Na današnji dan, 3. travnja 1992. godine,  Operacija Hrvatske vojske kodnog naziva ‘Baranja’ . Unatoč Sarajevskom primirju koje je sklopljeno početkom 1992. godine s okupirane, baranjske strane Drave, na Valpovštinu su često slijetali neprijateljski projektili koji su onemogućivali normalan život, stvarali veliku materijalnu štetu, ali i stradanje ljudi.

Zato se u zapovjedništvu Operativne zone Osijek, na čelu kojeg se nalazio Karl Gorinšek, započelo s planiranjem operacije kojom bi se odbacilo neprijatelja prema Srbiji. Tijekom ožujka dio hrvatskih snaga rasporedio se uz nasip na lijevoj obali Drave te su čekali pokretanje velike operacije. Ulogu nositelja je preuzela 107. valpovačka brigada, a operacija je započela u 5 sati i 45 minuta ujutro 3. travnja 1992. godine.

Forsiranje rijeke poznato je kao jedan od najtežih manevara u vojnim operacijama no ‘Vukovi s Drave’ kako su se nazivali pripadnici 107. brigade uspješno su ga izvršili prebacivši na lijevu obalu velik broj ljudstva, ali i oklopno-mehaniziranih snaga odnosno tenkova. Unatoč jakom djelovanju srpskog pješaštva, oklopa i topništva, napad se odvijao prema planu.

Čak 15 uzaludno izgubljenih života

Ispočetka je operacija bila više no uspješna i srpske su se snage počele povlačiti. Ipak, 136. slatinska brigada oko 8 sati prestala je pružati topničku podršku, vjerojatno jer je u Petrijevcima uslijed minobacačke vatre sa srpskih položaja poginuo njezin pripadnik Mirko Adžić. Također, oko 10 sati zapovjednik 107. brigade Miroslav Štargl dobio je obavijest kako je prestala podrška 3. mješovitog artiljerijskog divizijuna Operativne zone Osijek. U tom trenutku hrvatske snage bile su ovladale sa 70% nasipa na lijevoj obali Drave, a ostalih 30% bilo je pred padom.

O tome, piše Domovinski rat, Štargl obavještava Gorinšeka koji uskoro u 10,50 zapovijeda da se akcija obustavi nakon čega kreće povlačenje hrvatskih snaga na desnu obalu Drave. Navodno je iz Zagreba javljeno da se akcija obustavi uslijed čega je ista propala. Bio je to izuzetno težak dan za 17. brigadu koja je izgubila 15 pripadnika od kojih je većina ostala na neprijateljskom teritoriju te su se vodili kao nestali.

Sudionik: “Bila je to izdaja, zabranili su nam da napadamo”

U Osijek i Valpovo ubrzo je stigla komisija sastavljena od generala Janka Bobetka, Martina Špegelja i Slobodana Praljka koja je trebala utvrditi zašto je akcija pokrenuta bez odobrenja Glavnog stožera Hrvatske vojske. Posljedica je bila smjena generala Karla Gorinšeka s mjesta zapovjednika Operativne zone Osijek,a na njegovo je mjesto postavljen general Josip Lucić.

No, jedan od sudionika ne slaže se sa smjenom Gorinšeka i sve naziva izdajom: “Ovo je na žalost jedna od najvećih izdaja u Domovinskoj ratu. Hrabre dečke koje je srce vuklo da oslobode svoje domove bojkotirali su svi, od Zagreba do Osijeka a Gorinšek je najmanje kriv za to. Nama s osječke strane tj. koji smo bili na prvoj liniji s baranjske strane, strogo je bilo zabranjeno da napadamo, a čak su i izviđači kao i diverzantske skupine, morale ostati iza linije. Ti hrabri dečki su žrtvovani zbog tuđeg interesa, a situacija je bila više nego povoljna. Na žalost, našim vođama to nije bilo dovoljno iz nekog, samo njima poznatog razloga.”

Objava Neki ovo zovu najvećom izdajom u Domovinskom ratu: Poginuli zbog čudne zapovijedi s vrha pojavila se prvi puta na Dnevno.hr.