U Hajduku je ostavio lijep trag, a u splitski klub došao je iz Beograda. Gdje je igrao za Galeniku iz Zemuna. On je Miloš Bursać. Taj transfer 1983. godine bio je pomalo i iznenađenje, jer Hajduk je imao dobrih napadača… U nekoliko sezona Bursać je ostavio dobar dojam u Hajduku, a sudjelovao je u osvajanju jedina dva trofeja u osamdesetim godinama, osvajanju Kupova: 1984. u finalu protiv Crvene zvezde i 1987. u završnici protiv Rijeke.

Seniorsku karijeru je započeo u Galenici, danas se taj klub zove Zemun. Dobre igre lansirale su ga u Hajduk gdje je doživio istinsku afirmaciju. U jednom trenutku iz Hajduka je prešao u nikšićku Sutjesku, pa se opet vratio u Hajduk. U sezoni 1987/88 Miloš Bursać je bio najbolji strijelac Hajduka s deset zgoditaka.

Hajduk ga je primijetio kada ga je svojim golom za Galeniku senzacionalno izbacio iz Kupa: “Trener Pero Nadoveza je insistirao da potpišem za Hajduk i nisam imao ništa protiv. Navijači su me odmah prihvatili, bilo mi je predivno u Splitu. Dao sam jedan gol u debitantskoj sezoni, protiv Čelika na Poljudu kada smo slavili sa 4:0. Dobio sam priliku da nastupam na međunarodnoj sceni i to je bio ogroman motiv. Nažalost, Rumunji mi na utakmici protiv Universitatee polomili kosti u stopalu i morao sam na dužu pauzu. Žao mi je što sam propustio meč protiv moje Galenike, Hajduk ih je deklasirao sa 6:2 i osvetio im se za eliminaciju iz Kupa.”

Slijedilo je novo iznenađenje

Pa je uslijedilo novo iznenađenje. Miloš Bursać je iz Hajduka prešao u Crvenu zvezdu. Igrao je i čuvene utakmice protiv Milana u Beogradu pred sto tisuća ljudi i bio jedan od najboljih igrača. Iz Crvene zvezde je otišao u francuski Olympique iz Lyona, a kasnije u španjolsku Celtu iz Viga. Naposljetku, 1999. godine 1999. se po drugi puta priključuje Sutjesci za koju je odigrao tek pet utakmica uz dva zgoditka. Karijeru završava 2004. godine u belgijskom četvrtoligaškom klubu FC Racing Mol-Wezel.

Za reprezentaciju Jugoslavije nastupio je dva puta i to 1985. godine u kvalifikacijama za SP. Ostao je u sjajnim odnosima sa svim bivšim suigračima iz Hajduka i Crvene zvezde.

“Bivši golman Hajduka iz moje generacije Zoran Varvodić me zove svakog 23. lipnja i prvi mi čestita rođendan. U principu, Hajdukovci me više zovu nego Zvezdaši. Čak i Zoran Vulić, s kojim sam imao neugodnu situaciju 1992. godine. Igrao sam za Lyon, on za Nantes, sreli smo se prije utakmice i baš sam se razveselio kad sam ga vidio. Rekao sam ‘gde si Vule majstore’, on je okrenuo glavu i nije se htio pozdraviti. Sad smo super, vidjeli smo se u Splitu, ispričali. Zvao me je na kavu, ispričao se. Teška su vremena bila, donekle ga i razumijem. On i Asanović su bili tako malo specifični. Ali nisam im ništa zamjerio. Ostao sam u dobrim odnosima sa svim igračima iz bivše ‘Juge’.”

‘Najviše sam volio zabiti gol iz voleja’

Zanimljivo, igrao je i bio strijelac u posljednjoj utakmici Hajdukove legende Ivana Gudelja:

“Najviše sam volio zabiti gol iz voleja. Da loptu primim na prsa i onda iz prve… I to je bio moj zaštitni znak. Ako bih birao najljepši gol u dresu Hajduka, neka bude onaj protiv Crvene zvezde, glavom… Na Poljudu u remiju s 1:1. To je ona utakmica kada je Gudelj zamijenjen jer se nije osjećao dobro i nikad se više nije vratio na teren. Baš ga volim, bio je fenomenalan igrač. Da nije bilo žutice, napravio bi vrhunsku karijeru. Čuo sam da je i njemu drago što sam baš ja bio strijelac gola na njegovoj posljednjoj utakmici u karijeri”.

Zanimljivo, Miloš Bursać je u neugodnim situacijama spasio živote dvojici nogometaša. Slobodanu Maroviću i Mehmedu Baždareviću.

“S Marovićem sam izlazio iz nekog butika donjeg veša i malo je falilo da podleti pod tramvaj. Trgnuo sam ga doslovce u zadnjem trenutku. Baždarević je u Recifeu upao u more i počeo se daviti. Zgrabio sam ga za kosu i tijelo i izvukao iz vode“.

Hajdukovca presjeklo srce, umro je u svlačionici, a odnose s Dinamom zatrovao velikosrbin

Objava Srbin se proslavio u Hajduku, a pamti neugodnost s Hrvatom: ‘Okrenuo je glavu, kasnije se ispričao’ pojavila se prvi puta na Dnevno.hr.