Paul Alexander iz Dallasa (Teksas, SAD), poznat kao “Čovjek u željeznim plućima“, preminuo je u dobi od 78 godina, objavili su američki mediji u srijedu. Više od sedam desetljeća proveo je u jednom od najčudnijih medicinskih uređaja.

Paraliziran od vrata nadolje, pošto je obolio od dječje paralize u dobi od šest godina, uspio je preživjeti zahvaljujući željeznim plućima i proživjeti dug ispunjen život, tijekom kojega je studirao kako bi postao odvjetnik.

Iako je povremeno mogao preživjeti izvan željeznih pluća koristeći tehniku glosofaringealnog disanja, poznatu i kao “žablje disanje”, općenito je ovisio o tom neobičnom instrumentu kako bi mogao živjeti.

Cjeloživotna terapija

Glosofaringealno disanje pomoglo mu je u njegovom putovanju da postane odvjetnik jer nije mogao koristiti željezna pluća tijekom ispita na pravu.

Željezna pluća prvi put upotrijebljena su za spašavanje života 1928. godine. Napravila ih je ekipa na Sveučilištu Harvard kako bi se suprotstavila paralizi prsnih mišića izazvanoj bolestima poput dječje paralize.

U osnovi, željezna su pluća – metalna kutija povezana s plućima, pri čemu je usisavanje zraka iz pluća omogućavalo pacijentima disanje.

Kada se zrak usisavao iz komore u željeznim plućima, pacijentova bi se pluća automatski proširivala, što im je omogućivalo udisanje svježeg zraka.

Kada bi se zrak ponovno vraćao, tlak zraka bi rastao i gurao zrak prema van, stvarajući tako respiratorni ciklus.

Većina pacijenata s dječjom paralizom provodila su tjedne ili čak mjesece u željeznim plućima, ali za one poput Paula koji su imali ozbiljnu paralizu, bilo je to pitanje vječnog života unutra. U tom instrumentu proveo je 72 godine.

Revolucionarna tehnologija popravlja vid: ‘Ugradit ćemo solarne panele u oči’

Težak život

Tijekom vremena, željezna pluća zamijenjena su ventilatorima koji su koristili sustav pozitivnog tlaka ventilacije, gdje se zrak direktno gura u pluća pacijenta kroz cijev.

Prije nego što je preminuo, Paul je objasnio što se događalo s njegovim instrumentom kada bi  nestalo struje.

“Recimo da nestane struje… jaka oluja, nema električne energije. Željezna pluća prestaju raditi jer je sve vođeno električnim impulsima… pa ako nestane struje, i ja prestajem disati. Meni je to život ili smrt, ako se ne pokrene, to je smrt, jer ne mogu dugo disati sam bez željeznih pluća”.

Riječi hvale imao je i za svoju pomoćnicu.

“Imao sam pomoćnicu Kathy koja bi usred noći uletjela u mrak bez električne energije, bez svjetala, ali bi došla ravno k meni, nagnula se i stavila svoje usne na moje i puštala zrak u moja pluća. Ona je bila prava ratnica i spasila mi je život”.

Objava Umro ‘čovjek u željeznim plućima’: Cijeli život morao provesti u golemom uređaju pojavila se prvi puta na Dnevno.hr.