Po broju i značaju osvojenih nagrada u posljednjih nepunih deset godina finski pisac albanskog podrijetla Pajtim Statovci nedvojbeno ide u red najuspješnijih pisaca s prostora bivše države. Njegova »košara« značajnih međunarodnih priznanja puniti se počinje već nakon njegovog debitantskog istupa (2014.) romanom »Moja mačka Jugoslavija« (»Kissani Jugoslavia«) kada u Finskoj dobiva uglednu Helsingin Sanomat Literature nagradu kao te godine najbolji debitant.

Drugi njegov roman »Tiranan sydän« (»Crossing«, 2016.) dobiva Toisinkoinen Literature Prize, a 2018. godine dobiva nagradu za najboljeg pisca godine u Finskoj (Helsinki Writer of the Year Award), 2019. godine prijevod njegovog debi romana u konkurenciji je za uglednu International Dublin Literary Award, a iste godine u Finskoj romanom »Bolla« postaje pobjednik Finlandia Award for Fiction, da bi 2020. godine romanom »Crossing« postao pobjednik The Oxford-Weidenfeld Translation Prize.

Posljednje tri godine na svjetskoj je sceni hit njegov roman »Bolla« kojim 2021. ulazi u finale poznatog književnog natječaja časopisa The Kirkus, godinu potom osvaja za istu knjigu Italian Premio Grinzane Literature Prize, a prošle godine ulazi u finale također ugledne James Tait Black Prize.

Ljubav Albanca i Srbina

Naravno, njegovo podrijetlo vezano uz prostore bivše države ne bismo spominjali da nije iznimno bitno, štoviše odlučujuće, za njegov književni rad. Naime, iako piše na finskom u srži njegovih djela, posebno ovih koja su osvojila brojne nagrade, su razna zbivanja na Kosovu s kraja prošlog i početka ovog stoljeća, ali i život kosovskih emigranata na Zapadu, u državama u kojima su se naselili nakon što su pobjegli iz kravog kosovskog mraka.

Jednako vrijedna ovoj temi za Statovcija je i tema istospolne ljubavi pa njegovi likovi najčešće pate u okolini tradicionalno nesklonoj homoseksualnosti.

Ta odbačenost zbog seksualnog opredjeljenja u svijetu svojih sunarodnjaka, spojena s isto tako intenzivnim i većinskim neprihvaćanjem izbjeglica »divljaka« od strane domaćeg stanovništva, rađa brojnim napetim i dramatičnim situacijama koje čitatelju Statovci prenosi vrlo vjerno i realno, što zbog svoje nedvojbene literarne nadarenosti, što zbog činjenice da uz obje teme ima bogato vlastito životno iskustvo – s nepune dvije godine s obiteji je iz Kosova pobjegao u Finsku gdje je odrastao i školovao se te tu državu smatra svojom domovinom, a deklarira se kao homoseksualac i borac za prava seksualnih manjina.

Kombinacija tih za mnoge provokativnih tema, ojačanih njegovim literarnim umijećem, u posljednjih je desetak godina bila sasvim dovoljna ne samo za brojne nagrade i priznanja, već i za činjenicu da je Statovci preveden s finskog na dvadesetak svjetskih jezika i danas je najprevođeniji finski književnik!

Svi spomenuti »eksplozivni« sastojci ugrađeni su i u roman »Bolla«. Štoviše, Statovci ih je dodatno ojačao smislivši za mnoge neprihvatljivu i provokativnu radnju o homoseksualnoj ljubavi Kosovara Albanca i Srbina.

Arsim je student književnosti na prištinskom fakultetu gdje upoznaje godinu dana starijeg Miloša, studenta medicine. Arsim je već oženjen, a Miloš je iz svog stotinjak kilometara udaljenog gradića pobjegao jer je njegova obitelj shvatila da je homoseksualac.

Njih dvoje svoju vezu kriju i zbog za tu sredinu neprihvatljivog oblika takvog seksualnog opredjeljenja, ali i zbog nacionalnih razloga, jer je mržnja između Albanaca i Srba tako intenzivna da dobrodošlo nije ni pozdravljanje, a kamoli ljubav – i to još između dva muškarca!

Nelinearno pripovijedanje

Arsim i Miloš o tome ne brinu i uživaju u svojoj tajnoj ljubavi sve dok međunacionalni sukobi oko njih ne natjeraju Arsimovu širu obitelj na odluku o bijegu iz Prištine.

Arsim sa suprugom Ayshe i tek rođenim sinom odlazi prema Skandinaviji gdje će izgraditi novi život (posao i još dvoje djece), ali će ga homoseksualna sklonost dovesti do incidenta zbog kojeg će najprije završiti u zatvoru na 13 mjeseci te potom biti i protjeran natrag u Prištinu.

Tamo će, nakon mjesec-dva teškog života, otkriti gdje se nalazi Miloš. I to otkriće neće biti nimalo ugodno…

Naravno, pojedinosti vezane uz ovu priču, kao i njezin tužni završetak – želite li to – otkrijte sami pri čemu treba reći da priča jest zanimljiva i dobro je ispričana. Statovci »glas« daje i Milošu i Arsimu.

Dijelovi teksta kroz koji upoznajemo Arsima pisani su klasičnim fontom, a Miloševe ispovijedi, svojevrsni unutarnji monolozi, prenijeti su tekstom u kurzivu.

Autor se, kao i svom uspješnom debiju, opredijelio za nelinearno pripovijedanje tijekom kojeg pratimo radnju u razdoblju od 1995. do 2004. godine, a zbivanja su prenesena kroz tri cjeline – u prvoj svjedočimo rađanju ljubavi između Albanca i Srbina u Prištini, drugi dio vezan je uz opis života Arsimove obitelji u Finskoj, a završni dio nudi mučno i tragično finale u Prištini gdje se nekadašnji ljubavnici iznova nalaze.

Uvod u svaki dio je horor priča o djevojci i izmišljenom nevidljivom biću, zvijeri i vragu u jednom, kojeg na Kosovu nazivaju pojmom bolla, pojmom koji se upotrebljava i kad se želi imenovati otpadnika od društva i društvenih pravila, odnosno autsajdera što Arsim i Miloš i jesu.

Rat i emigracija

Statovci je vrlo dobar u opisu zloslutnog predratnog ozračja koje vlada Prištinom sredinom devedesetih, kao i u »portetiranju« mržnje između Srba i Albanaca kod kojih, kaže na jednom mjestu, ime onog drugog naroda za predstavnike suprotstavljenog naroda znači isto što i psovka.

Mučni su i snažni, iako ih nema puno, opisi ratnih užasa pri čemu Pajtovci pažnju usmjerava ponajprije na utjecaj rata na psihu pa u Miloševom dijelu teksta čitamo, primjerice, »kako se brzo um slomi, kako zlo najednom postaje dobro i kako je tada jednostavno ubijati, to postaje bezbrižno i lagano, jer čovjek uspijeva uvjeriti sebe kako se treba ubijati, sad to treba činiti, nema druge mogućnosti, jer ako ne ubiješ, bit ćeš ubijen, jednostavna stvar, neporeciva, jasna kao pekmez.«

Isto umijeće i uvjerljivost Statovci prikazuje i pri opisu života kosovarskih emigranata na sjeveru Europe dobro uočavajući ne samo sve muke prilagodbe na novu sredinu, već i kulturološki te civilizacijski sraz između razvijenog demokratskog društva tih područja i mračnog balkanskog patrijarhata u okviru kojeg Arsim često tuče ženu i djecu, samo zato jer je tako radio i njegov otac.

No, isto tako Statovci jasno daje do znanja kako druga generacija tih emigranata, a i on je dio te generacije, želi biti potpuno drukčija i ne sanja, poput svojih roditelja, povratak na Kosovo – »Mislim da je izbjegavanje povratka ili barem razgovora o povratku zapravo pitanje novca. Jer ovdje novca ima, a na Kosovu nema.

To je važnije od domovine i domoljublja. Tko drugačije tvrdi, taj laže«, konstatira u jednom trenutku Arsim koji pri svom prisilnom povratku u Prištinu kaže: »Ovdje sve prožima beznađe«, odnosno zaključuje: »Ovo je zatvor puno gori od onoga iz kojeg sam došao.«

Iako su rat i emigracija jako dobro opisani, »Bolla« je više od svega roman o nepovratno uništenim životima dvoje ljudi koji do sreće nikako i nisu mogli doći zbog svoje nacionalne pripadnosti i seksualne opredijeljenosti.

To je, ustvari, srž cijele ove priče te istodobno i najjača moguća kritika svih onih društava i sustava koji ne prihvaćaju različitosti i drukčijost. A takvih je društava puno pa je i to jedan od razloga popularnosti Statovcijevih romana kojima autor kroz priče pune bola i tragedije nastoji utjecati na promjene i poboljšanja.

O autoru

Pajtim Statovci (1990.), književnik podrijetlom s Kosova, jedan je od najvažnijih finskih pisaca mlađe generacije. Studirao je komparativnu književnost na Helsinškom sveučilištu, a potom i studij dramaturgije (scenaristiku) na Fakultetu za umjetnost, dizajn i arhitekturu Sveučilišta Alto.

Za svoj treći roman, knjigu »Bolla«, dobio je najprestižniju finsku književnu nagradu »Finlandia« postavši time najmlađi dobitnik te nagrade u njezinoj povijesti. Knjiga je u Finskoj objavljena 2019. godine, a u prijevodu Borisa Vidovića na hrvatskom se jeziku pojavila prošle godine.

Objava Pročitali smo “Bollu” Pajtima Statovcija: Kritika svih društava koja ne prihvaćaju različitost pojavila se prvi puta na Novi list.

pročitaj cijeli članak