako joj je odvjetnik Željko Gulišija i da ide u tužbu. Matešić joj odgovara da je njen odvjetnik pametan čovjek “ali je kazneni odvjetnik”, pa zato “ima rezerve”. Državna tajnica mu uzvraća “Ok… on će napisati pa ćemo peglati”. Matešić joj na to uzvraća: “Kada trebaš ginekologa ne ideš u ortopeda ili u okuliste”.

Čović se ničega ne sjeća

Faktograf je kontaktirao suca Čovića oko komunikacije s Josipom Rimac. Taj sudac i dalje radi na Upravnom sudu u Splitu, ali više nije predsjednik suda. Naime, prerano preminuli kolega s Indexa, Vladimir Matijanić, 4. veljače 2021. godine je na tom portalu objavio kako je Čović bio jedan od pet sudaca koji su usred pandemije koronavirusa, 23. siječnja 2021. bili prisutni na zabavi u splitskom restoranu “Pršut” Željka Keruma te su tamo besplatno jeli i pili. Sudačko vijeće Visokog upravnog suda 2. ožujka je utvrdilo da je Čović prisustvom na događaju povrijedio odredbe Kodeksa sudačke etike, ali ga nije kaznilo. Ipak, u lipnju te godine, odlukom Državnog sudbenog vijeća, Čovića je na čelu suda zamijenila Nela Mešin.

Čović za Faktograf tvrdi kako se ne može sjetiti je li se 26. listopada susreo s Rimac u Zagrebu i o čemu su pričali jer je prošlo gotovo pet i pol godina. U opširnom pisanom odgovoru na naša pitanja tvrdi kako je njihova komunikacija bila “determinirana  prirodom posla koji su tada obavljali. Potom navodi da je u razdoblju od 1. srpnja 2013. do 6. lipnja 2021. obnašao dužnost predsjednika (i glasnogovornika) Upravnog suda u Splitu u dva uzastopna mandata pa je njegova dužnost, ali i obveza, bila komunicirati s “državnim tajnicima, pomoćnicima ministra, zamjenicima ministra pa i sa samim ministrima bez obzira o kojoj političkoj opciji pripadali”. Pritom ne navodi znači li to da mu je bila obveza i da im laska kao što je laskao Rimac i pritom bivšu šeficu Povjerenstva za odlučivanje sukoba interesa, koja je pokrenula predmet protiv kojeg se Rimac žalila (i koji se u tom trenutku nalazi kod njega na sudu), naziva “manitom”.

“Stoga, moja komunikacija s ondašnjom državnom tajnicom pa i neposredni susret kojeg spominjete (i za kojeg tvrdite da se zbio), prema mom mišljenju i uvjerenju i sjećanju, ne bi predstavljali išta dvojbeno, suspektno, a niti kompromitantno u smislu potencijalnog sukoba interesa ili stegovne ili kaznene odgovornosti, a u kontekstu konkretnog predmeta. Ta komunikacija bila je u kontekstu službenih poslova koje sam kao predsjednik suda obavljao i službenih putovanja na koje sam (ot)putovao”, tvrdi Čović iako ga poruke koje smo naveli ranije demantiraju.

‘Prilično sam uvjeren da nisam Rimac obavijestio o ishodu’

Nepravomoćno poništenje odluke Povjerenstva 2018. godine donio je sudac Studenko Vuleta, a Čović tvrdi kako on kao predsjednik suda nije imao nikakav utjecaj na donošenje sudskih odluka u predmetima koji su dodijeljeni drugim sucima u rad. Tvrdi i da su Rimac i njen opunomoćenik uvijek mogli izvršiti uvid u spis jer su podaci o kretanju svakoga sudskog predmeta, pa i vezano za donesene odluke, dostupni zainteresiranima, ne predstavljaju tajnu te svaka stranka može dobiti informaciju o spisu u svakom trenutku pa je te podatke mogla saznati i ondašnja državna tajnica Rimac. Doduše, tu ne objašnjava zašto to onda Rimac nije doznala putem svog odvjetnika ili upita sudu već je kontaktirala njega i nalazila se s njim.

Čović potom podcrtava da su čak tri suda (uz sudjelovanje sveukupno devet sudaca) ocijenila da odluka Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa u predmetu Rimac nije zakonita te da je sudac s Upravnog suda u Splitu, Studenko Vuleta, bio najbrži rješavatelj predmeta na razini svih prvostupanjskih upravnih sudova te je zauzimao prvo ili vodeća mjesta na rang listama na svim natječajima za napredovanje na više sudove na koje je aplicirao. Dodaje i da je taj sudac, prema podacima Ministarstva pravosuđa i uprave, riješio najveći broj upravnih predmeta u usporedbi sa svim prvostupanjskim upravnim sucima.

“Usprkos proteku vremena, ali i s obzirom na to da se više ne sjećam (konkretne) pisane ili usmene korespondencije između mene i ondašnje državne tajnice Josipe Rimac, prilično sam uvjeren i siguran (s obzirom na način kako sam postupao kao predsjednik suda ali i obnašajući dužnost suca u predmetima koji su mi dodijeljeni u rad) da nije točna vaša tvrdnja, odnosno točnije konstrukcija koja bi proizlazila iz vaših upita da sam o (pozitivnom) ishodu konkretnog upravnog spora obavijestio na ikakav način, usmeno ili pisano ondašnju državnu tajnicu Josipu Rimac ili da sam joj ranije ili prije njezine zakonite otpreme sa suda dostavio presudu u tom predmetu”, zaključuje Čović.

The post Nakon sastanka s predsjednikom Upravnog suda u Splitu Josipa Rimac je znala da će dobiti žalbu appeared first on Faktograf.hr.

pročitaj cijeli članak