U svom znanstvenofantastičnom filmu “Početak” (2010.) britansko-američki režiser Christopher Nolan zamislio je svog protagonista kako klizi u tuđe snove, pa čak i oblikuje njihov sadržaj. Francuske neuroznanstvenice Başak Türker s Instituta za mozak u Parizu i Delphine Oudiette s Instituta za zdravlje i medicinska istraživanja u svom novom eseju objavile su članak u kojem napominju da Nolanova ideja zapravo i nije tako daleko od stvarnosti.

One, naime, tvrde da njihova istraživanja ukazuju na to da je s ljudima moguće komunicirati dok spavaju, pa čak i razgovarati s njima u određenim ključnim trenucima. “Ponekad se budimo sa živim sjećanjima na svoje noćne avanture, ali mnogo su češće situacije kada se ne sjećamo ničega”, pišu istraživačice.

Zapravo, ljudi se prosječno sjećaju jednog do tri sna tjedno. Međutim, to varira od osobe do osobe. Ljudi koji kažu da nikada ne sanjaju čine oko 2,7 do 6,5 posto stanovništva. Oni se često prisjećaju svojih snova dok su bili djeca. No udio ljudi koji kažu da nikada u životu nisu sanjali veoma je nizak – samo 0,38 posto.

Sporovalni san

Hoće li se ljudi sjećati snova ovisi o mnogim čimbenicima kao što je, recimo, spol. Žene se sjećaju češće od muškaraca. Isto tako, neki ljudi imaju veći interes za snove pa će se više potruditi da ih zapamte.

Neki ih zapisuju u “dnevnik snova”, a neki ih prepričavaju na diktafon čim se probude. Zbog njihove privatne i prolazne prirode, znanstvenicima je teško proučavati snove. Međutim, zahvaljujući napretku u području neuroznanosti, moguće je klasificirati stanje budnosti osobe analizom moždane aktivnosti, tonusa mišića i pokreta očiju.

Znanstvenici tako mogu utvrditi spava li osoba te u kojoj se fazi sna nalazi: početak sna, plitak sporovalni san, dubok sporovalni san ili spavanje s brzim pokretima očiju (REM).

Ono što nam ti fiziološki podaci ne govore jest sanja li spavač, jer se snovi mogu pojaviti u svim fazama sna, a kamoli o čemu sanja. Istraživači nemaju pristup iskustvu sna dok se događa. Stoga su prisiljeni osloniti se na spavačev opis nakon buđenja, bez jamstva da je taj prikaz vjeran onomu što se doista dogodilo u snu.

Znanost o snovima: Stručnjakinja savjetuje dvije metode kojima ćete pobijediti noćne more!

Štoviše, da bismo razumjeli što se događa u mozgu dok sanjamo te kojoj svrsi ta aktivnost služi, morali bismo moći usporediti moždanu aktivnost tijekom vremena kada se snovi pojavljuju s onima kada ih nema. Stoga je imperativ točno odrediti kada se snovi pojavljuju kako bi neuroznanstvenici unaprijedili svoja saznanja.

Da bi se to postiglo, idealno bi bilo da možemo komunicirati s osobom koja sanja. Ta ideja vjerojatno vam se čini nemogućom. No tu na scenu stupaju – lucidni snovi.

Gotovo svi ljudi shvate da su sanjali tek kada se probude. Lucidni sanjari, s druge strane, imaju jedinstvenu sposobnost da ostanu svjesni procesa sanjanja tijekom REM faze spavanja, dakle, one faze sna tijekom koje je moždana aktivnost najbliža onoj u fazi budnosti.

Što još više iznenađuje, lucidni sanjari ponekad mogu imati djelomičnu kontrolu nad temom svojih snova. Tada mogu odletjeti, učiniti da se ljudi pojave ili nestanu, promijeniti vrijeme ili se transformirati u životinje. Ukratko, mogućnosti su beskrajne.

Revolucionarna tehnologija popravlja vid: ‘Ugradit ćemo solarne panele u oči’

Brzojav spavaču

Takvi lucidni snovi mogu se pojaviti spontano ili biti stvoreni posebnim treningom. Postojanje lucidnog sanjanja poznato je od davnina, ali dugo se smatralo ezoteričnim i nedostojnim znanstvenog istraživanja.

Britanska psihologinja Celia Green prva je prepoznala znanstveni potencijal lucidnog sanjanja, o čemu je pisala u svojoj studiji iz 1968. Zaključila je da su lucidni snovi iskustvena kategorija posve različita od uobičajenih snova te je predvidjela vezu lucidnog sanjanja i REM faze. Također, prva je povezala lucidno sanjanje s fenomenom lažnog buđenja.

Shvaćanje da pomicanje očiju u snovima može utjecati na pomicanje sanjarovih očiju u fizičkom svijetu pružilo je mogućnost dokazivanja da akcije dogovorene u vrijeme budnosti mogu biti prizvane i izvedene u lucidnom snu.

Britanski psiholog Keith Hearne i američki psihofiziolog Stephen LaBerge 1980-ih proveli su genijalne eksperimente u kojima su pokušali dokazati da lucidni sanjari doista spavaju kada su shvatili da sanjaju. Polazeći od zapažanja da REM spavanje karakteriziraju brzi pokreti očiju, dok su oči zatvorene, postavili su si pitanje: “Je li moguće upotrijebiti ovo svojstvo kako bi se od spavača tražilo da ‘pošalje brzojav’ iz svog sna u svijet oko sebe?”

EVOLUCIJSKI OPRAVDANE? Zašto doživljavamo noćne more? Znanstvenici imaju odgovor!

Hearne i LaBerge angažirali su lucidne sanjare da dobiju odgovor na to pitanje. Prije nego što su sanjari zaspali, dogovorili su se s njima o “brzojavu” koji će poslati. Naime, sudionici će morati napraviti određene pokrete očima, poput pomicanja pogleda slijeva nadesno tri puta, čim postanu svjesni da sanjaju. I dok su objektivno bili u REM fazi sna, lucidni sanjari učinili su upravo to.

Novi komunikacijski kôd omogućio je istraživačima da otkrivaju faze sanjanja u realnom vremenu. Njihovo istraživanje otvorilo je put mnogim projektima u kojima lucidni sanjari djeluju kao “tajni agenti u svijetu snova”, izvršavajući misije, kao npr. zadržavanje daha u snu, te signalizirajući ih očnim kôdom.

“Sada je moguće kombinirati takve eksperimente s tehnikama snimanja mozga kako bi se proučavale regije mozga uključene u lucidno sanjanje. To predstavlja velik korak naprijed u potrazi za boljim razumijevanjem snova i načina na koji oni nastaju”, pišu francuske neuroznanstvenice.

Godine 2021., gotovo 40 godina nakon pionirskih radova Hearnea i LaBergea, studija Türker i Oudiette, u suradnji sa znanstvenicima iz cijelog svijeta, odvela nas je još dalje.

Primanje informacija

S obzirom na to da je dokazano da lucidni sanjari mogu slati informacije iz svojih snova, sljedeće logično pitanje koje se postavlja glasi: “Mogu li ih oni i primiti?” Drugim riječima, je li moguće razgovarati s lucidnim sanjarom? Kako bi to otkrile, znanstvenice su izložile sudionika taktilnim podražajima dok je spavao. Postavljale su mu zatvorena pitanja poput “Voliš li čokoladu?”. Da objasnimo, zatvorena su pitanja ona na koja se odgovara s “da” ili “ne”.

Sanjar je mogao odgovoriti osmijehom da pošalje odgovor “da” i mrštenjem da pokaže odgovor “ne”. Lucidnim sanjarima također su verbalno predstavljene jednostavne matematičke jednadžbe. Mogli su dati odgovarajuće odgovore dok su spavali.

“Naravno, lucidni sanjari nisu uvijek odgovarali, daleko od toga. Ali činjenica da ponekad jesu otvorila je komunikacijski kanal između eksperimentatora i sanjara”, pišu neuroznanstvenice. Naime, u njihovoj studiji lucidni sanjari odgovarali su u 18 posto slučajeva.

Znate li zašto spavamo i sanjamo? Ovih deset teorija daje zanimljiva objašnjenja!

Ipak, lucidno sanjanje ostaje rijedak fenomen. Čak ni iskusni lucidni sanjari nisu lucidni cijelo vrijeme, tj. tijekom REM faze sna. Tada se postavilo sljedeće pitanje: “Je li komunikacijski portal koji su Türker i Oudiette otvorile bio ograničen samo na lucidno REM spavanje?” Da bi odgovorile, morale su prionuti na daljnja istraživanja. “Kako bismo otkrile možemo li na isti način komunicirati s bilo kojim spavačem, bez obzira na to u kojoj su fazi sna, provele smo eksperimente s dobrovoljcima koji ne sanjaju lucidne snove i nemaju poremećaja spavanja, kao i s osobama koje boluju od narkolepsije. Ta bolest, koja uzrokuje neuredno spavanje, paralizu sna i rani početak REM faze, povezana je s povećanom sklonošću lucidnom sanjanju.

U svom posljednjem eksperimentu sudionicima smo predstavile postojeće riječi (npr. ‘pizza’) i druge koje smo izmislile (npr. ‘dizza’) u svim fazama sna. Zamolile smo ih da se nasmiješe ili namršte kako bi signalizirali je li riječ izmišljena ili nije. Nije iznenađujuće što su ljudi s narkolepsijom mogli reagirati kada su bili lucidni u REM fazi spavanja, što potvrđuje naše rezultate iz 2021.”, tumače znanstvenice.

Česte reakcije

Što još više iznenađuje, obje skupine sudionika također su mogle odgovoriti na njihove verbalne podražaje u većini faza sna, čak i u odsutnosti lucidnog sanjanja. Volonteri su mogli reagirati isprekidano, kao da se “prozori” veze s vanjskim svijetom privremeno “otvaraju” u određenim trenucima.

Štoviše, mogle su odrediti sastav moždane aktivnosti pogodne za te trenutke otvorenosti prema vanjskom svijetu. Analizirajući ga prije nego što su podražaji predstavljeni, mogle su predvidjeti hoće li spavači reagirati ili ne.

No zašto uopće postoje takvi “prozori u vanjski svijet”? Mogli bismo spekulirati da se mozak razvio u kontekstu u kojem je minimum kognitivne obrade bio potreban tijekom spavanja.

Znate li zašto spavamo i sanjamo? Ovih deset teorija daje zanimljiva objašnjenja!

Možemo zamisliti, na primjer, da su naši preci morali ostati pozorni na vanjske podražaje dok su spavali, u slučaju da im se približi grabežljivac. Slično tomu, znamo da majčin mozak pojačano reagira na bebin plač tijekom spavanja.

“Naši rezultati upućuju na to da je sada moguće ‘razgovarati’ sa svakim spavačem, bez obzira na to u kojoj se fazi sna nalazi. Pročišćavanjem moždanih markera koji predviđaju trenutke povezanosti s vanjskim svijetom, u budućnosti bi trebalo biti moguće dodatno optimizirati komunikacijske protokole”, zaključuju Türker i Oudiette.

Ovo otkriće utire put dijalogu sa spavačima u stvarnom vremenu, nudeći istraživačima priliku da istraže misterij sna u realnom vremenu, dok se on odvija. Granica između znanstvene fantastike i stvarnosti sve je tanja, no ipak moramo biti svjesni da su neuroznanstvenici još daleko od toga da mogu dešifrirati naše najluđe fantazije.

Objava Znanstvenici blizu velikog otkrića: Teški problem riješit ćemo ‘lucidnim sanjanjem’ pojavila se prvi puta na Dnevno.hr.

pročitaj cijeli članak