Hrvatska vaterpolska reprezentacija izborila je pobjedom nad Kinom plasman u četvrtfinale Svjetskog prvenstva u Dohi gdje će joj suparnik biti reprezentacija Srbije. Hrvatska je protiv Kine slavila s više nego uvjerljivih 22:4, čime je ujedno osiguran plasman na Olimpijske igre u Parizu.

“Vaterpolski klasik koji traje i takav vrijedi više desetljeća. Dvije reprezentacije koje su ostavile trag u svjetskom vaterpolu. Imamo maksimalni respekt prema Srbiji kao suparniku. Možda su rezultatima malo “zapeli” zadnje 2-3 godine, ali oni su ipak aktualni olimpijski pobjednici”, najavio je okršaj sa Srbima hrvatski izbornik Ivica Tucak (54), pa dodao:

“Čini mi se da je u toj momčadi ovdje ipak čak 6 zlatnih olimpijaca iz Tokija, a na to ne treba više što onda za dodati. No, imam vjere kako mi njih možemo pobijediti, imamo i snagu za to, ali ćemo isto tako morati odigrati na 100% svojih mogućnosti.”

Raskinuo ugovor sa Zvezdom

Inače, mnogima nije poznata priča kako je aktualni hrvatski izbornik trebao početkom devedesetih godina zaigrati za Crvenu zvezdu s kojom je potpisao četverogodišnji ugovor. Ali kada je počeo rat i raspad bivše Jugoslavije odlučio je raskinuti suradnju i napustiti Beograd. Bila je to odluka zbog koje, kako sam kaže, nije požalio.

“Potpisao sam ugovor za Zvezdu pred rat na poziv trenera Nikole Stamenića koji me trenirao u reprezentaciji Jugoslavije. Tada je Zvezda pokušala, a kasnije i uspjela napraviti veliku momčad. Otišao sam na njegov poziv sa željom da napravim napredak u karijeri, ali rat je sve prekinuo”, prisjetio se svojevremeno Tucak u ‘Podcast Inkubatoru.’

“Nakon godinu dana, u svibnju 1991. godine, pokupio sam se i iz Beograda se vratio u Šibenik. Bio sam u Šibeniku tijekom ljeta, kratko otišao igrati u Švicarskoj, vratio se i tad više nije bilo izbora osim uzeti pušku u ruke i sudjelovati u ratu. Ako me pitate, ponosan sam i na jednu i na drugu epizodu. Zvezda nije bila moja ljubav, niti navijam za Zvezdu, ali je to tad bio iskorak u mojoj karijeri. Bilo mi je divno tada, bila je to dobra ekipa i divno sam se osjećao u Beogradu. Ali, ponavljam, čim su počele te lude godine raskinuo sam sjajan četvorogodišnji ugovor”, objasnio je Tucak.

Obiteljska tragedija

“Ja sam živio u Šibeniku, koji je bio pod opsadom i bombama. Ideš na trening u zatvoreni bazen, pa si sutra u skloništu… Bilo je teško trpjeti. Da se sutra opet dogodi tako nešto, ja bih opet uzeo pušku i branio svoj dom i svoj grad! Rekao sam, postoji razlika između napadanja bilo koga i obrane nečeg što je tvoje. Napadati nikad u životu, braniti uvijek”.

A život hrvatskog izbornika obilježila je i strašna obiteljska tragedija koja datira iz 2005. godine. On i supruga Mirjana su 2005. godine izgubili troipogodišnju kćerku Tenu.

“To je isključivo moja priča, ne volim o tome govoriti. To je samo moja tragedija i tragedija moje supruge, naša zajednička. Zašto se to moralo dogoditi i zašto na tako bizaran način, na to nema odgovora. Bilo je to jedno najljepše i najdivnije, najpametnije dijete na svijetu”, rekao je svojevremeno Tucak za Jutarnji list.

Najdugovječniji izbornik

“Samo oni koji su takvo što proživjeli, znaju o čemu pričam. Osjećao sam se kao da netko s mene kida živo meso. To je stanje takvog šoka u kojem čovjek ne razumije ništa, buđenja nakon toga su bolna, nešto su najbolnije što čovjek može doživjeti. Prošlo je dosta vremena, ali dan danas to ne mogu u potpunosti osvijestiti, zašto se to moralo dogoditi?!”, dodao je najdugovječniji hrvatski izbornik u loptačkim sportovima.

Za kormilom hrvatske reprezentacije Tucak je od rujna 2012. godine kada je naslijedio legendarnog Ratka Rudića, kojem je ranije bio pomoćnik. Otad je s Barakudama osvojio pregršt medalja, od kojih se izdvajaju europsko zlato u Splitu 2022. godine, svjetsko zlato u Budimpešti 2017. i olimpijsko srebro iz Rio de Janeira 2016. godine.

Igračku je pak karijeru započeo u rodnom Šibeniku, igrao je s Pericom Bukićem u Solarisu, 1989. prešao je u Crvenu zvezdu, potom igrao u Šicarskoj za Bisone Lugano. Vratio se u Šibenik 1993. gdje je ostao dvije godine, a potom je igrao u Italiji (Palermo, Como, Genova, Milano…) do 2002. godine, pa se vratio u Hrvatsku gdje je dvije godine proveo u redovima Medveščaka. Karijeru je završio 2005. godine u rodnom Šibeniku.

Igrači Hajduka išli prema svlačionici, slijedila neviđena scena usred utakmice: ‘Dođite vamo’

Objava Raskinuo je sa Srbima i ratovao za Hrvatsku, a život mu je obilježila obiteljska tragedija pojavila se prvi puta na Dnevno.hr.