Na sunčanom Trsatu, u parkiću pored Gradine, proslava Prvog maja prošla je uz lijepo raspoloženje, pjesmu i puna usta finog graha i radničkih prava.

U organizaciji SDP-a, prvomajska je proslava obilovala programom za sve dobi, a sve su dobi i došle – od vremešnih do onih najmlađih.

Kulturno-zabavni program započeo je već u 11:30, uz nastupe Prvih Riječkih mažoretkinja, Gradske glazbe Trsat i klape Nevera. Nešto iza 12 sati, mikrofone su preuzeli glavni ljudi lokalnog SPD-a, tako je zadovoljni gradonačelnik Marko Filipović pozdravio okupljene čiji je broj zaista prilično velik.

“Drage Riječanke i Riječani, sugrađanke i sugrađani, sretan vam Prvi maj, međunarodni praznik rada! Drago mi je da smo se okupili u ovako velikom broju,  da pošaljemo jasnu poruku iz Rijeke o vrijednosti rada, o dostojanstvu radnika i radnica u Hrvatskoj. Za nas je Prvi maj najvažniji praznik u godini, zato što slavi rad, radništvo i sve ono što iz radništva proizlazi. Slavi dostojanstvo radnika. Rijeka je uvijek bila ono mjesto u kojem je socijaldemokracija stanovala i siguran sam da ćemo to potvrditi na svim izborima koji slijede u godini koja je pred nama”, rekao je Filipović.

Predstavnica u Europskom parlamentu, Romana Jerković, pozvala je da ne odustajemo od borbe: “Nemojmo se dati pokolebati – danas s ponosom moramo slaviti zajedništvo, solidarnost, pravednost i jednake mogućnosti za sve naše mlade ljude, za sve radnike i umirovljenike”, a u sličnom je tonu nastavio Ivica Lukanović, predsjednik županijskog SDP-a. “Borba za prava radnika, koju su prije više od stotinu godina ljudi u Chicagu pokrenuli, se i dalje nastavlja. Mnoga pitanja koja su tada bila veliki izazovi, danas su riješena, ali se svakodnevno otvaraju nova pitanja”, rekao je.

Mirela Ahmetović, politička tajnica SPD-a Hrvatska i načelnica općine Omišalj i saborska zastupnica, emotivno se podsjetila djetinjstva i sna o kojem je njezina obitelj maštala: “Prije 30 godina sanjala sam da ne moram čekati u redu za crni kruh sa svojim roditeljima. I oni su tada to sanjali. Za mene, sada kad razmišljam o tome, to je bio skroman san, ali njima je to bio težak san. Iz ove perspektive, vidim da još mnogi ljudi u Hrvatskoj i danas to sanjaju”, rekla je referirajući se na čak 750 tisuća Hrvata koji su u siromaštvu, od čega 50 tisuća umirovljenika.

Briškula i trešeta, boćanje i gumeni dvorci

Dok su se formalni govori održavali na pozornici, diljem parka odvijale su se razne aktivnosti poput kartanja (briškula i trešeta), natjecanja u boćanju te uživanja u gumenim dvorcima na napuhavanje za najmlađe posjetitelje. Red za grah se počeo stvarati već oko 12 sati, a iz zdjela koje su čuvale 3 tisuće planiranih porcija krenulo je mirisati odmah po završetku formalnog programa.

Bez obzira na uvjete u kojima Hrvati žive, mnogi su iskoristili ovaj dan da se druže i zabave na toplom proljetnom zraku i proslave ovaj, za neke vrlo značajan, dan.

Menadžeri dobivaju velike provizije, a ljudi koji rade vrlo malo

“Za mene je Prvi maj jedna tradicija. Mislim da su danas radnička prava dosta loša, da se previše na vrhu raspodjeljuje, ne mislim samo na krađu nego i samu raspodjelu u velikim tvrtkama – menadžeri dobivaju velike provizije, a ljudi koji rade vrlo malo. Mi smo jedna obična loša kapitalistička zemlja. Ali današnji dan je prekrasan, uživala sam u programu, super je osmišljeno, za svakog po nešto i baš mi je bilo krasno”,  kaže Marina Raukar.

Marina Raukar /
Snimio VEDRAN KARUZA

S obzirom na vrijeme i na to da ne radimo, dan je odličan. Što se tiče organizacije, isto je dobro. Budući da živimo u stanu, izašli smo malo u prirodu. Za mene Prvi maj znači dan u kojem se obilježavaju prava radnika iako svi pričaju da smo obespravljeni. Mislim da je danas puno bolje nego što je bilo prije desetak godina. Ja se nalazim u sferi između, nisam ni radnik ni poslodavac, nego menadžer, pa gledam i s jedne i s druge strane. Ali uvijek sam na strani radnika”, rekao je Domagoj Njegovan.

“Za mene je Prvi maj dan kada se svi okupimo, družimo i proslavimo. Želim svima sve najbolje. Što se tiče naših prava, bit će ono što mora biti, ali moramo se boriti i živjeti u nadi. Radnicima treba više prava, onako kako je nekada bilo. Prvi korak bi bio da penzioneri dođu do površine, da se njima poveća standard života, jer ovako je jako teško. Ali ovaj dan je baš lijep, jer su se svi ljudi skupili neovisno o tome odakle je tko da proslavimo ovaj dan!”, vesela je Slobodanka Tadin.

Slobodanka Tadin / Snimio Vedran KARUZA

Objava Praznik rada proslavljen na Trsatu uz glazbu, pjesmu i grah: Borba za prava radnika i dostojanstveni život se nastvalja pojavila se prvi puta na Novi list.