Kada se u javnom prostoru spomene Slavonija, tada se uglavnom među domaćim političarima problematizira broj onih koji su taj kraj napustili odlazeći u inozemstvo kako bi tamo potražili bolje prilike za život i kako bi na taj način osigurali egzistenciju. No, za razliku od mnoštva, uglavnom mladih ljudi i obitelji koje su hrvatsku žitnicu morali napustiti u potrazi za boljim sutra, u Slavoniji su pojedinci ipak uspjeli stvoriti svoja poslovna carstva koja su ih dovela do toga da danas nose titulu najuspješnijih i najbogatijih ljudi u zemlji, pri čemu uspon slavonskih tajkuna nije usporio ni Domovinski rat.

U skupinu najimućnijih Slavonaca nedvojbeno spada Ivan Ergović koji je svoj imperij stvorio u Našicama gdje vodi Nexe Grupu. Samo je 2022.godine Nexe Grupa ostvarila konsolidirane poslovne prihode od 208 milijuna eura, a uz realizirane investicije definirane Nexe Strategijom 2022.-2030., ostvarena je dobit Grupe od 27,2 milijuna eura.

Grupu inače čini čak 15 tvrtki koje posluju u Hrvatskoj, ali i susjednoj Srbiji te BiH. U grupaciji je zaposleno preko 1.800 radnika, a posljednje investicije zbog kojih ova grupacija privlači pažnju na poslovnom tržištu svakako su one u unosan energetski sektor, pri čemu se posebno ističe projekt uštede energije i zelene politike u Dilju.

Godinama ga se povezivalo s Mesićem

Unatoč tome poznato je kako je osnovna djelatnost Nexe grupe proizvodnja građevinskih materijala, no u grupaciji pored tvrtki koje se bave gospodarenjem otpadom posluju i tvrtke koje se bave lučkim uslugama. Poznato je isto tako da je Ergović poduzetnik kojega se još od 90-tih povezivalo sa bivšim predsjednikom Stjepanom Mesićem. Tako je još početkom 1993.godine izbila velika afera u kontekstu koje su mediji izvještavali o tome da se Mesić kao tadašnji predsjednik Sabora umiješao u privatizaciju našičke cementare. Otkriveno je i da je Mesićeva kćer Dunja namjeravala kupiti značajan dio dionica te tvrtke, što je potvrdio i sami gazda Ergović.

Prema njegovim tvrdnjama, početkom te 93-e godine sreo je Mesića i ponudio mu da kupi dionice. Kako se Mesić nećkao, tako je Ergović dionice ponudio njegovoj kćerki Dunji koja navodno i jest potpisala ugovor o kupnji dionica vrijedan milijun maraka. Pod pritiskom javnosti, Dunja Mesić je prema Ergovićevom svjedočenju od tog posla odustala, iako se godinama iza toga to njeno odustajanje uzimalo s dozom rezerve pa se nerijetko i danas po našičkom kraju može čuti kako Mesić stoji iza njegova poslovnog carstva, za što doduše formalna potvrda ne postoji. Svojedobno je Ergović priznao i da je dionice otplatio iz dobiti Našice cementa, a kada je 1996.godine Heidelberg cement dao ponudu PBZ-u za otkup kontrolnog paketa dionica odgovorili su svojom ponudom i uspjeli.

Uzeli su novi kredit. Kako su nastojali otkupiti dionice malih dioničara Ergović se zadužuje pa ipak postaje većinski vlasnik s dugovanjem od 13 milijuna eura. Tvrtku je Ergović kontrolirao preko poduzeća Fiducia, koja je imala oko 88 posto vlasništva Našicecementa, nakon čega su krenula mirenja i investicije. U ovu se našičku priču 2000.godine involvirala i policija koja je protiv Ergovića i njegovih dvaju suradnika podnijela kaznenu prijavu zbog sumnje da su u periodu od 1997. do 1999.godine za sebe pribavili imovinsku korist na račun Našice cementa.

Ergović je oduvijek bio radišan

Prijavljeni su i da su s računa matične tvrtke plaćali fiktivna istraživanja i analize tržišta te da je taj iznos završavao na njihovim privatnim nakon što je prošao preko posrednika i off shore kompanija da bi se skrio izvor novca. Ta je istraga stopirana, a godinu dana kasnije Ergović postaje predsjednik Uprave Našicecementa, a onda tri godina kasnije dolazi i na čelo Nexe grupe. Svim tim aferama i neugodnim glasinama unatoč, prijateljstvo između Mesića i Ergovića nije se uspjelo prekinuti. Dapače, bivši predsjednik godinama gostuje na Ergovićevim proslavama svetog Vinka u njegovim rodnim Feričancima.

Mjesto je to nadomak Našica u koje je Ergovićev djed doselio iz okolice Sinja. I prije nego li je unuk Ergović postao jedan od vodećih poduzetnika na ovim prostorima obitelj je posjedovala veliki vinograd s osam tisuća trsova, od kojeg se prema Ergovićevom svjedočenju i jesu prehranjivali. Nakon što je u svojem rodnom kraju završio osnovnu školu Ergović se zaputio u Zagreb gdje je po završetku srednje strojarsko-tehničke škole obrazovanje nastavio na Fakultetu za strojarstvo i brodogradnju. Po završetku studija Ergović se oženio i dobio djecu, ali je i kao mladić pokazivao da je poprilično radišan tip pa je tako preko student servira radio u Končaru.

Sa suprugom i trojicom sinova u glavnom se gradu nije dugo zadržao već se vratio u svoj rodni kraj i zaposlio u nekadašnjoj Tvornici cementa Našice gdje je karijeru počeo kao inženjer strojarstva. Iduća postaja u njegovom usponu bila je ona šefa službe strojarskog održavanja. Ratnih 90-tih radnički savjet Ergovića imenuje glavnim direktorom poduzeća koje je bila pred stečajem, a nedugo potom i niče spomenuta afere s Mesićem. S vremenom je Ergović ne osvrćući se na afere i medijske napise otkupljivao dionice da bi na koncu 2003.godine zasjeo na čelo Nexe grupe.

JAKA ŠKORINA SESTRA NAPADA ‘KRALJA CEMENTA’: Tvrdi da je njen bivši poslodavac Ergović privatizirao osječku luku

Našičani se sjećaju i bivše Cementare

Mada će i danas u Našicama reći da bi bez Nexea njihov grad poslovno i gospodarski kolabrirao sjetiti će se i kako je Cementara u svojim najboljim danima i godinama zapošljavala skoro 3000 ljudi i bavila se građevinom. Nije građevina jedina strast gazde Ergovića već je on i u svojim Feričancima kupio vinariju sa oko 200 hektara vinograda te je kao savjetodavce ondje doveo francusku tvrtku Bordeaux. Savjete je očito uspio upiti pa su Ergovićeva vina danas itekako prepoznatljiva na tržištu. Na tržištu je posebice u našičkom kraju Ergović trenutno jedan od najpoželjnijih poslodavaca, ali nije uvijek bilo tako.

Tvrtka je naime iz predstečaja izašla tek 2020.godine kada je Nexe podmiroio sva dugovanja vjerovnicima. Nagodbom je Ergović tada izašao iz stečaja, a potom je krenulo preuzimanje drugih kompanija. U stečajnom postupku nad Viaduktom na dražbama je kupljena betonara u Pojatnom kao i VIjaduktova upravna zgrada te zemljište od 33 tisuće kvadrata na zagrebačkoj Radničkoj cesti. S Ergovićem su u Upravi kompanije i njegova tri sina, a on sam nedavno je u razgovoru za Jutarnji potvrdio da na elitnom Tuškancu sinu koji ima troje djece gradi vilu za što mu je Grad Zagreb izdao građevinsku dozvolu.  Spominjalo se ranijih godina da Ergović i na zagrebačkom Ksaveru posjeduje stan u kojem su njegova djeca stanovala tijekom studija, a tvrdilo se i kako posjeduje kuću u Crikvenici te da na putovanja odlazi svojim Audijem, dok vinograde obilazi svojim Touaregom.

Uz Ergovića titulu jednoga od najmoćnijih u Slavoniji nosi i Marko Pipunić koji je nedavno u Čepinu otvorio privatnu bolnicu. Investicija je to vrijedna 25 milijuna eura, a na čelu bolnice nalazi se čuveni stručnjak za plastičnu i rekonstruktivnu kirurgiju doktor Milomir Ninković. Bolnica se prostire na 6500 kvadrata i pruža usluge iz područja plastične i rekonstruktivne kirurgije, kao i dentalne medicine, urologije, oftalmologije i interne medicine, a u sklopu nje se nalaze i dvije velike te jedna mala operacijska sala kao i sobe za postoperativnu skrb, stacionar i šest apartmana.

 

Gotovo je nemoguće nabrojati sve čime se Pipunić bavi

Samo je u ovoj grani Pipunićeva poslovnog carstva zaposleno stotinjak medicinskih radnika, a on je sam objašnjavajući razloge za ulazak u zdravstveni biznis govorio kako mu je namjera da iza sebe ostavi nešto trajnije. Mada je bolnica u Čepinu privukla veliku pažnju Pipunić je i izvan poslovnih krugova najpoznatiji po tome što upravlja Žito grupom u sklopu koje posluje čak 36 tvrtki čiji je ukupni prihod veći od 600 milijuna eura. Grupacija zapošljava preko 2.500 ljudi, a ono čime se sve bave gotovo je nemoguće pobrojati.

Trenutačno je Pipunić vodeći proizvođač svinja, a osim toga prednjači i u proizvodnji mlijeka i jaja, a tu je još i šećer, brašno, junad pa i stočna hrana. Pored toga Pipunićeva grupacija se bavi obnovljivim izvorima energije, a u Osijeku se pak kralja žita povezuje i sa nekolicinom građevinskih projekata u stanogradnji. Mada se Pipunić nerado medijski eksponira, njegov je uspjeh neupitan pa je stoga njegovo poslovno carstvo uoči početka posljednje kampanje za predsjedničke izbore posjetila bivša predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, dok je na velikoj zabavi Žito grupe koja se održavala u osječkom HNK povodom 25.godina postojanja posjetio i bivši premijer Zoran Milanović koji je tim povodom helikopterom u Osijek stigao iz Zagreba.

Za svoje je radnike Pipunić svojedobno u središtu Osijeka otvorio wellnes centar, a u jednom od rijetkih intervjua za časopis Poduzetnik svojedobno je objasnio zašto nije sklon izlaganju u medijima. ”Izgradili smo društvo u kojem se uspjeh susjeda gleda sa zavišću i negativnom konotacijom jer je sigurno sve to ukrao. Ne želim da novinari mojoj djeci stvaraju krivu sliku o meni, da je tata neki tajkun i slično, da je veći i sposobniji od drugih, a tata je samo čovjek koji želi biti uspješan u svom poslu”, izjavio je tada Pipunić koji je u Slavoniju stigao iz rodne Modriče u Bosanskoj Posavini.

Slavonija ovakvo nešto nije doživjela! Stiže nezapamćena višemilijunska investicija: Sve bi trebalo biti gotovo do kraja godine

Prvi kapital stekao prije rata

Svoj je prvi kapital prema vlastitoj priči stekao i prije Domovinskog rata. Kratko je vrijeme Pipunić prema dostupnim podacima radio kao referent prodaje ratnih dijelova, a onda je 90-te u jeku rata s puncem osnovao privatnu tvrtku koja se bavila trgovinom. U dvije godine napravili su kako je Pipunić kazao ogroman skok pa su od minimalne plaće počeli zarađivati ogroman novac. Kada je Bosanska Posavina pala u srpske ruke, s obitelji je 92-e stigao u Osijek i osnovao Žito. Bila je to tada tvrtka koja se bavila trgovinom ratarskim kulturama i repromaterijalima za potrebe ratarske proizvodnje. Od tada je Pipunićev biznis samo rastao, a Pipunić je trgovao sa nekadašnjim poljoprivrednim kombinatima u Osijeku, Orahovici i Valpovu.

Kada su se kombinati našli u financijskim problemima ovaj im je pomagao što robnim, što novčanim pozajmicama radi čega je u jeku privatizacije bio u povoljnijem položaju od konkurencije. To mu je omogućilo da gotovo sve tvrtke kupi u stečaju ili predstečaju. ”Novac je vrag. Akumulaciju ne trebaš trošiti na hedonizam, nego na loše godine”, objašnjavao je Pipunić svojedobno studentima Fakulteta agrobiotehničkih znanosti u Osijeku gdje im je priznao kako je prvih milijun maraka stekao sa svega 29 godina. no, svoj uspjeh Pipunić pripisuje i božjoj volji.

”Često sam se pitao kako to da sam baš ja uspio u poslu, a uzimajući u obzir to da sam vjernik, znam reći da mi je talent došao od boga i da me ta sila usmjerava u pravom smjeru. Kada bismo sve spustili na pragmatični život, rekao bih da je to intuicija i da svi mi imamo određene talente u sebi koji su nam predodređeni prema datumima rođenja i prema genetici” izjavio je slavonski poduzetnik za Privrednik. Ono što Pipunić nikada nije previše komentirao jesu njegove donacije HDZ-u u vrijeme Ive Sanadera, nakon čega se po dolasku Kukuriku vlade okrenuo HNS-u. Tu je stranku obilato donirao 2013.godine, kada je preuzeo čepinsku uljaru, a godina koja mu je vjerojatno obilježila život jest 2008. kada je nepoznati počinitelj u dvorište njegove obiteljske kuće u središtu Osijeka bacio dvije bombe. Pipunića se danas smatra jednim od 20-tak najbogatijih ljudi u regiji, a ovaj otac troje djece uz dvorac u Čepinu posjeduje i vilu u Primoštenu.

Vlado Kos/Cropix

Komak je najbogatiji slavonski pivar

Najbogatiji pivar u Slavoniji nedvojbeno je Ivan Komak koji se baš poput ostalih kolega u medijima iznimno rijetko pojavljuje. Posljednji je puta i on privukao pažnju zbog susreta s bivšom predsjednicom Kolindom Grabar-Kitarović. Zanimljiva se priča krije iza prvog čovjeka osječke Pivovare, ali i iza cijele obitelji Komak koja se svojedobno našla na osječkom Županijskom sucu. Pred sucem su se naime uz samog Ivana Komaka pojavili njegova supruga Anica, kćer Andreja, sin Ivica i s njima rodbinski povezani Domagoj Njegovan. Ekipa je ovo koja je bila optuživana za malverzacije oko isplate predujma dividende u Pivovari Osijek. Komaka i njegovu obitelj sumnjičilo se za zloporabu položaja i ovlasti, a spominjalo se i pranje novca u supruginoj tvrtki Kajsija.

Mada su svi uglas ustvrdili da se ne osjećaju krivima, u optužnici se navodilo kako je tražena isplata predujma dividende u 2009. i 2010.godine iako su postojala saznanja da na to nema prava pošto je tvrtka ranijih godina poslovala s gubitkom. Tijekom 2007.godine taj je gubitak iznosio 8,8 milijuna kuna, a godinu dana kasnije 970 tisuća kuna. U optužnici se navodilo da su svojim potpisom Komaku isplate odobrili sin, kćer i članovi NO Njegovan i pokojni Luka Tatić. Time je izravno direktoru na račun sjelo 5,7 milijuna, a malim dioničarima oko pola milijuna kuna.

Kako je svojedobno svjedočila voditeljica financija Jadranka Lončarević Komak je smatrao da se radi o zakonitim transakcijama. I na račun tvrtke ‘Kajsija’ isplaćeno je 2010.godine 4,7 milijuna kuna, a sumnjalo se da je Komak kasnije na istu fiktivno prenio većinu svojih dionica. Ukupno 4,9 milijuna kuna od predujma, Komak i supruga, kao odgovorna osoba u ‘Kasiji’ iskoristili su – kako se sumnjalo – za zatvaranje kredita kojega je Komak podigao za kupovinu dionica Pivovare. Dionice se kasnije prenose na poduzeće ‘Dita Trade’, čija je osnivačica Zdenka Tatić, supruga Luke Tatića, člana NO Pivovare, koji je umro.

Šef kluba iz Slavonije moli, posti i sanja nogometno čudo: ‘U Hrvatskoj sam šikaniran 30 godina’

 

Od vozača do vlasnika

Ta je priča na koncu pala u zaborav, iz sudskih se sporova Komak izvukao kao pobjednik.  No ono što u Slavoniji i danas vrlo dobro pamte jest da se gazda Komak u Osječkoj pivovari zaposlio davne 1977.godine na poziciju vozača. S vremenom je postao vlasnik pivovare u kojoj se svojedobno proizvodilo preko 400 tisuća hektolitara piva. Iako poduzetnike diljem Lijepe naše prate razne glasine, pa nerijetko i one neugodne u Komakovim rodnim Jelisavcima nadomak Našica kazati će kako je on veliki humanitarac koji je pomogao svakome kome je mogao i tko mu se obratio.

U ovom selu koje je inače poznato i po tome što ondje živi veliki broj pripadnika slovačke nacionalne manjine Komak i danas živi s obitelji ne obaziruću se previše na glasine da se obogatio u pretvorbi kada je kupio 36 dionica Pivovare. Kako je zaradio prvi milijun pitanje je na koje se odgovor teško dobiva, a on u javnom prostoru ionako nikada nije bio previše rječit pa se zato i o njegovom bogatstvu nerijetko nagađalo. Jedni će reći kako je novac uštedio, drugi da ga je posudio od rodbine, a treći da ga je zgrnuo ilegalnom punionicom u vrijeme dok je radio kao šofer. Pisalo Pisalo se svojedobno kako je zbog Pivovare Komak bio u sukobu s Glavašem kojega i danas nerijetko proziva i kojemu nije uspio oprostiti. Posljednjih godina naziva ga se i slavonskim ‘Mamićem’ radi vodeće uloge u nogometnom klubu Zrinski Osječko 1664..

Nedavno je govoreći o svojim ambicijama Komak govorio da će sa svojim klubom pokoriti drugoligaške travnjake, ali i kompletan hrvatski i europski nogometni svijet pri čemu je najavljivao da će baš on biti predsjednik HNS-a. Nije Komak tipičan poduzetnik kažu oni koji ga znaju, u njegovom uredu nema ni računala, ni televizora, ne koristi pametne telefone već staru Nokiju s tipkama, a u životu mu puno znači vjera. Iznimno je ponosan na to što vodi jedinu pivovaru na ovim prostorima koja je ostala u domaćim rukama, a s bogatstvom koje posjeduje Komak se ne nadmeće niti bi se po njegovom stilu života dalo naslutiti da spada u skupinu najimućnijih Slavonaca.

 

Objava Tri moćna Hrvata zgrnula bogatstvo i drmaju Slavonijom: ‘Prvi milijun stekao sam s 29 godina’ pojavila se prvi puta na Dnevno.hr.

pročitaj cijeli članak