Nakon višekratnih najava aktualne gradske vlasti da u Zagrebu više neće biti ulica s ustaškim predznakom, jer je to „protivno civilizacijskim standardima“, Gradska skupština je na sjednici u četvrtak donijela prvu odluku o preimenovanju ulica nazvanih po dužnosnicima i simpatizerima tzv. Nezavisne Države Hrvatske (NDH). Riječ je o četiri ulice na području Mjesnog odbora Sveti Duh u gradskoj četvrti Črnomerec.

Postupak brisanja spornih imena pokrenuo je, u studenom 2022. godine, skupštinski Odbor za imenovanje naselja, ulica i trgova na inicijativu Svjetskog židovskog kongresa (WJC) i udruge Documenta – Centra za suočavanje s prošlošću.

WJC i Documenta dostavili su Odboru popis 11 zagrebačkih ulica koje bi trebalo preimenovati, jer – prema njihovim podacima – nose nazive po pripadnicima ili simpatizerima ustaškog pokreta. Pored četiri ulice na Črnomercu, na popisu su i ulice na području Ivanje Reke (Peščenica-Žitnjak), Gornje Dubrave i Trnja.

„Davanje počasti ustaškim dužnosnicima može se shvatiti kao glorifikacija zločinačkog pokreta, nepriznavanje patnje svih stradalih u ustaškom teroru kao i osporavanje zločina nad Židovima, Srbima, Romima te političkim neistomišljenicima u vrijeme Drugog svjetskog rata“, upozorili su WJC i Documenta u dopisu upućenom u veljači 2022. godine.

Izrazili su nadu da će do promijene spornih naziva doći tijekom te 2022. godine u kojoj se Hrvatska pripremala za predsjedanje Međunarodnim savezom za sjećanje na holokaust (IHRA), odnosno do sljedeće godišnjice oslobađanja nacističkog logora Auschwitza u siječnju 2023. godine.

Kao što vidimo, to se nije dogodilo, sve do aktualne odluke Gradske skupštine, a i to –  polovično, samo za četiri ulice na Črnomercu.

Istražili smo što je s ostalim prijedlozima  –  s četiri ulice na području Ivanje Reke i s po jednom ulicom u Gornjoj Dubravi i na Trnju.

Ispravljanje povijesnih nepravdi

Prema jučer usvojenoj odluci Gradske skupštine, umjesto naziva s ustaškim konotacijama, četiri ulice na području Svetog Duha dobile su nove nazive po glumicama čija imena je predložilo Vijeće Gradske četvrti Črnomerec.

Ulica Franje Nevistića preimenovana je u Ulicu Mije Oremović, Ulica Ivana Oršanića dobila je ime Ulica Božene Begović koja je bila i književnica i prva spikerica Radio Zagreba, Ulica Srećka Karamana preimenovana je u Ulicu Božene Kraljeve, a Ulica Branka Klarića u Ulicu Elize Gerner.

U posebnom dokumentu WJC-a, koji je dio šireg istraživanja o ustaškim nazivima u Hrvatskoj, a koji je također dostavljen Odboru, navodi se da je Franjo Nevistić u NDH radio kao tajnik kabineta ministra pravosuđa, od 1944. godine bio je stožernik Sveučilišnog stožera, a početkom 1945. imenovan je glavnim urednikom glasila ustaškog pokreta Spremnost. Ivan Oršanić je bio jedan od najpovjerljivijih suradnika Ante Pavelića, upravni zapovjednik Ustaške mladeži, član Hrvatskog državnog sabora i državni tajnik za promidžbu u Ministarstvu udružbe. Pjesnik i kulturni radnik Srećko Karaman za vrijeme NDH je radio u upravnoj službi u Dalmaciji, nakon što je preživio Bleiburg emigrirao je u Argentinu gdje je surađivao s više emigrantskih časopisa.  Pjesnik Branko Klarić u vrijeme NDH je radio kao činovnik, surađivao je u ustaškom glasilu Hrvatski narod, pisao je pjesme posvećene Anti Paveliću, Juri Francetiću, 10. travnju…

„Ovime ispravljamo dvije nepravde: povijesni revizionizam iz 1995. godine kada je 10 zagrebačkih ulica u paketu dobilo ime po ustaškim dužnosnicima ili simpatizerima, ali i podzastupljenost ulica nazvanih po zaslužnim ženama. Za razliku od ‘paketa’ iz 1995. godine, mi idemo prvo s promjenom četiri ulice“, rekla je na sjednici predsjednica Odbora za imenovanje ulica Rada Borić (Klub Možemo!-Zagreb je naš!-Nova ljevica).

Prema njezinim riječima, dosadašnja imena ničime nisu zadužila Zagreb, jer i da ne znamo što su bili u NDH, njihov doprinos kulturi bio je nikakav da bi uopće dobili ulicu.

Borić je napomenula da nije bilo primjedbi u javnoj raspravi o promjeni imena, a da će građanima u tim ulicama troškove promjene adrese u osobnim iskaznicama snositi Grad.

Igor Peternel (Domovinski pokret) prozvao je vladajuće da idu smišljeno u promjenu imena ulica u predizborno vrijeme, jer da te ulice nikome nisu smetale od 1995. godine. Davorka Moslavac Forjan (SDP) odgovorila mu je da složeni postupak preimenovanja traje još od 2022. godine.

Za nove nazive ulica na kraju je glasalo 27 gradskih vijećnika i vijećnica (Zagreb je naš!, Nova ljevica, SDP, SDSS, ORaH), a dvojica su bila protiv (Domovinski pokret, Most). Odluka stupa na snagu 1. srpnja.

Ivanja Reka: Zahtijevaju mišljenje HAZU i anketu

Iako se činilo da će i ulice u Ivanjoj Reki na području gradske četvrti Peščenica-Žitnjak vrlo lako dobiti zamjenska imena, stvari su se tamo zakomplicirale.

Do zastoja je došlo u Vijeću Gradske četvrti Peščenica-Žitnjak gdje je omjer pola-pola između vladajućeg saveza okupljenog oko Možemo i opozicije, ali i u odnosu s Vijećem Mjesnog odboru Ivanja Reka u kojem većinu čini gradska opozicija.

Sporne četiri ulice nose nazive Vladimira Arka, Filipa Lukasa, Ivana Šarića i Antuna Bonifačića.

U dokumentu upućenom Vijeću Gradske četvrti kojeg su, uz WJC i Documentu, potpisali povjesničari Ivo Goldstein i Hrvoje Klasić te odvjetnik Erol Šehu, naglašava se da se radi o „istaknutim suradnicima nacifašističkog, marionetskog i anticivilizacijskog režima Nezavisne Države Hrvatske“ i objašnjena je uloga svakog od njih.

Za industrijalca Arka, među ostalim, stoji da je od 1941-1945 opskrbljivao njemačku, talijansku i vojsku NDH svojim proizvodima, da je nakon rata optužen za suradnju s okupatorom te da je prilikom uhićenja u svojoj tvornici popio cijankalij.

Za geografa Filipa Lukasa navodi se da je od dvadesetih godina do svoje smrti 1958. godine bio promotor ideologije „krvi i tla“, ekskluzivnog hrvatstva i rasne teorije.

„Svojim je javnim djelovanjem izravno pridonio stvaranju atmosfere progona u kojoj će genocid nad Srbima, Židovima i Romima u NDH uopće biti moguć, a za vrijeme rata otvoreno je podržavao ustaštvo i nacizam i njihove genocidne politike“, dio je objašnjenja za Lukasa.

Za nadbiskupa Vrhbosanske nadbiskupije i pisca Ivana Šarića piše da je za vrijeme NDH objavio nekoliko pjesama o Poglavniku te da je naglašeno podržavao ustaše i NDH. Nakon rata emigrirao je Španjolsku, gdje je umro 1960. godine.

Antun Bonifačić je od 1941. godine radio u Odjelu za kulturne veze pri Ministarstvu vanjskih poslova NDH, a bio je i potpredsjednik Društva hrvatskih književnika. U svibnju 1945. godine pobjegao je u emigraciju, prvo u Argentinu, potom u Brazil, pa u SAD. Godine 1973. preuzeo je vodstvo Hrvatskog oslobodilačkog pokreta.

I pored dopisa kojeg su supotpisali ugledni povjesničari, na sjednici VGČ Peščenica-Žitnjak u veljači prošle godine jednoglasno je donesen kompromisni zaključak kojim se traže dodatna jamstva da je doista nužna promjena spornih naziva ulica.

„Vijeće Gradske četvrti predlaže Odboru za imenovanja ulica da u suradnji s HAZU-om, Filozofskim fakultetom u Zagrebu i ostalim meritornim institucijama utvrdi opravdanost prijedloga predstavnika Židovskog svjetskog kongresa i Documente za preimenovanje četiri ulice na području Mjesnog odbora Ivanja Reka te, u slučaju opravdanosti zahtjeva, predlaže brisanje navedenih ulica“, stoji u zaključku Vijeća Gradske četvrti.

Predlažu i da se, utvrdi li se opravdanost zahtjeva, stanovnicima tih ulica podmire troškovi promjene osobnih dokumenata, a da eventualna nove nazive predloži Vijeće Mjesnog odbora Ivanja Reka.

I tu kreću problemi.

U Vijeću Mjesnog odbora Ivanja Reka imaju i dodatni zahtjev – da se prije eventualnog preimenovanja, kao preduvjet, provede anketa među stanarima tih ulica jesu li suglasni da njihove ulice dobiju nova imena. Za to je lani u veljači glasalo svih pet članova Vijeća Mjesnog odbora Ivanja Reka, troje iz gradske opozicije koji u Vijeću imaju većinu (365 Stranka rada i solidarnosti, HDZ-HSLS-HSU), ali i dvojica članova iz redova vladajućih (Možemo, SDP).

Za to nisu dobili podršku Vijeća Gradske četvrti jer, kako nam je rekao predsjednik VGČ Nikola Zdunić (Možemo) „apsurdno je anketirati građane o tome treba li maknuti ‘ustaške ulice’ ili ne“. Anketa do danas nije provedena.

„Tražit ćemo pomoć Odbora za imenovanje ulica“

Unatoč tom neslaganju na relaciji mjesni odbor-gradska četvrt i inzistiranju Vijeća mjesnog odbora na dodatnoj provjeri prijedloga i anketi, i jedni i drugi u idućim mjesecima pokušavaju naći zamjenska imena oko kojih bi se usuglasili ako jednom dođe do promjene.

Nakon šest mjeseci, u kolovozu prošle godine, postignut je dogovor oko dva imena. Vijeće Gradske četvrti donosi zaključak da se Ulica  Vladimira Arka preimenuje u Ulicu Srećka Lipohara po branitelju iz Ivanje Reke, a Ulica Ivana Šarića u Ulicu Josipa Kužea po poznatom nogometašu i treneru. Zaključak su tada poslali skupštinskom Odboru za imenovanje ulica, ali postupak preimenovanja tih ulica još nije dovršen.

O preostale dvije ulice, Vijeće Gradske četvrti bez uspjeha je glasalo u listopadu. Članovi Vijeća podijelili su se između prijedloga koji je stigao iz Vijeća Mjesnog odbora Ivanja Reka i prijedloga predsjednika VGČ-a Nikole Zdunića.

Mjesni odbor je predložio da Ulica Antuna Bonifačića dobije naziv po piscu Dubravku Horvatiću, a Ulica Filipa Lukasa po književnici Nadi Iveljić. Predsjednik Zdunić je preložio da se, zbog ravnopravne zastupljenosti žena i malog broja ulica imenovanih po ženama koje su ostavile trag u hrvatskoj povijesti, Ulica Antuna Bonifačića preimenuje u Ulicu Sidonije Erdody Rubido, po prvoj hrvatskoj opernoj pjevačici. Složio se s drugim prijedlogom za Ulicu Nade Iveljić.

Prema zapisniku, vijećnici HDZ-HSLS-HSU, Domovinski pokret-Zelena lista te iz 365 Stranke rada i solidarnosti negoduju što se ne poštuje prijedlog Vijeća Mjesnog odbora Ivanja Reka te „djelomično i zbog toga što nisu dobili stručnu reviziju koja je zatražena od HAZU“. Kako se glasalo u paketu, nisu prošli ni prijedlozi Vijeća mjesnog odbora ni predsjednika Zdunića. Od tada, gotovo pet mjeseci, o preimenovanjima se nije ponovno raspravljalo.

„Pustili smo određeno vrijeme da Vijeće Mjesnog odbora možda promijeni prijedlog i odustane od Dubravka Horvatića, ali sada ćemo ipak morati vidjeti kako riješiti taj čvor. Malo smo zapeli zbog imena ili se nismo složili iz političkih razloga. Očito postoji limit do kojeg se možemo složiti. To treba riješiti Odbor za imenovanje ulica i vidjeti koji je najbolji način“, rekao nam je predsjednik  VGČ-a Nikola Zdunić.

Samo dan nakon našeg razgovora, održana je sjednica Vijeća Gradske četvrti na kojoj je Zdunić u zadnji čas ugurao i točku da se Ulica Filipa Lukasa preimenuje u Ulici Nade Iveljić, da barem to ode u daljnju proceduru.  Zdunić nam je potvrdio da je prijedlog novog naziva ulice izglasan uz dva suzdržana glasa Domovinskog pokreta.

Gornja Dubrava: Odbili po kratkom postupku

Na području Gradske četvrti Gornja Dubrava sporna je Ulica Vladimira Jurčića. Kako sada stvari stoje, ona se neće mijenjati zahvaljujući gradskoj opoziciji koja ima većinu u Vijeću.

Prijedlog WJC-a i Documente glatko je odbijen još u ožujku prošle godine.

„Vijeće Gradske četvrti, nakon provedenog glasanja temeljem uvida u podnesenu dokumentaciju i provedenu raspravu vezano za traženo, ne podržava navedeni prijedlog o preimenovanju Ulice Vladimira Jurčića“, stoji u zapisniku sa sjednice.

Zanimljivo da se na sjednici glasalo o neprihvaćanju prijedloga, jer je tako formulirao pitanje Ilija Sliško, tadašnji predsjednik Vijeća (nezavisni, koji je u Vijeće ušao kao član 365 Stranke rada i solidarnosti), pa je 11 glasalo „za“ odbacivanje prijedloga, a sedam „protiv“.

Prilikom odlučivanja nije pomoglo ni to što su prijedlog WJC-a i Documente za promjenu naziva ulice u Gornjoj Dubravi također supotpisali povjesničari Goldsteina i Klasić, kao i odvjetnik Šehu. U njemu se navodi da je profesor i književnik Vladimir Jurčić „za vrijeme NDH sudjelovao u ustaškoj promidžbi i indoktrinaciji mladeži pišući hvalospjeve ustaškim junacima, primjerice „Pukovnik Jure Francetić“ u Sarajevskom novom listu i pjesmice u časopisu Ustaška uzdanica za indoktrinaciju ustaške mladeži od 7 do 11 godina koje slave poglavnika Antu Pavelića“. Kao primjer, priloženi su i stihovi Jurčićeve „Ustaške koračnice“.

„Nismo vidjeli nikakvu svrhu promijene naziva ulice zato što je netko u jednoj pjesmi par stihova pročitao kao pripadnost NDH. Jurčić to nije radio na dnevnoj bazi, nije pozivao na ubijanje. Riječ je o pjesničkoj slobodi“, kazao nam je Luka Holjevac (Domovinski pokret-Zelena lista), aktualni predsjednik Vijeća Gradske četvrti Gornja Dubrava.

Na naše pitanje zar sumnja u ocjenu renomiranih povjesničara o Jurčićevoj ulozi u NDH, Holjevac uzvraća:

„Što meni znači Ivo Goldstein koji nije doktorirao na tim temama!? Ne smatram da je predodređen na tumačenje povijesti“, kaže Holjevac, inače angažiran u udruzi U ime obitelji i organizator je Hoda za život.

Pitali smo ga i što misli o najavi Rade Borić, predsjednice Odbora za imenovanje ulica, koja je još prije godinu dana najavila, nakon što je prijedlog pao na Vijeću, da će krenuti s preimenovanjem s obzirom da Vijeće nije argumentiralo svoju odbijenicu.

„Nitko nas od tada nije kontaktirao. Oni se ne mogu naći ni sa svojim gradskim četvrtima, a kamoli s nama. Da smo napisali obrazloženje dužine Biblije ili Bhagavad Gite isto bi bilo, jer vladajuća većina u gradu odlučuje, isto kao u državi. Nama je savjest čista“, kaže Holjevac.

Rekli smo mu i da je Gradsko vijeće Bjelovara u siječnju ukinulo naziv tamošnje Ulice Vladimira Jurčića. Holjevac je samo kratko komentirao da je ta ulica možda bila tamo gdje je Jurčićeva rodna kuća na kojoj postoji spomen ploča njemu u čast.

Trnje: Ulica Petra Grgeca (za sada) nije sporna

Posljednja zagrebačka ulica na popisu WJC-a i Documente je Ulica Petra Grgeca u blizini Palače pravde na Trnju.

Prema izjavama iz tamošnjeg Vijeća Gradske četvrti, a i od predstavnika Svjetskog židovskog kongresa, ime te ulice ipak ostaje, barem za sada.

U posebnom materijalu WJC-a upućenom Odboru za imenovanje ulica stoji da je Petar Grgec bio književnik i katolički djelatnik, da je radio kao profesor na Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji i kao ravnatelj I. realne gimnazije u Zagrebu. Bio je i suradnik Hrvatske enciklopedije (1941-1945), a za vrijeme NDH surađivao je u dnevnom i tjednom tisku. Nakon rata osuđen je na sedam godina robije, a kaznu je izdržavao u Staroj Gradiški i Lepoglavi.

„Do nas nije ni stigao prijedlog, jer se prije toga popis malo detaljnije istraživalo. Vjerojatno se odustalo, jer nisu pronađeni sporni elementi u biografiji“, kazao nam je Goran Đulić (Možemo), predsjednik Vijeća Gradske četvrti Trnje.

Da je prijedlog s Grgecom povučen potvrđuje nam i Ernest Herzog, predstavnik Svjetskog židovskog kongresa. Ostavlja mogućnost da to nije trajno.

„Savjetovali smo se s Klasićem i Goldsteinom i odlučili smo povući prijedlog za tu ulicu, jer nismo željeli eventualnom greškom kompromitirati čitav popis. Pokušat ćemo pribaviti dodatne informacije o Grgecu“, objasnio je Herzog.

Što se tiče jedanaestog prijedloga koji se u dopisu WJC-a i Documente naziva ‘Ulica Hranilović Marko i Soldin Matija“ takva ulica ne postoji u Zagrebu.

Radi se tek o imenima dvojice pripadnika pravaške mladeži koja su 1993. godine samo uvrštena u Fond imena iz kojeg se crpe nazivi ulica. Ni nakon 30 godina nije im dodijeljena ni jedna lokacija u Zagrebu. Prema prijedlogu novih pravila o radu Odbora za imenovanje ulica, nakon proteka roka od 20 godina od upisa, Odbor će moći ispitati opravdanost imena i donijeti zaključak o njihovom brisanju.

 

The post Nakon par godina, Grad Zagreb polovično izbrisao nazive ulica po osobama iz NDH appeared first on Faktograf.hr.

pročitaj cijeli članak