RIJEKA Koliko je Srbija ugodno, toliko je Hrvatska neugodno iznenadila navijače, dojam je na startu EURO-a. U susretima s reprezentacijama kalibra Španjolske i Engleske, obje su velesile uzele plijen, ali Srbi su pritom »umirali muški«, dok je hrvatska reprezentacija »šaptom pala«, što je opravdani razlog zabrinutosti u satima kada se čekaju susreti Vatrenih s Albancima i Talijanima u kojima je pun pogodak značio onaj famozni rimski »condictio sine qua non«, te bi dvije pobjede odagnale svaku kalkulaciju oko otvaranja vrata u iduću fazu EURO-a.

Lako reći, teško ostvariti, potrebna su dva optimalna izdanja izabranika Zlatka Dalića, dijametralno suprotna od one »igre bez igre« sa Španjolcima za koju se optimisti u nas nadaju da je samo prolazna »reakcija na alergiju«, a ne kronična bolest. Sa živahnim i tvrdokornim Albancima i s Azzurrima, bez obzira na podcjenjivačke tonove, recimo one na račun braniča kalibra Bastonija onih što s ekrana kreiraju javno mijenje, nužna je ona najbolja moguća Hrvatska koja jedino takva može biti konkurentna za prolaz.

Labud

Dok se iz tabora reprezentacije upozorava na bjelodane činjenice u stilu »ništa nije izgubljeno« i »sve je u našim rukama«, logično je upitati se samo je li u nekoliko dana reprezentacija sposobna u čudesnu pretvorbu kao onu iz bajke, hoće li »ružno pače postati labud«.

U međuvremenu, dok smo sa svih strana zasuti s tolikim veleumnim porukama poteklih s trenerskih seminara koji su onda papagajski ponavljani, onih recimo o »visokom ili niskom presingu » ili pak o famoznom »posjedu« kao da smo na nekoj gruntovnici, riječima ili rečenica koje prosječnom navijaču dok ujutro ćakula s prijateljima na ribarnici ne znače skoro pa ništa, znamo samo kako su slavni Vatreni bili razvodnjeni na startu i točka.

Sve drugo je samo puno priče kako se ne bi kazalo ništa o nogometu, koji je koliko komplicirana, toliko i jednostavna igra. Kratko rečeno, umijeće je individualno ili kolektivno, u napadu driblingom ili dodavanjem nadmudriti čuvare i poentirati te na drugoj strani to ne dozvoliti suparniku. U ovom slučaju Španjolci su bili mnogo uspješniji, jedan od ključnih, ako ne i glavni razlog bila je njihova agresivnost, rastrčanost i kreacija na sredini terena, pored njihove vezne linije ona hrvatska je umjesto kreativno, djelovala rekreativno.

U skladu s postulatima modernog vrhunskog nogometa, suparnici su s više igrača stalno bili za vratom svakom hrvatskom igraču koji je imao ili čekao loptu te je na trenutke izgledalo da suparnici sprintaju, a naši igrači stoje. Tu sve priče o pegulama i kaznama za neiskorištene prilike u vidu primljenih golova nemaju smisla.

Klimav zub

Vezna linija je srce i mozak igre, a tek je Mateo Kovačić igrao po očekivanju, ali s obzirom na njegov stil igre, više okrenut individualnim rješenjima od kolektivnih, na duži se rok umorio. Morao je iz igre kao i legendarni Luka Modrić, znalac i kreator svjetske klase. As Reala je na pragu 39. godine života, kad noge u izbjegavanju agresivnih čuvara nisu lake kao nekada. Iza Marcela Brozovića je Interova era kad je kao veznjak ispred braniča igrao na najvišoj svjetskoj razini, u ovoj sada dok igra u Saudijskoj Arabiji nije ni blizu tome.

Vezna linija nije bila dobra čuvarica prolaza k obrani, koja je ionako bila »klimav zub«, dosta se sjetiti jurnjave: Morate ka golu kao na treningu, kao i kada je Fabian Ruiz miješao hrvatske braniče kao »paštašutu«, na sve se dodao još i nogometni Mozart, vječno opasni Yamal, namjestivši gol Carvajalu. »Nula bodova« za hrvatske napadače, stalno »ribe na suhom«, pri čemu je Petković narušio pravilo da igrač na kojem je skrivljen penal ne puca. Nije samo problem što nije zabio, već i što mu je dozvoljeno izvođenje.

Mana je viđeno koš i još, umijeće trenera je sakriti slabosti svoje ekipe, u ovom slučaju Dalić to nije uspio, valjda hoće s Albanijom i Italijom.

Objava Susret sa Španjolskom ukazao na najveći problem Vatrenih. Vezni red više je rekreativan nego kreativan pojavila se prvi puta na Novi list.