Uskrs je najstariji i najveći kršćanski blagdan, spomen uskrsnuća Isusa Krista – temelja kršćanske vjere. U hrvatskoj se tradiciji još naziva i Vazam ili Vuzem, a na latinskom je Dominica in Resurrectione Domini, što znači “Nedjelja uskrsnuća Gospodinova”. U ranokršćansko doba slavio se svake nedjelje, a tek od sredine 2. st. počeo se slaviti jedanput godišnje, no datum je bio predmet teških razmirica.

Tradicija maloazijskih crkava 2. st. bila je za 14. dan mjeseca nisana, dan židovske Pashe, odnosno prema evanđeljima – Isusove smrti. Rimska tradicija bila je za nedjelju nakon toga datuma, ali izračunavanje je bilo otežano time što se židovska lunarna godina nije podudarala s građanskom (solarnom) godinom.

Razmimoilaženja su razriješena 325. godine na ekumenskom koncilu u Niceji. Određeno je da se Uskrs slavi u nedjelju nakon prvoga proljetnog punog Mjeseca (uštapa) pa tako Uskrs pada između 21. ožujka i 25. travnja. U srednjem vijeku postojale su brojne tablice za izračunavanje datuma Uskrsa, pri čemu su se koristili tzv. zlatni broj, epakte i nedjeljno slovo.

Spaljivanje Jude

Prema biblijskim navodima, Posljednja večera održala se na prvi dan pashe, šestodnevnoga blagdana kojim Židovi slave izlazak iz egipatskog ropstva. U Bibliji piše: Prvoga dana Beskvasnih kruhova pristupiše učenici Isusu i upitaše: “Gdje hoćeš da ti pripravimo te blaguješ pashu?” (Matej 26:17).

Prvi dan pashe pada 15. dana židovskog mjeseca nisana (koji se poklapa s ožujkom i travnjem). Kada je datum proslave Uskrsa ustanovljen na Prvom nicejskom saboru, eksplicitno je rečeno da se Uskrs nikad ne smije slaviti sa Židovima.

Štoviše, Crkva se dugo opirala i paljenju poganskih proljetnih krjesova, npr. na crkvenom saboru Concilium Germanicum 742. godine. Međutim, taj se običaj nije iskorijenio pa je ubrzo nazvan “uskrsnim krijesom” koji se pali na Veliki Petak (dva dana prije Uskrsa), a u njemu se ponekad spaljuje lik Jude koji je izdao Isusa.

Na području Sredozemlja i drugih toplih krajeva proljetna ravnodnevica nedvojbeno je označavala početak Nove godine. Engleski redovnik sv. Beda Časni (673.-735), jedan od crkvenih naučitelja, u svom traktatu O računanju vremena (De temporum ratione) iz 725. spominje kako se “mjesec travanj u Anglosaksonaca nazivao Mjesec Ostare (Ēosturmōnaþ), po zapadnogermanskoj (teutonskoj i anglosaksonskoj) božici proljeća i plodnosti imenom Ostara (Ēostre)”.

Njemački filolog Jacob Grimm (1785.-1863.), jedan od dvojice Braće Grimm, u svom djelu Njemačka mitologija (Deutsche Mythologie, 1835.) pojasnio je važnost te božice za zapadne germanske narode jer se jedino u njih zadržao poganski naziv za kršćanski blagdan Uskrs – njemački Ostern i engleski Easter. Grimm je njeno ime čak povezao i s imenima slavenske božice Vesne i litavske Vasare.

Uskrsni zeko i jaja

U uskrsnoj tradiciji najčešći simboli su uskrsni zeko i obojena jaja. Oba simbola potječu iz pretkršćanske tradicije, kako Hrvata, tako i drugih europskih naroda. Jaja su, naime, jedan od osnovnih simbola proljeća.

Kao što se iz sjemenki razvijaju nove biljke, tako se iz jaja razvijaju odrasle životinje. Jaje je simbol plodnosti i životnih potencijala. Drevni narodi posvećivali su pozornost tom simbolu plodnosti. Kraj južnoafričkog mjesta Diepkloofa pronađene su ljuske dekoriranog nojeva jajeta starog 60.000 godina. Egipćani i Sumerani ukrašavali su jaja prije 5000 godina. Na zoroastrijskoj Novoj godini (Nowrūz) koja pada na proljetnu ravnodnevicu, obojena jaja jedan su od sedam elemenata koji se tradicionalno postavljaju na stol.

Mladunče svake životinje poput pilića, pačića ili kunića, također je dobar kandidat za simbol plodnosti. Poznato je da se zečevi i kunići razmnožavaju nevjerojatnom brzinom. Spolno su zreli već nakon deset tjedana. Ženka je trudna samo četiri do pet tjedana i može okotiti više od desetak mladih.

“Od samo jednog para, u jednoj se godini teoretski može roditi i stotinjak mladunaca. U engleskom postoji izreka “lud kao ožujski zec” (mad as a March hare). To je posljedica evolucije jer te životinje imaju mnogo prirodnih neprijatelja (sove, vukovi, lisice, kune, orlovi, zmije itd.) i često završavaju kao plijen”, zaključuje autor Iolar u knjizi Paganizam u teoriji i praksi: Obredi i simboli, Zagreb, 2013., Despot Infinitus.

Velika pogreška kod bojanja jaja za Uskrs: U ovom slučaju ne biste ih smjeli jesti

Objava Hrvati su ponosni na svoje uskrsne običaje: Spojili smo vjeru i simbole proljeća pojavila se prvi puta na Dnevno.hr.