Možda ćete se zapanjiti ako kažemo da postoji mogućnost da vaša prošlost, sadašnjost i budućnost postoje istodobno. U istom ovom trenutku vi se rađate, čitate ovaj članak i umirete u samrtnoj postelji.

Na prvu ćete tu ideju odbaciti kao besmislicu, no suvremena znanost pružila nam je toliko spoznaja o naravi stvarnosti, da takav koncept protoka vremena itekako ima smisla. Zamislite svemir poput djeteta koje flomasterima slika na papiru.

Svaka slika prikazuje sve što se događa u svemiru u jednom trenutku. Sa svakim novim trenutkom svašta se događa posvuda – ljudi se rađaju i umiru, galaktičke civilizacije se šire, vi čitate 7dnevno… “Dijete” potom stvara novu sliku koja zamjenjuje staru pa tako dobivamo nešto poput filma.

Drukčiji pristup

Stvaran je samo trenutak u kojem se trenutno nalazimo. Svaki trenutak zamijenjen je sljedećim. Prošlost je daleko iza nas, sada je nema. Budućnost još nije iscrtana pa i ne postoji… Svi mi tako osjećamo tijek vremena. Zar ne? No što ako je vrijeme nešto sasvim drugo?

Što ako je “dijete” već završilo sve svoje crteže i samo ih slaže jedan na drugi? Na taj način dobivamo “blok vremena” koji sadrži cijelu povijest svemira – sve trenutke koji su ikada postojali ili će ikada postojati. No u tom bloku, u toj gomili trenutaka, prošlost, sadašnjost i budućnost jednako su stvarne i postoje u isto vrijeme.

To vam se, dakako, može činiti pogrešnim. Jedini trenuci koje doživljavamo kao stvarne jesu oni koji se sada događaju. Pa kako onda prošlost i budućnost mogu biti stvarne upravo sada? Odgovor se krije, očekivano, u – teoriji relativnosti.

Sasvim pojednostavljeno, relativnost kaže da vrijeme i prostor nisu odvojeni, već da su dijelovi istog fenomena koji u znanosti nazivamo prostorvrijeme (eng. spacetime). Kada se krećete kroz prostor, krećete se i kroz vrijeme, tj. “blok slika”. To znači da vrijeme prolazi različito za različite ljude, ovisno o tome kako se međusobno kreću kroz prostor.

To također znači da je ono što netko percipira kao “sada” određeni rez duž bloka – rez koji će ovisiti o tome koliko se brzo kreće.

Impresivan megaprojekt vidljiv je iz svemira: Ovo je najveća elektrana na svijetu

Dakle, ono što mislite da je “sada” zapravo je samo “vaše sada”, dok u svemiru postoji mnogo različitih “sada” i svi su jednako stvarni. To također znači da ne postoje univerzalna prošlost ni budućnost. Ako ste zbunjeni, vrijeme je da se poslužimo još jednim slikovitim primjerom.

Zamislite tri izvanzemaljska svemirska broda udaljena milijun svjetlosnih godina od vas, tj. od Zemlje.

Prvi samo lebdi u prostoru te se ne miče u odnosu na vas. Oboje doživljavate isti “sada”, istu sadašnjost. Da posjedujete neku magičnu internetsku vezu, mogli biste odmah obaviti videopoziv i razgovarati o političkim odnosima u našoj galaktici.

Druga letjelica udaljava se od vas brzinom 30 km/s, što je oko triput brže od naših raketa. Ona se, dakle, kroz blok vremena kreće drukčije od vas, što znači da je njezin “sada” drukčiji od vašega. Ti izvanzemaljci istim onim magičnim internetom mogu razgovarati s vašim precima iz 1924., kada je čovječanstvo otkrivalo prve galaktike izvan Mliječne staze.

Treći svemirski brod juri istom brzinom, ali kreće se prema vama. On doživljava još jedan “sada” pa njegovi putnici mogu razgovarati s vašim potomcima u 2124. godini, koji žive u koloniji na Marsu.

Sada se postavlja pitanje koji je od tri različita “sada” stvaran. U tome je problem: sva tri su stvarna.

Kozmička demokracija

Relativnost se temelji na jednom moćnom načelu koje neki znanstvenici nazivaju “kozmička demokracija”. Ono kaže da je gledište svih promatrača u svemiru jednako valjano. Svaki taj “sada” mora biti jednako stvaran. Ako je to tako, to znači da i vaša prošlost, sadašnjost i budućnost moraju postojati u isto vrijeme – upravo sada – jer za različite izvanzemaljce, svaki se događa u njihovoj sadašnjosti.

To znači da je razlika između prošlosti, sadašnjosti i budućnosti – iluzija. Svemir nije hrpa događaja koji se razvijaju kroz vrijeme, kao u filmu, nego statični blok u kojem prošlost, sadašnjost i budućnost koegzistiraju i neprekidno su stvarni.

Postoji jedna analogija. Neke galaktike nalaze se izvan vidljivog svemira. Toliko su daleke da ne samo da ih nikada nećete moći posjetiti nego nećete ni teoretski moći znati da postoje. No to ne znači da one nisu stvarne. Budućnost bi mogla funkcionirati na isti način.

Ako prošlost nije daleko iza nas, a budućnost zaista postoji, onda nema “filma”. Stvari se ne događaju u svemiru. Svemir jednostavno “jest”, poput smrznutog bloka mrtvog kozmičkog leda sa svime što će se ikada dogoditi već napisanim i odlučenim.

Amerikanci testirali zastrašujuću raketu: Pogledajte što sve može i po čemu je posebna

Iz toga proizlazi pitanje slobodne volje. Ako sva vremena koegzistiraju i jednako su stvarna, onda budućnost mora biti već napisana. No ne čini nam se da je to tako. Upravo suprotno, čini nam se da svojim odlukama možemo oblikovati vlastitu budućnost.

Mislite da slobodno možete odlučiti prestati čitati ovaj članak kako biste gledali utakmicu. No ako je budućnost “urezana u kamenu”, vi zapravo ništa ne odlučujete. Prema tome, možda su vaši izbori također samo iluzija. Možda je vaša slobodna volja poput fatamorgane. A možda je vaše gledanje utakmice već bilo unaprijed određeno u velikom prasku.

I taman kada ste pomislili da vam je sve ovo barem donekle jasno, na scenu stupa kvantna mehanika koja vam grubo i neotesano govori da nemate pojma.

Kvantni procesi ne mogu se predvidjeti, čak ni načelno. Naime, kvantne čestice intrinzično su nasumične. Radioaktivni atom, primjerice, mogao bi se raspasti u bilo kojem trenutku, u sljedećoj sekundi ili tek za milijun godina. Možemo izračunati vjerojatnost da će se raspasti sutra, ali nijedna “kristalna kugla” u svemiru nikada vam neće moći s apsolutnom sigurnošću jamčiti da će se to zaista i dogoditi.

Nasumični raspad

No kvantne čestice mogu promijeniti svijet. Primjerice, radioaktivni element može se nasumično raspasti i uzrokovati genetsku mutaciju u nekom beznačajnom sisavcu. Nakon brojnih generacija ta će mutacija dovesti do novog inteligentnog bića koje će uništiti ljude.

Ako su kvantni procesi uistinu neizvjesni, budućnost nikako ne može biti uklesana. Ako je pak budućnost neispričana, ona ne može biti stvarna na isti način kao što je to prošlost, što je u suprotnosti s našom idejom o svemiru kao bloku slika.

Prema tome, što se događa kada neizvjesni procesi, poput raspada atoma, postanu stvarni? Je li taj trenutak sadašnjost? Je li to “sada”? I koji je to “sada” u kontekstu “kozmičke demokracije”?

Ispostavlja se da su prošlost, sadašnjost i budućnost uvijek dobro definirane za svaki pojedinačni objekt: za vas, za izvanzemaljca, za atom… Vaša smrt uvijek će se dogoditi nakon vašeg rođenja – nikada prije i nikada u isto vrijeme. Sada se jasno nalazite između svog rođenja i svoje smrti. Dakle, barem za vas, “sada” ima savršenog smisla.

Usred pustinje niče golem visokotehnološki grad: Snimke su nadrealne

No vratimo se na ideju “svemira kao bloka slika”. On možda ne sadrži budućnost, a možda smo je samo krivo zamislili. Možda je blok samo prošlost, a tanak sloj na površini sadašnjost. Ta površina nije glatka, nego grbava i neravna. Nastao je spajanjem bezbrojnih pojedinačnih “sada”, od kojih je svaki doživljen od nekoga ili nečega u svemiru pa je svaki jednako stvaran i valjan.

Pritom svi promatrači čine svoj udio u priči, tako da je kozmička demokracija i dalje na snazi.

Kako se nove stvari događaju, a neizvjesne postaju izvjesne – radioaktivni atomi se raspadaju, nastaju nove vrste sisavaca, vi gledate utakmicu – granica se pomiče prema gore, stvarajući novo vrijeme u svemiru. Umjesto zamrznutog bloka vremena s budućnošću koja je već napisana, blok raste. Ponovno možete odlučiti o svojoj budućnosti! Možda ćete požuriti s čitanjem ovog članka kako ne biste propustili početak utakmice.

Zamrznuti svemir

Da zaključimo. Počeli smo s vremenom kao filmom – jedan po jedan “sada”, gdje je samo trenutni “sada” bio stvaran. Zatim smo otkrili da zbog relativnosti postoje mnogi “sada”, a svi su na neki način stvarni, što bi moglo značiti da živimo u zamrznutom “bloku” u kojem se procesi zapravo ne događaju jer nemate slobodnu volju. Na koncu smo završili s nekom vrstom rastućeg bloka svemira, gdje vrijeme prolazi, a budućnost je otvorena.

Pa što je onda točno? Što je stvarno? Jesu li dinosauri sada stvarni kao što ste i vi? Što o svemu tome misle izvanzemaljci na drugom kraju svemira?

Sukob Zapada i Rusije prelio se i na znanost: Zaharova ima poruku za CERN

To bome nitko ne zna. Ono što smo ovdje opisali jesu dvije mogućnosti za opisivanje vremena, ali one nisu jedine.

Neki znanstvenici misle da “sada” ima smisla samo u vašoj blizini, ali ne i u svemiru kao cjelini. Drugi misle da vrijeme ne postoji te da je cijeli koncept iluzija ljudskog uma. Treći pak misle da vrijeme postoji, ali da ono nije temeljna značajka svemira, nego da ono proizlazi iz dublje razine stvarnosti, baš kao što toplina nastaje iz gibanja pojedinačnih molekula ili kao što život nastaje iz međudjelovanja beživotnih proteina.

Možda je i vama upravo sinula neka ideja, ali pazite da ne zakasnite na utakmicu.

Objava Rađamo se, živimo i umiremo u istom trenutku: Je li vrijeme samo iluzija uma? pojavila se prvi puta na Dnevno.hr.

pročitaj cijeli članak