Kao što je internet, open source i koncept otvorenog weba dao svim korisnicima megafon i u suštini im omogućio da postanu medij, tako i moderni Gen AI alati omogućavaju korisnicima da lakše postanu kreatori i programeri. To već sada dovodi do veće demokratizacije stvaralaštva te smanjenja barijere ulaska u web produkciju.

Tehnologija povećava pitu stvaranjem novih vrsta interakcija i sadržaja; ali i kroz oplemenjivanje starih formi što se najbolje može vidjeti na primjeru radija i podcasta. No takve dinamike ne znače da će svatko postati umjetnik, kreator, 3D studio ili programer. To što danas svatko može biti medij ne znači da su svi najednom postali Mr.Beast ili Marques Brownlee.

Ovom veoma upečatljivom usporedbom, Krešimir Kočić, osnivač i CEO Neuralaba, argumentira u korist naslova ovog teksta, a koji je bio i povod za nastanak istog. U par esejskih pitanja razvila se štorija o raznim aspektima web i digitalnih rješenja te kako oni nastaju, ne/funkcioniraju i ne/opstaju kad su generički generirani odnosno kad ih je razvio stručni tim.

Svijetu treba sve više softvera, a ne manje

Za početak, Krešimir se s nama osvrnuo gdje je IT danas odnosno kako stojimo po pitanju ponude i potražnje za digitalnim rješenjima. Nakon bujanja IT industrije u pandemijskom periodu, kada su se mnogi prosvijetlili o tome da im treba digitalna transformacija koju su odgađali desetljeće, a programeri ubacivali u industriju lopatama, došlo je do otrježnjenja.

Uz to, šira ekonomija je isto doživljavala promjene, budžeti i investicije su se počeli rezati. Ne čudi stoga što danas gledamo na balansiranje mogućnosti i potreba u vidu masovnih otkaza… No ukupno gledano – stanje u IT industriji bolje je nego prije par godina odnosno prije pandemije, ističe Krešimir.

Ljudi zaboravljaju moment da svijetu treba sve više i više softvera, a ne manje – pošto ispada da se poslovna digitalizacija odvija realno sporo. Na primjer, eCommerce čini tek petinu ukupnog retail volumena, a “cloud” koji žari i pali već skoro dvadesetak godina zahvatio je samo 25% enterprise sektora.

Takvi makro pomaci mogu se preslikati i na lokalno tržište. Neuralab je tijekom pandemije imao doista ogroman broj upita za novim projektima, no ozbiljnost tih kontakata bila je ispodprosječna radi ishitrenosti klijenata u tom periodu. Sada je broj upita spušten na razinu 2019. godine, a kvaliteta projekata i budžeta je daleko veća nego tijekom pandemije.

Ozbiljnost upita klijenata reflektira normaliziranje krivulje gdje se drama oko digitalizacije smirila, a klijenti su uvidjeli da moraju poraditi na dugoročnim online strategijama.
Dodatna hrvatska specifičnost je što će do kraja 2026. vladati obilje NPOO novca u vidu vaučera i kompleksnijih tech dotacija, što posljedično generira veliku potražnju za domaćim uslužnim IT firmama.

Što je potrebno za uspješan digitalni projekt?

Za većinu ljudi koji nisu dio tehnološke industrije, kompleksnost nekog digitalnog rješenja često ostane nedokučiva. Ako polazimo od nekih temeljnih digitalnih projekata u industriji poput izrade web stranice ili mobilne aplikacije, problem nije samo u nerazumijevanju kompleksnosti projekta, već i površnom gledanju na isti. Nerijetko se web aplikacije promatra samo kao “lijepe digitalne vizitke”, što je ujedno i blagoslov i prokletstvo industrije, smatra Krešimir.

Web aplikacije objektivno jesu centrala u digitaliji te glavni faktor prvog dojma, no to ima i negativne posljedice da se online projekti površno analiziraju na temelju vizualnog izgleda – i to ponajviše naslovnice koja zapravo i ne mora biti dio glavnog korisničkog puta.

Ne čudi stoga što su mnogi non-tech ljudi oduševljeni bujicom generativnih alata koji kreiraju zamamne naslovnice u dva klika, komentira moj sugovornik.

Onaj tko treba web samo na razini informativne vizitke, bez ikakvih posebnih funkcionalnosti, naravno da može naći rješenje među niz WordPress tema, u Envato knjižnici predložaka ili sklepati sam nešto uz no-code generator. Ti alati zato imaju svoje mjesto na tržištu – u smislu kreiranja solidno lijepih generičkih rješenja, ističe Krešimir, no dodaje da svi iskusniji dizajneri i inženjeri znaju da je stvaranje “lijepe aplikacije” manji dio posla – koji zapravo nema korelacije s uspjehom kompleksnijeg projekta.

Površnost “vizualne analize” zapravo je problem cijele branše pošto je netreniranom oku nemoguće za percipirati koliko je neki digitalni proizvod (web projekt, mobilna aplikacija, backend sustav, ERP itd. ) kompleksan.

Refleksiju takvog stanja mogu osjetiti svi koji dobivaju upite tipa “htjeli bi napraviti Facebook konkurenta te smo za to izdvojili 5K USD budžeta” ili još bolje primjer aktualne OpenAI Sore gdje korisnici misle da će s minutom randomiziranog video klipa režirati novu verziju Oppenheimera.

Ako tražite generičko rješenje…

Međutim, kako ne bismo degradirali te osnovne potrebe, prokomentirali smo pojedine website buildere s Krešimirom koji u ime Neuralaba već dulje vremena viče da je Gutenberg dobar open source builder s kojim se mogu graditi low-code ili čak no-code rješenja. On se trenutno može koristiti na Drupal i WordPress projektima što je oko 65% cijelog CMS tržišta, napominje.

Interesantno je da je Gutenberg nastao kao odgovor na ostale igrače poput Wixa ili SquareSpacea koji su rasli po stopama od preko 200% godišnje, a o čemu smo već pričali na Netokraciji. Isprobavanje Gutenberga je dobra i besplatna prva stepenica za upoznavanje s konceptom website buildinga, a on se može dobro kombinirati i s generativnim AI alatima, pojašnjava Krešimir.

Mi recimo uređujemo sadržaj kroz Gutenberg s GPT4 + Midjourneyem kao pomoćnicima, no ne primjećujem da su oni postali neizbježan dio produkcije. Midjourney nam pomaže u situacijama stvaranja grafika koje putem stock knjižnica ili primjerice Unsplasha jednostavno nisu moguće. Drugim riječima, Midjourney nam je proširio kreativne opcije u smjeru da imamo novog 3D render umjetnika. Također, često se dogodi da dizajneri manualno dorađuju GenAI grafiku unutar Figme ili Photoshopa, pogotovo ako slika ima i tekstualnu komponentu…

Od ostalih korisnih web building alata Krešimir navodi i CodeWP, Jimdo, Unbounce, Framer ili Mailchimp web builder.

Što ćete dobiti od stručnjaka, a što od gotovog predloška…

Ako vas zanima što biste za određeno rješenje dobili s generičkim predlošcima, a što s rješenjem koje je krojeno po mjeri, nismo propustili dotaknuti se ni toga.

Iako je objektivna usporedba neizvediva mimo ozbiljnijeg istraživanja, Krešimir u narednim redcima otvoreno upozorava i savjetuje gdje se ljudi najčešće zeznu birajući generička rješenja. To ne znači da su ona nužno loša za neki vaš projekt (kako to procijeniti čitajte u zadnjem poglavlju), ali morate biti svjesni njihovih ograničenja…

Prva je razlika što stručnjaci planiraju dugoročnost projekta u smislu nadograđivanja, održavanja i evoluiranja aplikacije. Drag & drop builderi idu kontra tog smjera pošto često uvađaju nepotrebni kod i funkcionalnosti u sam projekt. Pozadina tog “bloated” stanja je što builderi trebaju zadovoljavati široko tržište i nespecificirana korisnička iskustva pa samim time sadržavaju velike količine neiskorištenog koda.

Druga razlika je što stručnjaci kreiraju korisničko iskustvo imajući u vidu potrebe tržišta i krajnjeg korisnika, a ne specifičnog vlasnika projekta. Naime, dosta vlasnika će koristiti buildere i razne Gen AI alate imajući u vidu svoje osobne preferencije – posljedično misleći da su te osobne preferencije jednake tržišnim potrebama. Iskusniji znaju da je to rijetko kada slučaj.

Vezano uz to, snaga koju stručnjaci unose u projekt je njihovo znanje kroz više projekata i još važnije – kroz više vertikala (industrija) što klijent ili njegov interni tim nikako ne mogu imati, a samim time gledaju na projekt kroz preveliki “blindspot”. Tipičan primjer je osiguravanje pristupačnosti kako bi čim više ljudi imalo dobro korisničko iskustvo. Klijent jednostavno ne može znati sva zadnja accessibility A11Y, ali i ostala pravila pa je takve stvari bolje prepustiti stručnjacima – pogotovo ako postoji zakonska obveza.

Ekipa koja je radila na više projekata i kroz više različitih industrija može reći klijentu što implementirati i još važnije, što ne implementirati jer kada se IT projekti pravilno slažu – onda se mora paziti i na nadogradivost, funkcionalnost i održivost cijelog sustava.

To jest, rekao bih da je “osiguranje za budućnost” najvažniji začin koji stručnjaci unose u projekt.

U konačnici, ono što Krešimir navodi kao glavni razlog angažiranja stručnjaka odnosi se na razvoj rješenja koja nisu (samo) vizualno atraktivna na prvu, već koja funkcioniraju sa svim ostalim dijelovima poslovanja odnosno samog brenda i načina rada pojedine tvrtke.

Kvalitetan tim će se prvo baviti poslovnim i sadržajnim planom, gledat će moguće korisničke tokove (user flows) i vezane konverzije; raditi plan integracije i reperkusija s ostalim dijelovima biznisa, educirati klijenta oko unosa sadržaja i aspekata optimizacije za tražilice itd…, a tek potom realizirati konačan vizualni izričaj koji bi trebao biti posljedica biznisa, sadržaja i funkcije, a ne “skrpano” ili preuzeto atraktivno grafičko rješenje.

Kako dokučiti što vama treba?

Ipak, budimo realni, nema svatko mogućnost zaposliti stručnjake niti je to nužno za svako digitalno/web rješenje ikad. Ima projekata koji si ne smiju dopustiti ići ispod standarda, ali ima i onih kojima će generički web poslužiti za početak. Kako procijeniti spada li vaš projekt u prvu ili drugu kategoriju?

Krešimir navodi kako je prvo pitanje na koje morate odgovoriti: koliko će ljudi unutar organizacije raditi na unosu sadržaja?

Čim više osoba unosi sadržaj to sustav mora biti robusniji i više dizajniran po mjeri od strane stručnjaka.

Nakon toga se analizira koliko vrsta sadržaja treba unositi i održavati. Koliko je kompleksan taj sadržaj te kako interaktira s ostalim dijelovima IT sustava.

Na primjer, kako se unose proizvodi, slike i dokumentacija? Vuku li se cijene proizvoda iz ERP-a ili nekog CRM sustava? Kakva je omnichannel automatizacija te spaja li se uz koji UX? Čim je ovdje kompleksnija slika, tim je važnije koristiti razrađeniji i posloženiji sustav.

Treća stvar koja se treba uzeti u obzir, a koju je lako provjeriti je – kakvu dokumentaciju, podršku i zajednicu pruža određeni alat, builder ili web sustav?

Naime, lako vam se može dogoditi tzv. vendor-lock-in i da uloženi trud, sadržaj i web rješenje ostane “zarobljeno” kod platforme ili alata koji sutra stavlja ključ u bravu.

Četvrta stvar je pravna reperkusija puštanja nekog online proizvoda na internet, ističe Krešimir:

Danas vrijede podosta robusne regule koje prije par godina nisu egzistirale, a odnose se na privatnost i zaštitu potrošača, osiguravanje pristupačnosti, omogućavanje povrata eCommerce proizvoda te sijaset drugih zakona. Upošljavanjem stručnih dizajnera, programera, pravnika i copywritera osiguravate da vam online sjedište zadovoljava sve navedeno.

I za kraj, Krešimir napominje kako je važno detaljno proučiti cijene svih sustava i njihovih skrivenih troškova.

Primjerice, Shopify ili Mailchimp Stores se može učiniti jednostavnijim i brzim rješenjem za trgovca od recimo WooCommercea, ali vlasnici često previde činjenicu da Shopify, Wix ili Squarespace uzimaju postotak od svake eCommerce transakcije. Ovo vrijedi i za razne web buildere koji bi mogli ograničavati pakete usluga po broju korisnika, posjeta, bandwitha, transakcija, prihoda, upita na formu itd.

pročitaj cijeli članak