Izvješće koje je HRT želio sakriti od javnosti: kako su se mimo zakona izravno dodjeljivali poslovi
Na izvanrednoj sjednici Nadzornog odbora HRT-a održanoj 19. veljače ove godine zatražena je hitna revizija poslovanja HRT-a u razdoblju od 2017. do 2024. godine. Za izradu izvješća o provedenoj reviziji zadužili su odjel Pravnih i kadrovskih poslova.
Prema onome što stoji na početku izvješća, taj odjel je, za navedeno sedmogodišnje razdoblje, trebao provesti hitnu reviziju poslova koji su sklapani bez postupka javne nabave, reviziju naručivanja vanjskih tehničkih usluga (prije svega najma opreme), utvrditi odgovornost u stručnim službama (posebno kada je u pitanju donošenje odluke da se poslovi sklapaju bez javne nabave) te utvrditi broj poslova sklopljenih nakon provođenja postupka javne nabave na koje se javio samo jedan ponuditelj.
Pod ciljeve tog izvješća Nadzorni odbor je naveo utvrđivanje svih okolnosti koje su dovele do toga da se vanjsko tehničke usluge (koje su do 2019. godine bile postupkom javne nabave i u Planu nabave) izbace iz javne nabave i iz Plana nabave te tko je i zašto donio odluku da se na njih primjenjuje izuzeće Zakona o javnoj nabavi.
Što su zatražili to su i dobili. U izvješću od 26 stranica koje je sastavila rukovoditeljica odjela Pravni i kadrovski poslovi Ivana Orešković Ašonja, a u savjetodavnoj funkciji pomagali su joj rukovoditeljica HRT-ove Interne revizije Lalita Gelo i viši interni revizor Ivica Hrženjak, daje se forenzički uvid u to kako se točno, od kada i u kojem obimu, na HRT-u odvijalo skandalozno prelijevanje novca pretplatnika na račune privatnih tvrtki mimo javne nabave.
Kada je Faktograf u lipnju zatražio to izvješće, s HRT-a su nam ga odbili dati. Ipak, nakon dva mjeseca čekanja, ured Povjerenice za informiranje donio je rješenje u korist Faktografa.
Zašto uopće revizija?
Ovdje valja na čas zastati i napomenuti kako se izvanredna sjednica Nadzornog odbora HRT-a sa zaključkom o provođenju izvješća možda ne bi dogodila da portal Telegram nije prije toga u istraživačkom serijalu nekoliko mjeseci ekstenzivno pisao o potencijalnom kriminalu na javnoj televiziji, otkrivši kako su bivšoj tvrtki aktualnog ravnatelja HRT-a Roberta Šveba Ro.Ba.Go., ali i produkcijskoj tvrtki Croatel, i to mimo javne nabave, izravno dodjeljivani lukrativni poslovi vrijedni stotine tisuća eura. Da je dobar dio njih ipak morao na javnu nabavu u ranijem Izvješću o obavljenoj reviziji ugovora sklopljenih između Hrvatske radiotelevizije i društva Croatel d.o.o. potvrdili su i sami HRT-ovi revizori. Dakle, utvrdili su kršenje zakona. Telegram je izvijestio i kako se za te ugovore interesiralo i Državno odvjetništvo.
Kada su iz Telegrama pokušali doznati tko je odgovoran za takav propust, Nadzorni odbor i ravnatelj Šveb odgovornost su prebacili na “stručne službe” – unatoč tome što su dio izravno dodijeljenih ugovora potpisali upravo Šveb i ravnateljica programa HRT-a Marija Nemčić, ali i bivša uprava.
Telegram je pisao i o tome kako su na HRT-u kupovali vrijeme pokušavajući dobiti mišljenje od nenadležnog Ministarstva kulture i medija kako bi nastavili s praksom izbjegavanja javne nabave, pravdajući izuzeća time da su ti poslovi spadali u domenu “autorskog djela”. Šveb je za taj manevar znao.
Faktograf je potom pisao kako je Šveb već nekoliko puta (ovisno o tome bi li radio za HRT ili ne) ulazio i izlazio iz vlasništva tvrtke Ro.Ba.Go.- koja dakle cijelo vrijeme posluje s HRT-om. To pak znači kako će, ako napravi isto jednom kada ode s mjesta ravnatelja HRT-a, tako zapravo uživati plodove propusta “stručnih službi” i bivše uprave.
Praksu pokrenuo Bačić, a nastavio Šveb
No, vratimo se izvješću. Ono pokazuje kako je sve počelo za vrijeme mandata bivšeg ravnatelja HRT-a Kazimira Bačića. Orešković Ašonja tako piše kako je uvidom u Plan nabave HRT-a za 2019. godinu razvidno da u njemu više nema usluga ENG snimanja (najam snimateljskih ekipa i opreme), usluge postprodukcije (montaže), usluga kolor korekcije, usluga CGI-a te usluga podvodnog snimanja. Do 2019. godine te su usluge redovno bile u Planu.
Međutim, od 2019. one se prebacuju na novi konto u financijskom planu koji dobiva naziv “41131100 Vanjsko produkcijske tehničke usluge”. Kako Orešković Ašonja navodi dalje, taj konto je Odlukom o načinu nabave roba i usluga koje ne podliježu primjeni Pravilnika o postupcima javne i jednostavne nabave u poslovanju HRT-a od 4. prosinca 2018. bio izuzet od javne nabave. To je značilo da odjel Nabave za poslove na tom kontu izdaje pojedinačne narudžbenice, umjesto da se ide na javnu nabavu.
Nakon uvida u e-mail prepisku, Orešković Ašonja i revizori utvrdili su kako je Odjelu računovodstva takav manevar prezentirala rukovoditeljica Nabave Monika Bohaniček Škopljanac, a da je samu Odluku 4. prosinca 2018. donio tadašnji ravnatelj Bačić. Pišu i kako je razvidno da su se za svaku tekuću godinu potom (uključujući i 2021. kada je ravnateljem postao Robert Šveb) donosile odluke o načinu nabave roba i usluga koje su izuzete od javne nabave, uz odobrenje glavnog ravnatelja.
Ne zna se što je prethodilo odluci
Faktograf je putem svojih izvora na HRT-u došao do kopije te odluke s kraja 2018. godine u čijem obrazloženju pak stoji iduće: “Obzirom na specifičnost vanjsko produkcijske tehničke usluge, kao i s obzirom na okolnost da je nabava navedenih usluga izuzeta od primjene odredbi Zakona o javnoj nabavi i pravilnika o postupcima javne i jednostavne nabave u poslovanju HRT-a, a u cilju racionalizacije troškova poslovanja, smanjenja mogućih oscilacija u kretanjima cijena i definiranja načina angažmana gore spomenutih usluga, donesena je predmetna Odluka.”
Ono što smo primijetili analizom te odluke je da se ona nigdje ne poziva na bilo kakvu raniju meritornu odluku Ministarstva gospodarstva ili Zakona o javnoj nabavi zbog koje bi odjednom morali prekinuti raspisivati natječaje za ranije navedene usluge.
Iz godine u godinu sve manje javne nabave
No tu nije bio kraj seljenju poslova koji su trebali ići na javnu nabavu pod izravno ugovaranje. Tako u izvješću otkrivamo kako od 2020. godine pa nadalje, u Planu nabave nema podataka za Uslugu informatičko grafičke potpore programa, dok usluge Interaktivne analize sadržaja podataka nema od 2021. godine nadalje – opet na temelju odluke glavnog ravnatelja. Inače, za obje je te usluge HRT angažirao tvrtku Ro.Ba.Go. koja je tada još bila u suvlasništvu Roberta Šveba, a koji će kasnije naslijediti Kazimira Bačića na mjestu ravnatelja.
Putem tih poslova Ro.Ba.Go.-u su se idućih godina slile stotine tisuća eura putem izravno dodijeljenih ugovora, aneksa ugovora i narudžbenica. Kada je funkciju ravnatelja preuzeo Šveb, dio poslova za Ro.Ba.Go. aneksima je produljen od strane Marije Nemčić, kako bi se izbjegao sukob interesa. Šveb je prije dolaska na čelo HRT-a, pak, prenio svoj udio od 33,33 posto tvrtke Ro.Ba.Go. na drugog suvlasnika, Gorana Omrčena Čeku. U imovinskoj kartici je potom naveo kako mu je u sklopu izlaska iz vlasničke strukture 18. listopada 2021. kao kompenzacija isplaćen završni dio zadržane dobiti u iznosu od 600.000 kuna (79.681 eura).
Ukratko, izvješće u tom dijelu potvrđuje sve ono o čemu je Telegram ranije izvještavao: da su na HRT-u, bez da su prije toga konzultirali nadležno Ministarstvo gospodarstva, samoinicijativno odlučili izuzeti dio poslova od javne nabave te potom tako nastavili sve dok cijela priča nije dospjela u javnost i fokus Državnog odvjetništva. Tek nakon toga na HRT-u odlučuju da je vrijeme da prekinu s tom praksom.
Skok od 363 posto
Dokument otkriva i kretanje planiranih i ostvarenih iznosa za troškove “vanjskih tehničkih usluga” (VTU). Pod te troškove vode se tehničke usluge vanjskih ekipa (primjerice najam opreme poput led ekrana, scenske tehnike, agregata, reportažnih kola, razglasa i sl.), ranije navedene vanjske produkcijske tehničke usluge te korištenje tehničkih sredstava od pravnih osoba u produkcijske svrhe (usluge posudbe i najma opreme poput rasvjete, kamera, objektiva i sl). Većina tih poslova se dodjeljivala bez javne nabave. Za te stavke je 2017. godine bilo planirano gotovo 9 milijuna kuna. Do 2023. taj je iznos narastao na više od 39 milijuna kuna!
“Iz podataka navedenih u tablici i grafikonu 1. vidljivo je smanjenje troškova VTU 2018. godine u odnosu na 2017. i to za 6 posto. Nakon toga prisutan je trend povećanja planiranih troškova za VTU. To povećanje je posebno izraženo u 2019. godini kada je u odnosu na 2018. planirano stopostotno povećanje troškova. 2020. godina nosi povećanje od 54 posto u odnosu na 2019. godinu. 2021. i 2022. donose povećanje u odnosu na prethodnu godinu u iznosu od 15 odnosno 19 posto. 2023. godina je planirana za 10 posto više u odnosu na 2022. godinu, odnosno 363 posto u odnosu na 2018.”, podcrtava Orešković Ašonja.
Potom navodi i podatke koji bi posebno trebali zainteresirati DORH. Naime, 2017. godine javnom nabavom je bilo obuhvaćeno 77 posto od ukupno planiranih iznosa troškova za VTU. Potom se to od 2019., s pomoću ranije spomenute odluke glavnog ravnatelja o izuzeću od javne nabave, rapidno smanjuje te do 2021. godine pada na svega 21 posto. Izvješće navodi i kako je nakon silnog skoka poslova koje se prebacivalo s javne nabave u izravnu dodjelu, HRT tek 2023. zatražio mišljenje Ministarstva gospodarstva smiju li to uopće raditi za te poslove. Ministarstvo im je u veljači prošle godine reklo da ne smiju. To mišljenje je jasno navedeno u izvješću.
Zanimljiv je i dio izvješća koje se bavi brojem poslova sklopljenih nakon provođenja javne nabave na koje se javio samo jedan ponuditelj. A ono, pak, pokazuje kako je broj poslova na koje se javio samo jedan ponuditelj od 2017. godine pa do 29. veljače 2024. godine narastao s 41 na 60 posto. To budi sumnju da su čak i oni poslovi za koje se provodio javni natječaj možda od starta bili namijenjeni unaprijed znanom ponuđaču. Naravno, postoji i opcija da su natječaji jednostavno napisani loše ili prerestriktivno pa zato nije bilo drugih ponuditelja. Ali, i to je nešto na što bi DORH trebao obratiti pažnju.
Šefica pravne službe citirala prekršajne odredbe
Orešković Ašonja pred kraj izvješća citira i Zakon o javnoj nabavi koji u članku 443. stavak 1. i stavak 3. propisuje novčane kazne i njihove iznose za pravne osobe (dakle HRT) te odgovorne osobe u pravnoj osobi (u ovom slučaju to bi bili glavni ravnatelj i šefica Nabave).
Iz toga proizlazi kako je nakon uvida u svu potrebnu dokumentaciju mišljenje šefice Pravne službe HRT-a da su se javna televizija te odgovorne osobe u njoj ogriješili o navedeni zakon. Prema saznanjima Faktografa, svi ti sporni poslovi koji su zaobilazili Zakon o javnoj nabavi su prijavljeni Državnom odvjetništvu još lani.
S time da su u javnost do sada dospjeli samo problematični ugovori s tvrtkama Ro.Ba.Go. i Croatel, a priča je, tvrde naši izvori, puno dublja i proteže se na većinu vanjsko tehničkih usluga gdje trošak eksponencijalno raste što se više izbjegava javna nabava.
Praksa skrivanja izvješća
Sada je i jasnije zašto HRT i Nadzorni odbor HRT-a nisu željeli da ovo izvješće dospije u javnost te su probali učiniti sve što mogu da to spriječe. Naime, Faktograf je to izvješće od HRT-ove Službenice za informiranje Aleksandre Drobnjak Stepinac zatražio još 4. lipnja. Već 13. lipnja HRT je odlučio kako nam neće dati pristup tom dokumentu uz objašnjenje kako je riječ o “radnom materijalu” za koji je Nadzorni odbor zatražio nadopunu te da će “javnost o svemu biti informirana zaključkom Nadzornog odbora nakon što se obavi nadopuna”. Zbog čega se išlo u nadopunu i s čime točno nisu bili zadovoljni u ovom itekako iscrpnom izvještaju, nisu nam odgovorili.
Tu naglašavamo kako su revizori koji su prilikom sastavljanja izvješća bili u savjetodavnoj funkciji, Gelo i Hrženjak, prije toga radili na ranije spomenutoj reviziji ugovora HRT-a s tvrtkom Croatel. Kako je pisao Telegram, taj dokument, u kojem su revizori jasno napisali kako je HRT od 2020. protuzakonito isplatio Croatelu 1,02 milijuna eura (radi se četvrtini ukupnih poslova s Croatelom u razdoblju za koje je rađena revizija) Nadzorni je odbor pokušao zataškati označivši ga “poslovnom tajnom”. Dakle, Nadzorni odbor HRT-a sada već ulazi u praksu skrivanja svih izvještaja koji im iz nekog razloga nisu po volji od javnosti i pretplatnika koji ih financiraju.
U svakom slučaju, iako su na HRT-u odluku da nam ne ustupe izvješće donijeli 13. lipnja, Faktograf su o njoj obavijestili 18. lipnja. Na to smo se potom žalili Povjerenici za informiranje Aniti Markić koja je 27. kolovoza donijela Rješenje kojem se Faktografu odobrava pristup izvješću. Međutim, odlučili su da nam HRT nije dužan dati dio izvješća u kojem se navodi e-mail komunikacija između odgovornih osoba na HRT-u, a vezano za izuzeće iz javne nabave. Javnost će tako ostati uskraćena za nešto što bi, u svijetlu svega ranije navedenog (a posebice kršenja Zakona o javnoj nabavi) bilo itekako zanimljivo pročitati. Inače, iz ureda Povjerenice su nam “omaškom” Rješenje dostavili na krivu adresu, što je pak dodatno produljilo vrijeme za objavu ovog teksta.
Kada smo na kraju tražili komentar HRT-a, odgovorili su nam kako nemaju daljnjih komentara te da javnost rad Nadzornog odbora može pratiti putem objavljenih izvadaka iz zapisnika sa sjednica na web stranici HRT-a.
“Nije zakon čavao”
Srećom za javnost, postoji i Hrvatski sabor čiji je Odbor za informiranje, informatizaciju i medije jučer raspravljao o “Godišnjem izvješću o radu Nadzornog odbora HRT-a te provedbi nadzora zakonitosti rada i poslovanja HRT-a za razdoblje od 1. siječnja 222. do 31. prosinca 2022. godine”. Pred saborski odbor je sjeo zamjenik predsjednika Nadzornog odbora HRT-a Damir Rudeš, što su iskoristili oporbene zastupnice i zastupnici Mirela Ahmetović (SDP), Ivan Račan (SDP) te Urša Raukar-Gamulin (Možemo!) kako bi ga pitali upravo ono što zanima i nas: zašto se izbjegavala javna nabava i zašto nakon što je utvrđeno da je u dijelu ugovora to bilo protuzakonito nisu pokrenuli smjenu aktualnog ravnatelja Šveba?
Prvi odgovor Rudeša prenosimo u cijelosti:
“Svi smo u Nadzornom odboru izraziti pobornici da se provode javni natječaji. No, međutim, što se znalo događati: da vam dođe do tumačenja, neki ugovori između ostalog uopće ne dolaze Nadzornom odboru zato što… po načelu rada ne možemo mi gledati svaki ugovor. Mi možemo pogledati svaki ugovor, ali moramo pogledati ugovore preko 10 milijuna. Vrlo često mi smo tražili tumačenja od ministarstva, mislim da je bilo Ministarstvo gospodarstva, da li se za te usluge treba provesti javni natječaj. Zašto? Zato jer se svugdje, odnosno kod tih ugovora, dobrog dijela tih ugovora, miješa takozvano autorsko djelo. I sad mi možemo reći, a ja ću to ovako reći, to može biti predmet zlouporabe, ali ne znači da je, ali može biti. Zato jer se ne ide na javnu nabavu. I nama je intencija da praktički sve te rubne situacije koje su podložne raznoraznim tumačenjima, jer nije zakon čavao da ga vi primjenjujete jasno i precizno uvijek, i intencija je Nadzornog odbora i preporuka i čak mislim da je, nemojte me za riječ, ali mislim da je ove godine čak i bio natječaj za ove poslove koje Ro.Ba.Go. radi”.
Zastupnica Ahmetović mu je potom pokazala Izvješće o obavljenoj reviziji Ugovora sklopljenih između Hrvatske radiotelevizije i društva Croatel d.o.o. iz svibnja prošle godine (čiju izradu je naložio upravo Nadzorni odbor HRT-a) te ga podsjetila da je u njemu sama unutarnja revizija na HRT-u utvrdila da za najmanje milijun eura poslova dodijeljenih izravno tvrtki Croatel nije proveden odgovarajući postupak javne nabave.
“Dakle, kršenje Zakona o javnoj nabavi. Vi ste, sukladno tome, prema članku 20 Zakona o HRT-u trebali pokrenuti razrješenje ravnatelja”, naglasila je zastupnica. Potom ga je i podsjetila da im je Ministarstvo gospodarstva lani jasno dalo mišljenje kako za poslove koje su već godinama ranije izravno davali Ro.Ba.Go.-u i Croatel-u, ali i drugima, nisu ispunjeni uvjeti za primjenu izuzeća od Zakona o javnoj nabavi.
“Nejasno je bilo”
Ivan Račan ga je potom konkretno pitao negira li onda Nadzorni odbor nalaz revizije koju je i sam naručio ili jednostavno odbijaju djelovati prema zakonu?
“Te nepravilnosti su se utvrđivale kroz vrijeme. Nitko tamo sa sigurnošću nije znao. Upravo ovo što smo govorili: mi danas znamo i danas su takvi poslovi na javnim natječajima. Tada nije bilo, hajmo reći, nije se sa sigurnošću znalo ono što se danas zna. Evo!”, odgovorio je Rudeš koji je bio vidno iziritiran konkretnim pitanjima oporbe.
Račan mu je potom replicirao da iz njegovog odgovora proizlazi kako je nalaz revizije samo poslužio da se uspostavi praksa što je zakonito. Zamjenik predsjednika Nadzornog odbora na to je samo odgovorio “nejasno je bilo”.
Nisu se smanjili troškovi
Zanimljivo je stoga za kraj primijetiti kako ništa nije bilo nejasno oko toga što treba, a što ne treba biti pod javnom nabavom ni Ministarstvu gospodarstva ni HRT-ovoj internoj reviziji niti šefici Pravne službe, već samo bivšoj i aktualnoj upravi, Nadzornom odboru HRT-a i odjelu Nabave.
A dok su oni tražili način kako da opravdaju nešto što je jasno svima osim njima (primjerice kontaktiranjem nenadležnog Ministarstva kulture i medija), u zaleđu su, kao što dokazuje sada već nekoliko izvješća, doslovno izravno podijeljeni deseci milijuna kuna. Za to, za sada, još nitko nije snosio baš nikakvu odgovornost.
Pritom se, pak, nije ostvarilo ništa od onog obrazloženja bivšeg ravnatelja Bačića iz odluke iz 2018. godine vezano uz uštedu. Štoviše, financijsko stanje HRT-a je gore nego ikada. Da sve dobije stripovsku notu apsurda pobrinula se kolegica Silvana Menđušić koja je otkrila i da je aktualni ravnatelj Šveb u ožujku predstavljenu strategiju, naziva “Novi smjer”, prepisao od riječi do riječi od irske javne televizije.
Cijelo izvješće možete pročitati na linku niže:
Izvješće o sklapanju poslova bez javne nabave na HRT-u by Faktograf on Scribd
The post Izvješće koje je HRT želio sakriti od javnosti: kako su se mimo zakona izravno dodjeljivali poslovi appeared first on Faktograf.hr.
pročitaj cijeli članak
