Novi genetski podaci o njemačkom skladatelju i pijanistu Ludwigu van Beethovenu (1770.-1827.) bacaju novo svjetlo na povezanost genetike i glazbenog talenta. Studija međunarodnog tima znanstvenika temelji se na analizi njegova DNK te otkriva da je on imao nisku genetsku predispoziciju za sinkronizaciju ritma

Riječ je o sposobnosti od ključne važnosti za glazbenu izvedbu. Prethodna analiza Beethovenova DNK usredotočila se na njegovo zdravstveno stanje, otkrivajući sklonost prema bolesti jetre i infekciji hepatitisom B. Međutim, nova studija ide i korak dalje.

Korištenjem poligenskih indeksa, koji sažimaju utjecaj mnogih genetskih varijanti na fizički izraz gena pojedinca, istraživači su otkrili da je Beethovenov poligenski indeks relativno nizak u usporedbi s populacijskim uzorcima modernih pojedinaca. To sugerira da njegova genetska predispozicija za glazbu nije bila izvanredna, unatoč činjenici da je bio glazbeni genij.

Što mogu reći genetski testovi?

Istraživači ističu da bi bilo očito pogrešno zaključiti da je Beethovenov nizak poligenski indeks značio da nije bio talentiran glazbenik te dodaju da isto vrijedi i za sadašnje procjene glazbenog talenta.

“Naš je cilj bio koristiti ovo kao primjer izazova genetskih predikcija za osobu koja je živjela prije više od 200 godina. Nesuglasje između predikcije na temelju DNK i Beethovenove glazbene genijalnosti pruža vrijedan trenutak za učenje, jer pokazuje da DNK testovi ne mogu dati definitivan odgovor o tome hoće li neko dijete biti glazbeno darovito”, ističe genetičarka Tara Henechowicz sa Sveučilišta Vanderbilt (Nashville, Tennessee, SAD).

Prethodna studija na blizancima pokazala je da individualne razlike u glazbeno povezanim karakteristikama imaju značajnu genetsku osnovu, s prosječnom nasljednošću od 42%.

“Istraživanje u današnje doba ‘velikih podataka’, poput Vanderbiltova BioVU repozitorija, pružilo nam je priliku da detaljno proučimo velike grupe ljudi kako bismo otkrili genetske osnove karakteristika poput sposobnosti za ritam ili aktivnosti u glazbi. Trenutno istraživanje i drugi nedavni rad također sugeriraju da okolina također igra ključnu ulogu u glazbenim sposobnostima i angažmanu”, dodaje suautorica studije Reyna Gordon.

Sindrom demonskog lica pretvorio mu je život u horor: Pogledajte kako to izgleda

Oprezno s predikcijama!

Istraživači ističu da tipični poligenski indeks “prikuplja samo dio genetskih efekata” i snažno ovisi o statističkoj moći GWAS-a i nasljednosti ciljne karakteristike. Prediktivna vrijednost poligenskih indeksa poboljšava se s većim uzorcima GWAS-a i za karakteristike s većom nasljednošću.

Genetske asocijacije također odražavaju kulturno specifičnu interakciju između genetike i okoline. Stoga se GWAS u zapadnom društvu možda ne primjenjuje univerzalno na druge populacije. Osim toga, poligenski indeksi ne proizvode nužno točne predikcije na individualnoj razini.

“Poligenski indeksi su namijenjeni da dobro funkcioniraju za usporedbe velikih grupa ljudi kako bi nam rekli kako se genetski rizik za jednu karakteristiku odnosi na genetiku uključenu u druge karakteristike”, zaključuje Henechowicz.

Istraživači savjetuju oprez prilikom korištenja poligenskih indeksa za dodjeljivanje individualne prediktivne vrijednosti, uključujući i poznate povijesne ličnosti.

Objava Genetičari objavili zapanjujuću studiju: Beethoven nije bio nadaren za glazbu pojavila se prvi puta na Dnevno.hr.