U protekle dvije godine drastična poskupljenja svih proizvoda i usluga prenerazila je građane Hrvatske. Stalne žalopojke o cijenama polako zamjenjuje psihoza. Već smo pisali o Hrvatu koji je počeo dobro zarađivati, pa i štedjeti, ali time nije bio zadovoljan.

Slično se događa i sunarodnjaku u ranim tridesetim godinama. S plaćom od 1000 eura i neriješenim stambenim pitanjem, uspio je uštedjeti 7000 eura na računu, koje je uložio u obveznice. Svakog mjeseca uplaćuje još 300 eura u VWCE (jedan od mnogobrojnih globalnih investicijskih fondova). Kaže da bi si htio priuštiti neke stvari, ali si to ne može opravdati.

“I sad, naravno, život mi prolazi i ja bih si htio priuštiti neke stvari poput MTB bicikla, možda putovanja, espresso u kafiću, ali nikako si to ne mogu opravdati jer mi je sav ‘višak’ novca potreban za rješenje stambenog pitanja. Ne mogu dobiti kredit za puni iznos stana, pa ću morati sudjelovati gotovinom. Tako se stresem kad cura ubaci čips u košaricu u supermarketu i skužio sam da to nije zdravo za mene, ali s druge strane nikako si ne mogu opravdati trošenje novca na ne-esencijalne stvari. Znači, hrana i to je to, sve ostalo mi je bacanje novca i zbog toga živim kao pustinjak”, opisao je na Redditu.

Još se ljudi tako osjeća

Ispalo je da nije jedini koji se tako osjeća. Nekolicina ljudi mu je otkrila da se bori s time na svoj način. “Imam sličan problem. Probaj na život gledati tako da ga se ne isplati živjeti ako si ne priuštiš s vremena na vrijeme neku sitnicu. Realno, bicikl te neće baciti u bankrot. Probaj uhvatiti nešto na popustu sad. U životu se mora i uživati”, poručio je jedan komentator, dok se jedna pratiteljica ove teme na Redditu u potpunosti otvorila.

“Uf, ja isto imam taj problem. Moji roditelji su isto imali takav mentalitet. Odrasla sam skromno, do te mjere da dok su drugi imali popularne igračke, gledali crtiće na satelitu, dobivali prve konzole, mobitele, ja sam bila zakinuta baš svugdje i sad imam osjećaj da sam puno toga propustila. U meni je to razvilo samo jak osjećaj ljubomore i danas mi je još uvijek teško opravdati si nešto priuštiti, jer mi u glavi svira ‘to ti ne treba’ fraza koju su mi bezbroj puta roditelji rekli”, otkrila je, na što joj je netko savjetovao odlazak psihoterapeutu.

Ima i onih koji se nose s dvojbom trebaju li trošiti novac ili ga ulagati i zarađivati. Oni savjetuju mladiću da nađe bolje plaćeni posao ili da ih radi više odjednom. Dodaju da taj osjećaj prođe kad više ne treba štedjeti.

Hrvate muči neobičan sindrom: ‘Počeo sam zarađivati, a onda mi se dogodilo nešto čudno’

Teško do stana

Ovakvome je osjećaju pridonio i rast cijena nekretnina. Zagreb je, prema najnovijem istraživanju, četvrti najmanje priuštivi grad u Europi za iznajmljivanje stanova. Što se, pak, prodaje tiče, u Hrvatskoj su prošle godine, cijene nekretnina na godišnjoj razini, dakle u usporedbi s godinom prije, rasle najviše u Europskoj uniji – 11 posto.

“Stari, ja od svoje plaće isto 70 posto spremam sa strane da se kupi nekretnina po mogućnosti bez kredita ili sa nekim jako malim kreditom što je prije moguće, barem u narednih pet godina. Jedina je razlika što moja plaća nije 1000 eura. Da imam plaću 1000 eura živio bih od danas do sutra i čekao da roditelji ostave stan, jer s takvom plaćom nikad u životu ne bih mogao kupiti stan, makar štedio cijeli život. Vidi ako imaš perspektive za štednjom i takvim načinom života otići van i žrtvovati se i uštedjeti, pa si kupiti nekretninu i vratiti se tu”, glasio je jedan od savjeta.

Neki smatraju da ne treba biti rob novca, niti stana: “Ljudi ne budite ‘delulu’. Živite 10 godina ka’ štakori da si zaradite za nekakvu betonsku krletku od 50 kvadrata i onda još 30 ka’ štakori da to otplatite. Na kraju ćete umrijeti i nikakve uspomene nećete imati”, glasio je jedan komentar.

Na vrhu neslavnog popisa: Zagrepčanima zbog ovoga ostaje manje od 100 eura u džepu

‘Sutra nije garantirano nikome’

Mladome Hrvatu financije počinju stvarati probleme i u vezi. Otkrio je da često prigovara djevojci kad naručuje pizzu. Ona zbog svog zdravstvenog stanja rijetko radi, pa su svi troškovi uglavnom na njemu.

“Uglavnom plaćam sam, jer cura zbog bolesti često ne može raditi, no evo trenutno zaposlena i u tom periodu plaćamo 50/50. Hranu i namirnice uglavnom ja kupujem, gledam da kupujem u marketima i da kuhamo, dok ona dosta lakše troši svoj novac pa bude i dostave i slično. Financije su definitivno nešto što nam stvara stres u vezi, jer ja znam prigovarati kako naručuje pizze i slično dok radi, a kad dobije napadaj i eventualno otkaz jer se poslodavci ne žele za*ebavati s nekim tko ima epilepsiju, onda financijski teret pada na mene i doslovno bi završili na ulici da ja ne radim”, otkrio je.

Ipak, to nije spriječilo umove s Reddita da komentiraju kako treba trošiti “kao da ne postoji sutra”. Bilo je i onih koji zaključuju da je novac nebitan ako će umrijeti nesretni. Neki su zaključili da treba štedjeti, ali i živjeti. Bilo je i savjeta koji bi se sveli pod staru narodnu: “Nije sreća puna vreća”.

“Prika moj, sutra nije garantirano nikome. Možeš crknuti dva dana nakon što kupiš nekretninu i što onda? Gdje si bio i što si doživio? Ništa. Radio i živcirao se oko para cijeli život i nikad doživio da uživaš. Naravno da treba štedjeti, ali bome i treba i živjeti. Uplati sebi i curi putovanje i opleti. I nemoj, za boga miloga, curi prigovarati kad kupi pizzu ili čips jer nema većeg ‘turn offa’ kad si u vezi s nekim tko ti prigovara oko takvih malih troškova. Ako tako nastaviš garantiram ti da ćeš biti napucan, pa ti vidi”, sumirao je sve probleme mladića jedan komentator u samo nekoliko rečenica.

Objava Veliki problem muči sve više Hrvata: ‘Stari moj, s plaćom od 1000 eura zaboravi na svoj stan’ pojavila se prvi puta na Dnevno.hr.