Iskustvo blisko smrti (IBS) (eng. near-death experience, NDE) poznat je fenomen koji se navodno javlja nakon proglašenja kliničke smrti, a manifestira se kao osjećaj napuštanja tijela, prestanak svih briga i strahova, stanje potpunog mira i susret s preminulim bližnjima, obično uz pojavu jakog bijelog svjetla koje snažno privlači “dušu”.

Parapsiholozi smatraju da se IBS javlja po točno određenom obrascu, neovisno o vjerskom opredjeljenju osobe koja ga doživljava, zbog čega vjeruju da bi to mogao biti dokaz zagrobnog života. Znanstvenici obično tumače da su takva iskustva rezultat električne oluje unutar mozga koji umire, tj. da je riječ o halucinaciji. No nije sve tako jednostavno. Prvi problem jest ispravno definirati smrt.

Trenutak smrti pacijenta u bolnicama obično se bilježi kao trenutak kada je srce prestalo kucati jer stanice i organi ne mogu funkcionirati bez opskrbe krvlju. To je poznato kao “klinička smrt”.

Mnogo nepoznanica

Međutim, zahvaljujući tehnikama oživljavanja, poput kardiopulmonalne reanimacije i defibrilacije, liječnici i medicinske sestre mogu oživiti pacijente potičući ponovnu uspostavu rada srca i disanja. Osim toga, čak i bez funkcionalnih pluća ili srca, osoba se može održavati na životu s pomoću suvremenih uređaja.

Liječnici i mrtvozornici stoga imaju drugu definiciju za utvrđivanje trenutka smrti, a to je termin koji nazivaju “moždanom smrću”. Ona se ponekad naziva i “biološka smrt”, a riječ je o stanju u koje preminula osoba ulazi kada njezin mozak više ne pokazuje nikakve znakove električne aktivnosti. To itekako ima smisla.

Naime, ljudski mozak putem živčanog sustava distribuira električne impulse različitim dijelovima tijela, uključujući organe koji obavljaju unutarnje funkcije i mišiće potrebne za kretanje. No moždana smrt pretpostavlja nedostatak električne aktivnosti u mozgu, što znači da u osobi više nije prisutna svijest. Međutim, ni to nije tako jednostavno.

Čak i nakon moždane smrti u mozgu se nalaze zaostali električni impulsi. U nekim slučajevima takvi pacijenti i dalje mogu pokazivati znakove da njihova tijela nastavljaju obavljati svoje biološke funkcije. Ponekad su im krvožilni i dišni sustavi još operativni, njihov imunosni sustav još radi na zacjeljivanju rana ili borbi protiv infekcija, a tijela još mogu normalno regulirati temperaturu.

Živući Nostradamus ima strašno upozorenje: ‘Vidite da su moja predviđanja točna’

Stoga se postavlja vrlo važno pitanje: “Što se događa iz perspektive osobe koja doživljava moždanu smrt?”

Ukratko – ne znamo jer nitko ne može ispričati iskustvo iz prve ruke o tome kako zapravo izgleda umiranje. Jedine informacije koje su nam dostupne jesu iskustva osoba koje su preživjele IBS.

No međunarodni tim neurologa 22. veljače 2022. objavio je nevjerojatnu studiju “Enhanced Interplay of Neuronal Coherence and Coupling in the Dying Human Brain” o slučaju 87-godišnjeg pacijenta koji bi nam mogao dati prvi pravi uvid u to što se događa u trenutku umiranja.

Nakon ozljede glave, taj je muškarac, nažalost, zaradio epilepsiju koja je dovela do niza napadaja. Liječnici su mu kontinuirano mjerili rad mozga elektroencefalografijom (EEG) kako bi ih otkrili na vrijeme. No tijekom jednog mjerenja muškarac je doživio srčani udar i preminuo.

Taj nesretni događaj liječnicima je ipak omogućio da, prvi put u povijesti, zabilježe električnu aktivnost ljudskog mozga dok je umirao. Od 15 minuta izmjerene moždane aktivnosti, liječnici su se usredotočili na trideset sekundi koje su prethodile prestanku kucanja srca i trideset sekundi nakon toga. Otkrili su da je neposredno prije i neposredno nakon prestanka rada srca došlo do promjena u gama, delta, theta, alfa i beta pojasevima neuronskih oscilacija.

Obrada informacija

Neuralne oscilacije znanstveni su pojam za ono što kolokvijalno nazivamo moždanim valovima. To su obrasci ritmičke aktivnosti koji su prisutni u mozgu koji normalno funkcionira. Gama-oscilacije naročito su uključene u više kognitivne funkcije kao što su sanjanje, sjećanje, obrada informacija, koncentracija i svjesna percepcija. One su bile prisutne u sekundama prije i nakon smrti 87-godišnjeg pacijenta.

To je dovelo do nagađanja da bi se, u svojim posljednjim trenucima, mozak mogao prisjetiti i reproducirati određene važne trenutke iz života. Sigurno ste već čuli za izreku da vam prije smrti “cijeli život bljesne pred očima”. Iako mnogi smatraju da je riječ o “književnom klišeju” ili “urbanom mitu”, čini se da bi u tome moglo biti nešto istine.

U konačnici, ključno otkriće navedene studije jest to da mozak organizira biološki odgovor na proces smrti. Taj proces opažen je i kod štakora. Kada se promatraju u kontroliranim okruženjima, oni pokazuju iste promjene u svojim gama-moždanim valovima u trenucima prije i nakon smrti.

Čini se također da se ti nalazi poklapaju s izvještajima iz prve ruke velikog broja osoba koje su preživjele IBS. Mnogi od njih prijavljuju nevjerojatno slična iskustva prisjećanja značajnih trenutaka iz života. Ako nam naš mozak doista predstavlja reprizu nekih od naših najljepših sjećanja, onda to svakako dodaje stupanj nade i sigurnosti pred nečim toliko konačnim i neizbježnim kao što je smrt. Ipak, da se ne razočarate, nema jamstava da je uistinu tako.

Iako je lijepo zamišljati da smrt dolazi s unaprijed napravljenim kolažem svih vaših najboljih trenutaka, mjerenja moždanih valova na kojima se temelji ta pretpostavka potječu iz jednog izoliranog slučaja. Pacijent je imao 87 godina i pretrpio je tešku ozljedu glave, koja je dovela do napadajā i oticanja mozga, a sve to moglo je utjecati na njegovu neuralnu aktivnost pa to može zakomplicirati način na koji tumačimo snimke njegovih posljednjih trenutaka. Kad tomu dodamo praktične i etičke probleme s pokušajima provođenja sličnih eksperimenata na drugim pacijentima u posljednjim fazama života, ponovno postaje teško sa sigurnošću znati što se točno događa u našim mozgovima u trenucima umiranja.

Stiže novi tip zaštite podataka: Ovu enkripciju ne mogu probiti ni kvantna računala

Slični rezultati

Znanstvenici neprekidno provode slične eksperimente, ali oni nisu dovoljno opsežni da bi se dao konačan odgovor. Nakon navedenog slučaja preminulog epileptičara, međunarodni timovi neuroznanstvenika ponovili su slična mjerenja EEG-om na još četiri pacijenta. Dobiveni rezultati doista su bili međusobno slični.

Svaki je pokazao električnu aktivnost unutar temporoparijetalnog spoja u trenucima smrti. Riječ je o spoju temporalnog, parijetalnog i okcipitalnog režnja u stražnjem dijelu mozga. To se područje povezuje sa snovima, halucinacijama i sličnim promijenjenim stanjima svijesti. Iako je nemoguće znati što su ti pacijenti doživjeli tijekom posljednjih valova neuralne aktivnosti, zanimljiva je činjenica da se to dogodilo u dijelu mozga koji je povezan sa sanjanjem i halucinacijama.

Zapravo, to bi moglo ponuditi alternativno objašnjenje onoga što se događa u našem mozgu tijekom umiranja. Sasvim je moguće da, ako je vjerovati iskazima nekih osoba koje su preživjele iskustvo blisko smrti, osjećamo da lebdimo iznad vlastitog tijela, da gledamo ili slušamo voljene osobe ili druge živopisne vizije koje mogu biti halucinacije koje stvara mozak dok se usporava, vjerojatno zbog smanjenog protoka kisika iz krvi kada srce prestane kucati.

To također uvelike objašnjava “svjetlo na kraju tunela”. Ono bi moglo biti halucinacija koja je proizvod nečijih odabranih religijskih uvjerenja i to možda objašnjava zašto se ta određena slika toliko dugo provlači kroz povijest. Također je važno napomenuti da ono što naš mozak može doživjeti kada umremo ne mora vrijediti za sve ljude, tj. ne mora biti univerzalno.

Osim toga, ne umiru svi istom brzinom i nisu sve smrti rezultat istog uzroka. Osoba koja doživi iznenadan srčani zastoj može umrijeti za nekoliko minuta, dok će netko s kroničnom bolešću postupno podleći prirodnoj smrti. Postoji nekoliko značajnih razlika u tome kako tijelo fizički funkcionira u ta dva različita slučaja, što zauzvrat može dovesti do različitih iskustava našeg mozga dok umiremo.

Kralj zaboravljenog naroda dao prijedlog koji će uzdrmati svijet: ‘Njima trebate dati ljudska prava’

Buđenje nade

Na primjer, za brojne uobičajene uzroke smrti, poput bolesti srca i pluća ili raka, postoje terapije koje mogu produljiti proces umiranja. Tada pacijenti mogu iskusiti depresiju i osjećaj odvojenosti od svojih voljenih, što pak može utjecati na njihove misli i “vizije” u posljednjim trenucima života.

Isto tako, kod nekih pacijenata senzorni podražaji, tj. ono što percipiraju vidom, sluhom ili njuhom, mogu se drugačije obraditi pa im neke posve uobičajene pojave mogu djelovati nepoznato i zastrašujuće.

Ponekad smrt može biti i bolan proces. Bol je rezultat reakcija živaca koji pokreću električne impulse u mozgu. Primjerice, ako je nečiju smrt uzrokovala iznenadna i bolna ozljeda, tada bi upravo bol mogao biti posljednje životno iskustvo. No kada se mozak isključi, električni impulsi iz živčanog sustava više ne mogu putovati do njega.

Kad je riječ o onome što naš mozak doživljava nakon što umremo, o tome se može samo nagađati. Nasreću, ljudska se tijela počinju raspadati nakon smrti pa nedostatak bilo kakvog mozga i tjelesnih funkcija sprečava da nastavljamo osjećati bol.

Smrt tako ostaje misterij, a postojanje duše koja nadživljava tijelo ostaje religijski koncept. Ako ništa, on nam budi nadu da, dok tijelo “počiva u miru”, naša svjesnost ostaje vječna.

Objava Što se zbiva u trenutku smrti? Znanstvenici tvrde da se odgovor krije u mozgu pojavila se prvi puta na Dnevno.hr.

pročitaj cijeli članak