Društvenim mrežama dijeli se prikaz obala Jadranskoga mora iz zadnjeg ledenog doba prije 11 tisuća godina, kada je sjeverni, plići dio današnjeg Jadrana bio kopno. Pritom se ismijava ljudski utjecaj na klimu.

Kažu da su ljudi krivi za nekakvo otapanje ledenjaka, klimatske promjene….. Na fotografiji možete vidjeti razinu mora danas i prije 10 000 godina…..  Zamisli da se normalnim prirodnim procesom kao što se to uvijek događalo počne povećavati razina mora, koji bi to teror nad ljudima od strane globalista bio i koje bi se sve mjere za “spas” planete uvele….

Međutim, činjenica da je razina mora u geološkim okvirima relativno nedavno bila čak 120 metara niža od današnje ne čini ljudsku civilizaciju nimalo otpornijom na njeno dizanje. Tijekom posljednje faze pleistocenske epohe, odnosno posljednjeg glacijalnog maksimuma (LGM) prije oko 20.000 godina, ledenjaci su pokrivali otprilike 8 posto Zemljine površine, za razliku od današnjih 3 posto, te 25 posto kopnene površine Zemlje, za razliku od aktualnih oko 11 posto. Dakle, procjenjuje se da u današnjim glečerima ima još dovoljno vode da se razina mora podigne za do 70 metara. Najveći dio tog leda nalazi se na Antarktici, koja je ljetos oborila rekord u otapanju, a manji njegov dio na Grenlandu.

Što znači samo 88 centimetara

Inače, slika je preuzeta s portala ABC Geografija, koja u istom članku o mijenama Jadrana kroz povijest o antropogenoj promjeni klime inače piše na sljedeći način:

“Klimatske promjene značajno utječu na ekosustav Jadranskog mora. Prema Petom nacionalnom izvješću o promjeni klime iz 2009. godine, najveća i najskuplja posljedica promjene klime po Hrvatsku mogao bi biti porast razine mora. Iako postoji neizvjesnost oko dinamike porasta, povećanje od 50 cm (prvi scenarij) rezultiralo bi poplavljivanjem 100 milijuna četvornih metara kopna, dok bi povećanje razine mora od 88 cm (drugi scenarij) dovelo do poplavljivanja još dodatnih 12.4 milijuna četvornih metara. Najugroženija područja na hrvatskoj obali su gradovi Nin, Zadar, Šibenik, Split, Stari Grad na Hvaru i Dubrovnik, rijeke Raša, Cetina, Krka, Zrmanja i Neretva, oba Vranska jezera (na Cresu i kod Biograda) te obala zapadne Istre i otok Krapanj.”

Stupili smo u kontakt s urednikom portala, Denisom Cerićem sa Instituta geografije i organizacije prostora Poljske akademije znanosti i upitali ga kako bi on odgovorio na dovođenje ljudskog utjecaja na klimu u pitanje temeljem razine mora iz Pleistocena.

“Odgovorio bih da su klimatske promjene svakako prirodan proces, ali za te koje trenutno traju je odgovoran čovjek, odnosno pretjerana količina CO2 u atmosferi koja je tamo ‘zahvaljujući’ djelovanju čovjeka zadnjih oko 150 godina. S tom hipotezom slažu se gotovo svi klimatolozi i to potvrđuje na tisuće istraživanja”, napisao nam je Cerić, skeptičan oko samog polemiziranja s dijelom populacije koja te činjenice smatra smiješnima.

No, za dodatnu edukaciju preporučuje niz infografika i vizualizacija koje je povodom Dana planete Zemlje sačinila ABC Geografija kao ubrzani tečaj o povećanju temperatura i posljedicama promjene klime.

Također, preporučuje i tekst o tome kako su klimatske promjene stvorile čovjeka, o putu naše vrste koju su oblikovali klima i okoliš, da bi danas, nakon milijuna godina evolucije postala dominantna okolišna sila na Zemlji. Tekst je inspiriran knjigama “Sapiens: kratka povijest čovječanstva” izraelskog povjesničara Yuvala Noaha Hararija i “Podrijetlo – kako je povijest Zemlje stvarala povijest čovjeka” britanskog astrobiologa Lewisa Dartnella.

Tekst podsjeća da je prije otprilike 2,6 milijuna godina Zemlja ušla u epohu ledenih doba, koja traje i danas. U njoj se izmjenjuju glacijalne i interglacijalne faze Zemlje pod utjecajem ritmičnih promjena Zemljine orbite i nagiba, poznatih kao Milankovićevi ciklusi.

Te dvije teorije se ne isključuju; one koegzistiraju

O Milankovićevim pisali smo na Klimatskom portalu u sklopu temata o povijesti negiranja klimatske krize.

Razgovarali i s meteorologom Krešom Pandžićem, piscem predgovora za hrvatsko izdanje knjige Milutina Milankovića “Astronomska teorija klimatskih promjena i njena primjena u geofizici”. Smjena ledenih doba i interglacijalnih razdoblja u povijesti pokazale su se, naime, kao posljedica mjerljivih i predvidivih kretanja nebeskih tijela, koje je prvi izračunao Milanković. Zanimalo nas je, naime, kako je Pandžić, poznavajući i priznavajući astronomsku teoriju promjene klime, shvatio da je ljudski utjecaj presudan za današnje zagrijavanje.

“Te dvije teorije se ne isključuju; one koegzistiraju. I jedna i druga su znanstvene. U novije vrijeme imamo više podataka o vremenu i više detalja, a prošlost rekreiramo prema paleontološkim podacima – ledenjaci se buše, otkrivaju se ciklusi u mjerenjima leda, ostataka biljaka i životinja, na sjevernom Velebitu imamo suhi kanal koji je nastao topljenjem ledenjaka. Kod paleontoloških podataka pogreška može biti i koja tisuća godina. Ali iz svega raspoloživoga vidimo da se danas klima puno brže mijenja, i time je to opasnije. I znamo da to nije prirodno, već se odvija znatno pod utjecajem čovjeka. Problem je u tome što ćemo se teško prilagoditi”, kaže nam Pandžić.

Naime, u obalnim gradovima trenutno živi više od dvije milijarde ljudi, a još gotovo milijarda u blizini obala mora i oceana, na niskim nadmorskim visinama. Dizanje razine mora može ugroziti ne samo njihove domove, već i vodovodnu infrastrukturu.

“Vremenska skala promjena nije usporediva “, nastavlja Pandžić. “Svante Arrhenius je (krajem 19. stojeća, op. a.) napravio model promjene stakleničkih plinova – ako se ravnoteža plinova mijenja, ako se povećava koncentracija CO2, apsolutno dolazi promjena globalne temperature. Kasnije su i vrlo složeni modeli to pokazali, što se može provjeriti na mjerenjima. Ako izbacite ljudsko djelovanje imate drugačiji prosjek. I to je sve globalno, ne regionalno”, naglašava on.

Što veća temperatura čini Jadranskom moru?

Zaključimo da rekordne temperature ne štete samo ljudima, već i cijelom morskom ekosustavu. U okvirima Sredozemlja, navodi ABC Geografija, možemo očekivati povećanje isparavanja uz istovremeno smanjenje padalina i donosa vode rijekama, što će dovesti do povećanja saliniteta. Uz povećanje temperature i saliniteta smanjit će se topljivost kisika i ubrzati razgradnja organske tvari što dodatno troši kisik. Takav scenarij imat će drastičan utjecaj na promjenu strukture pridnenih zajednica, među koje spadaju ribe poput pauka, glavoča, oslića, kovača, arbuna, škrpine i zubaca.

“U međuvremenu su već nastupile mnoge promjene. Zabilježene su promjene u sustavu kruženja vode Sredozemljem, što se također dijelom pripisuje promjeni klime. Primijećeno je širenje tropskih vrsta u Sredozemno more, kao i termofilnih sredozemnih vrsta prema sjeveru (u Jadransko i Ligursko more) te povlačenje hladnomorskih vrsta prema sjeveru. Dokazano je i da anomalije površinskih temperatura mora snažno utječu na pelagijske i pridnene zajednice eliminirajući osjetljive vrste i izazivajući masovnu smrtnost.”

Zaključno, činjenica postojanja ledenih doba u prošlosti ne umanjuje vjerodostojnost teorije o antropogenim uzrocima promjene klime, niti umanjuje ozbiljnost zagrijavanja pod utjecajem djelovanja čovjeka. Stoga ocjenjujemo da tvrdnji koja dovodi u pitanje učinke klimatskih promjena izazvanih ljudskom djelatnošću pozivanjem na podatke o razini Jadranskog mora otprije 11 tisuća godina nedostaje kontekst.

The post To što smo imali ledeno doba ne znači da čovjek ne pregrijava Zemlju svojim utjecajem appeared first on Faktograf.hr.