Svjetski poznati svećenik otac James Manjackal u svojoj knjizi pod nazivom ‘Vidio sam vječnost’, među ostalim opisuje viđenje raja, pakla i drugih duhovnih zbilja koje su se dogodile 2012. godine za vrijeme misteriozne i teške bolesti od koje je obolio po povratku iz Brahrainske pustinje gdje je dan prije evangelizirao i tisuće arapskih ljudi.

Sumnja se da je kava koju su u ponudili na aerodromu bila otrovana, a uslijedili su mjeseci teške agonije, pokušaja liječenja, i na kraju paralize ekstremiteta, o čemu sve potanko otac James piše u svojoj knjizi.

Za vrijeme liječenja od misteriozne bolesti promijenio je tri bolnice, a u stanjima boli, kome i besvijesti imao je vizije raja, pakla, čistilišta i drugih duhovnih zbilja. vdje donosimo poglavlje koje opisuje raj koji je vidio otac James, a koji napominje da je ovo iskustvo isključivo njegovo vlastito iskustvo, i da nije nadahnuto drugim sličnim iskustvima, piše Vjera.hr, koja prenosi i ulomak iz njegove knjige.

‘Usnuo da sam otišao u raj’

…Nakon nekog vremena na jedinici intenzivnog liječenja čvrsto sam zaspao i za to vrijeme usnuo da sam otišao u raj. Vidio sam nepregledan nebeski horizont gdje su svi sveti i anđeli bili okupljeni oko Presvetog Trojstva. Osjećao sam intenzivan miris tamjana i čuo sam neizrezivo slatku melodiju nebeske glazbe. Sjetio sam se odlomka iz knjige Otkrivenja: Nakon toga vidjeh: eno velikog mnoštva, što ga nitko ne mogaše izborjiti iz svakog naroda, plemena, puka i jezika. Stoje pred Prijestoljem i pred Jaganjcem odjeveni u bijele haljine; palme im u rukama (Otk 7-9) i također pjevali su pjesmu pred Prijestoljem i pred četiri bića i pred Starješinama. Nitko ne mogaše naučiti te pjesme doli one sto četrdeset i četiri tisuće – otkupljeni sa zemlje. (Otk 14-13).

Na mnogim karizmatskim susretima susreo sam ljude koji su lijepo i melodiozno molili u jezicima ali to njihovo pjevanje ne može se usporediti s ovim na nebu. Cijela atmosfera bila je ispunjena molitvom. Iako su se čuli razni poklici i glasno pjevanje hvlaospjeva, istovremeno je sve bilo mirno i tiho. Osjećao sam se uronjen u ocean milosti. Vidio sam Majku Mariju, svetog Josipa, apostole i mnoge druge mi svetce poput sv. Antuna, sv. Padre Pia, sv. Faustine, sv. Alfonsa, sv. Franje Saleškog, svetog Martina de Porresa, sv. Ivana Pavla II, svetu Ružu Limsku itd. i mogao sam prepoznati lica mnogih drugih svetaca što sam ih viđao na slikama kipova.

Zatim sam čuo jak glas i znao sam da je to Gospodin jer to nije bio ljudski glas. Taj je glas duboko prodirao u moje srce, a dok sam slušao izgovorene riječi, sav sam drhtao. Sjetio sam se tada biblijskih riječi: Živa je usitinu Riječ Božja i djelotvorna; oštrija je od svakog dvosjekla mača; prodire dotle da dijeli dušu i duh, zglobove i moždinu te prosuđuje nakane i misli srca. (Heb 4, 12)

 Začuo Gospodinov glas

Jaki glas mi je govorio: Mjesto na kojem stojiš je sveto. Odmah sam sa sigurnošću znao da se nalazim u raju. U djeliću sekunde vidio sam sve svoje grijehe koje sam počinio od djetinjstva pa do današnjeg dana, lake i teške grijehe, ispovjeđene i neispovjeđene. Stajao sam potpuno gol pred Gospodinom: mogao sam vidjeti dijelove tijela kojima sam griješio u prošlosti.

Osjećao sam kao da mi pucaju kosti, kao da mi se drobi cijelo tijelo, živci i meso. Duboka mi je tuga ušla u srce, tuga kakvu nikad ranije nisam osjetio. Osjećao sam se izgubljen i osuđen na propast. Sramio sam se samog sebe i osjećao se nedostojan da stojim u Božjoj prisutnosti. Gusta tama nadvila mi se nad srce. Jedino što sam mogao izgovoriti bilo je Isuse, Isuse, Isuse.

Tada sam opet začuo Gospodinov glas: Ja sam Isus, tvoj Spasitelj i Gospodin, ja sam ti oprostio sve grijehe. Svijetlo je ušlo u moju dušu. Duboko u srcu osjetio sam veliku radost i počeo slaviti Isusa u jezicima. Mogao sam pjevati s milijunima svetaca i anđela. Bio sam potpuno siguran da se nalazim u raju s anđelima i svetima. Među svecima sam prepoznao svoje preminule rođake, subraću i prijatelje. Svi su me dočekali s osmijehom i raširenih ruku i nemam riječi kojima bi opisao svoju radost u tom trenutku.

Molio Gospodina da mu pokaže svoje lice

Molim vas da me ne pitate kako izgledaju Majka Marija, sveti Josip i apostoli jer se njihova ljepota ne može opisati. Majka Marija je ljepša od bilo koje žene koju sam ikada vidio na svijetu. Iz njezina lica isijava svijetlo koje me potpuno obasjalo. U srcu sam sam je zazvao Mama Marija. Lica većine svetaca izgledaju poput onih koje sam vidio na slikama ili kipovima. Žao i je što to moram reći ali neki ljudi za koje sam mislio da su u raju nisu bili tamo i moje ih je srce nastavilo tražiti. Znao sam da su živjeli vrlo svetim životom – životom posta, molitve, odricanja, i sakramenta.

Neke od njih sam smatrao svecima dok su bili na zemlji ali u raju ih nisam vidio. Ali čudno je bilo što sam u raju susreo ljude koje uopće nisam očekivao, alkoholičare, narkomane, pa čak i one koji nisu primali sakramente. Trajalo je dosta dugo da ih sve obiđem i susretnem se sa svima. Tada je Gospodnji glas rekao: “Dođi i pokloni mi se.” Pao sam ničice i u svom srcu pjevao pjesmu: Isuse ja ti se klanjam, svoj ti život dajem, ljubim te.

Tada sam molio Gospodina da mi pokaže svoje lice, a on je odgovorio prodornim glasom:“Sada nećeš ovdje vidjeti moje lice. Vidjet ćeš me u svetoj Euharistiji je to moje tijelo i krv moja. Ovdje sam ja Duh i svi koji mi se ovdje klanjaju čine to u Duhu i Istini. U Um su mi tada došle riječi sv. Pavla da je posljednji Adam, Krist postao životvorni Duh (1. kor. 15. -45) Bio sam malo zbunjen oko toga gdje se nalazim jer je Isus rekao da ću ga vidjeti u svetoj Euharistiji. Ako sam zaista u raju onda bi ga trebao vidjeti licem u lice, a Sveta Euharistija je na zemlji. Moja vjera u svetu euharistiji u se stostruko umnožila.

Želio razotkriti prijevaru u Međugorju, na kraju se dogodilo nešto neočekivano: ‘Ja sam znak’

Riječi majke

Kao što svi znate, sveta Euharistija je omiljena tema mojih propovijedi, a sada sam odlučio još snažnije propovijedati o stvarnoj prisutnosti Krista u Presvetom Oltarskom sakramentu. Pomislio sam, kako bih trebao govoriti ljudima da, ako žele vidjeti Isusa umjesto u slike i kipove svoj pogled usmjere na na Krv i Tijelo Kristovi u Euharistiji. Srce mi je bilo ispunjeno s još više radosti, slavio sam Gospodina u jezicima i čuo glasove anđela kako uzvikuju Aleluja, slava i čast Gospodinu, ali nisam vidio njihova lica.

Odjednom mi je pažnja bila usmjerena na moje vlastite roditelje koji su također bili u raju. Otac mi je umro prije 49 godina, a majka prije 14. Dok su me ostali sveci poticali da im se pridružim, majka me ozbiljno pogledala i rekla mi: “James, još nije došlo tvoje vrijeme da budeš ovdje. Moraš se vratiti nazad i dovršiti posao.”

Govorila mi je istim glasom i tonom kojim me običavala upozoravati i savjetovati dok je još bila na zemlji. Jako sam dobro znao da moram poslušati svoju majku. Odjednom je na sve pala neka sjena, otvorio sam oči i vidio dr. Richija pokraj svog kreveta. Sa širokim osmijehom pun sreće i radosti u nekoliko riječi prepričao sam mu sve što sam vidio. Također sam mu rekao da sam se vratio iz raja jer mi je tako zapovjedila moja mama!”

Zapamćen u hrvatskom narodu

Podsjetimo otac James Manjackal ostao je zapamćen u hrvatskom narodu nakon desetaka seminara održanih u Hrvatskoj početkom novoga milenija, kao gorljivi propovjednik kojega su pratili brojni znakovi i čudesa. Iako je njegovo svećeništvo obuhvatilo sve kontinete i ako je propovijedao po cijelom svijetu rekao je da nigdje nije susreo narod kao hrvatski. I danas rado drži seminare i na hrvatskom jeziku a hrvatskom narodu često se obraća s porukama ohrabrenja i nade.

Objava Svećenik zapamćen u hrvatskom narodu imao viziju raja: ‘Isus mi je rekao gdje ga mogu vidjeti’ pojavila se prvi puta na Dnevno.hr.