Okupljanje Vatrenih uslijedit će već u ožujku, kad će nove provjere, a mi ćemo se dotaknuti jedne teme, hrvatske dijaspore, nešto što je toliko bitno, bez čega sigurno niti ne bi bilo kulta Vatrenih. Za Hrvatsku su igrali mnogi strani državljani hrvatskog podrijetla, od Anthonya Šerića, Josipa Šimunića, braće Kovač, Nike i Roberta, Ivana Rakitića. Neki od njih su imali i te kako velikih problema.

Šimunić je proglašen i nacionalnim izdajnikom, Australci su lupali iz sve snage tezu “koliko smo uložili u njega”, a Švicarci su Rakitiću čak i prijetili životom. Naravno, dotičemo se ove priče jer je i jedan od posljednjih Robert Ljubičić, donedavno član Dinama umjesto za Austriju odabrao igrati za Hrvatsku! Iako je imao i austrijsku ponudu.

Ova tradicija započela je već osamostaljenjem Republike Hrvatske te formiranjem nacionalne nogometne vrste. Ipak, pravu vrijednost igrača iz dijaspore upoznali su Hrvati u vidu braće Kovač i Josipa ‘Joea’ Šimunića.

Sjajni igrači hrvatskih iseljenika

Niko i Robert rođeni su u Berlinu, ali su podrijetlom iz Livna. Obojica su svoje prve nogometne korake napravili u Herthi Zehlendorf, da bi potom Niko prešao u berlinsku Herthu, a Robert u Nurnberg. Debi u hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji bio im je 1996. odnosno 1999. godine. Bili su nositelji reprezentacije dug vremenski period.

Josip Šimunić je pak rođen u 16 tisuća kilometara udaljenoj Canberri, prijestolnici Australije. Klupska karijera započela mu je u Melbourne Knightsima, a bivši izbornik Mirko Jozić ga je angažirao prije Svjetskog prvenstva u Južnoj Koreji.

Tradicija se nastavila, u hrvatsku vrstu stiglo je još djece naših iseljenika, u nacionalnu vrstu su došli Ivan Klasnić, Mladen Petrić i Ivan Rakitić. Petrić i Rakitić su igrala za mlade reprezentacije Švicarske, dočim Klasnić nije igrao za mlađe kategorije u Njemčkoj, rođen je u Hamburgu gdje je i započeo svoju klupsku karijeru. Sva trojica su kasnije ostavila dubok trag u hrvatskoj Reprezentaciji. . Petrićev gol Englezima na Wembleyu, Klasnićevi golovi na Europskom prvenstvu 2008., Rakitićevi sjajno izvedeninjedanaesterci na Svjetskom prvenstvu u Rusiji…

Ljubičić jedan od posljednjih

Ako ćemo pravo, u ovu kategoriju djece napih iseljenika spada i zvijezda Chelseaja, Mateo Kovačić. On je rođen u austrijskom Linzu. U tom gradu, na akademiji LASK-a odigrao je prve utakmice, ali 2010. godine dolazi u Dinamo. Za Hrvatsku je debitirao 2013. godine s 19 godina. I sada u reprezentaciji imamo djece naših ljudi koji žive u inozemstvu. Josip Stanišić, član Bayerna već se dokazao izborniku Zlatku Daliću. Iako je rođen u Munchenu, roditelji su mu Hrvati iz Slavonskog Broda.

Igrao je za U-19 reprezentaciju Njemačke, no u najprije mu je stigao poziv Igora Bišćana za U-21 reprezentaciju Hrvatske. Poziv je prihvaćen, ali Stanišić nije uspio debitirati zbog ozljede. Mjesec dana nakon našao se na popisu A reprezentacije. Ne zaboravimo ni Luku Sučića, rođenog u Linzu koji je prva violina RB Salzburga. I već redoviti član hrvatske reprezentacije… Sve ove priče zacijelo zna i Robert Ljubičić. S njime je najviše razgovarao sportski direktor reprezentacije Stipe Pletikosa. Ne da je samo s njime razgovarao, nego i s njegovom obitelji.

Eto, prije nekih petnaestak godina hrvatsku reprezentaciju smo zvali izabranom momčadi djece hrvatskih iseljenika. U jednom trenutku nekako nam se pogubila ta tradicija, sada se vraća na velika vrata. I zgodno je to, hrvatski nacionalni korpus razasut je na svim kontinentima, a Hrvati se druže mahom na sastancima u svojim domovima i na utakmicama svojih klubova.

Sad se Hrvatska suočila s još jednim valom iseljavanja i sigurno će biti još naših momaka koji će se dokazati po europskim, pa i šire, klubovima. I biti će kvalitetni da mogu konkurirati za našu A reprezentaciju. Ne moramo se tome čuditi, to je cijena globalizacije, svijet je odavno postao selo sa svojim ulicama i sokacima. Sve se ubrzo dozna, zaključi, sredi i dogovori.

Mnogi podcjenjuju domoljubne osjećaje naših ljudi u inozemstvu. Bilo da se radi o njihovom privremenom boravku ili stalnom. Europska unija, tvorevina bez granica dala je svima mogućnost promjene boravka, rada i života. Nove generacije Hrvata krenule su u potrazi za boljim životom, neki i s grčem u duši… No, stari kraj i osjećaji se ne zaboravljaju, kolikogod tim iseljenim ljudima bilo teško.

‘

Objava Izabrali su Hrvatsku, ali onda su neki počeli dobivati i prijetnje smrću pojavila se prvi puta na Dnevno.hr.