Predsjednik mu nudio mirovinu, heroj glatko odbio: ‘Nisam zbog toga ratovao’
Iako je nezahvalno mjeriti i vagati herojske zasluge, mnogi se slažu da je Marko Babić u obrani Vukovara bio veći od najvećih. Marko Babić rođen je na današnji dan, 16. veljače 1965. u Vukovaru. Bio je najmlađi od troje djece Ive i Stipana koji su 1958. doselili u Vukovar iz mjesta Potravlje kod Sinja. Po završetku osnovne i srednje škole, nekoliko godina proveo je na privremenom radu u Švicarskoj. U travnju 1991. vraća se u Vukovar i priključuje braniteljima na Trpinjskoj cesti. Ovom odlukom zlatnim se slovima upisuje u hrvatsku povijest, no priče o njegovu herojstvu nikada mu nisu “udarile u glavu”.
Marko Babić je uspio preživjeti rat i to bez ranjavanja. Ponosan i “opak” ostao je i u miru u kojem mu se štošta toga nije sviđalo. Odbio je predsjedničku mirovinu govoreći da on “nije ratovao za mirovinu, nego za slobodnu Hrvatsku.”
Predsjednička mirovina kolokvijalni je izraz za oblik privilegirane mirovine koju predsjednik države ukazom dodjeljuje osobama za koje ocijeni da su posebno zaslužne za doprinos razvoju Oružanih snaga i nacionalne sigurnosti. Umjesto da se umirovi, Babić je učinio sve da priča o herojskom Vukovaru ne zamre i glavni je inicijator snimanja serijala “Heroji Vukovara”. Nije dočekao početak emitiranja tih emisija. Pozlilo mu je na sprovodu jednog suborca i 05. srpnja 2007. je umro u Kliničkoj bolnici Rebro.
O Babiću se i danas priča s divljenjem
“Opak borac. Držao je Trpinjsku cestu i organizirao akcije zajedno sa Blagom Zadrom. Bio je neumoran i vrlo precizan u uništavanju tenkova. U svega tri, četiri dana uništio ih je 14, međutim, ja sam siguran da ih je uništio više, barem još pet. Ali, Marko je brojao samo one koji su bili neprepoznatljivi! Nije imao potrebu veličati stvari, jednostavno je ratovao i to shvaćao vrlo ozbiljno. Nikad se ni na što nije žalio”, posvjedočio nam je Markov suborac, bivši pripadnik “Žutih mrava”, Tomislav Orešković.
Posebno emotivno prisjetio ga se producent Dominik Galić koji ga je, snimajući Heroje Vukovara, promatrao i doživio iz nešto drugačije perspektive:
“Takvi se rađaju jednom u sto godina. Nikada ne treba zaboraviti da je prvi stao pred tenkove. Ljudi su ga i za života doživljavali poput nedodirljivog idola, iako on nikada nije ostavljao takav dojam. Sjećam se prilikom snimanja serijala ljudi koji su pitali smiju li ga samo vidjeti, a mnogi su se s njim željeli fotografirati. Unatoč svemu, on je bio prilično prizemljen.”
Objava Predsjednik mu nudio mirovinu, heroj glatko odbio: ‘Nisam zbog toga ratovao’ pojavila se prvi puta na Dnevno.hr.
pročitaj cijeli članak
