Prošla je prva godina od pristupanja Hrvatske području eura, odnosno od zamjene hrvatske nacionalne valute kune (kreirane 1994. godine) supranacionalnom ili “zajedničkom” europskom monetom eurom, pa se u zemlji provodi inventura njegovih učinaka na domaći monetarni i financijski sustav, na državu, poduzetnike i građane.

Kakva je, dakle, hrvatska bilanca prve godine eura i sudjelovanja u Eurosustavu, s obzirom na to da nema sumnje da je ulazak u eurozonu i prihvaćanje eura kao vlastite valute za Hrvatsku golem, epohalan reformski pothvat, kako se na konferenciji “Godina dana s eurom” održanoj 30. siječnja u Hrvatskoj narodnoj banci izrazio i predsjednik Vlade Andrej Plenković?

Što je sve u Hrvatskoj na početku 2024. godine drukčije nego na kraju 2022. – kada je zemlja još koristila vlastitu nacionalnu valutu kunu – jednim novinskim tekstom gotovo je nemoguće obuhvatiti. Još je teže vjerodostojno ocijeniti kvalitetu tih promjena, premda se ona već u prvoj godini, zahvaljujući vrlo specifičnim međunarodnim i domaćim okolnostima koje su vladale prošle godine, u velikoj mjeri iskazala.

Muško društvo

No pokušat ćemo, ipak, makar skicirati što se sve u Hrvatskoj promijenilo nakon 1. siječnja prošle godine, počevši od monetarnog i financijskog sustava, dakle središnjeg i komercijalnog novčarstva te s njim povezanog domaćeg i međunarodnog financijskog položaja države. Potom ćemo razmotriti i učinke eura na performanse gospodarstva i blagostanje kućanstava.
Nećemo se baviti tehničkom stranom zamjene kuna eurima jer to je svima dobro poznata priča, ali ćemo uzeti u obzir činjenicu da je euro snažno mijenjao Hrvatsku i prije nego što je formalno zamijenio kunu, čim je početkom srpnja 2020. zemlja ušla u Europski tečajni mehanizam (ERM 2) i uspostavila “blisku suradnju” s Europskom središnjom bankom.

Prvoga siječnja prošle godine Hrvatska narodna banka prestala je biti samostalna središnja banka koja emitira svoj novac (kune) i postala je podružnicom Europske središnje banke (ESB) u Hrvatskoj, filijalom koja na teritoriju Hrvatske provodi odluke ESB-a. Osim što je preuzeo njegovu monetu kao vlastitu, HNB je kao vlastite preuzeo i ESB-ove postupke i kamate koje su od siječnja do danas s otprilike dva narasle na četiri posto na godinu. Guverner HNB-a u isključivo muškom društvu ostalih guvernera zemalja članica eurozone postao je član Upravnog vijeća ESB-a, a njegovi hrvatski zaposlenici članovi brojnih ESB-ovih radnih tijela.

Hrvatski ekonomisti pravili se mutavi na odluku Europske središnje banke: Sada to skupo plaćamo

Temeljito se promijenilo i stanje imovine i obveza Hrvatske narodne banke. U imovini se pojavila stavka “neto potraživanja povezana s raspodjelom eurskih novčanica unutar Eurosustava” (do danas je s 9,9 ta stavka narasla na 12,6 milijardi eura), a u obvezama “novčanice i kovanice u optjecaju” (oko 12,5 milijardi eura). Također, u dugovanjima su se obvezne rezerve kreditnih institucija od 18,7 milijardi eura sa Stare na Novu 2023. godinu pretvorile u 13 milijardi eura prekonoćnih depozita.

Najvažnije za monetarnu politiku zemlje jest, međutim, što su hrvatski sustav održavanja stabilnosti cijena upravljanjem deviznim tečajem (de facto fiksiranjem kunske cijene eura, prije toga njemačke marke) zamijenili “čvrsta domaća valuta” euro i antiinflacijska monetarna politika Europske središnje banke. “Velika je razlika između režima fiksnog tečaja i zajedničke valute koja je još i globalna valuta”, rekao je na konferenciji u HNB-u i član Izvršnog odbora Europske središnje banke Philip Lane. “Fiksni tečaj uvijek je izvor nesigurnosti.”

Rastao kreditni rejting

Ne može se reći da antiinflacijska politika ESB-a za Hrvatsku nije bila uspješna: prema najnovijoj analizi Bečkog instituta, prosječna hrvatska inflacija 2022. godine bila je 10,7 posto, a prve godine eura 8,4 posto. Za ovu godinu Bečki institut prognozira Hrvatskoj 4,0 posto. Boris Vujčić, guverner Hrvatske narodne banke, upravo je euru pripisao i postupno poboljšanje rejtinga hrvatskih državnih obveznica. Već “u razdoblju do uvođenja eura tržišta su prepoznala kontinuirano poboljšanje makroekonomskih fundamenata koji su bili čvrsto vezani uz proces uvođenja zajedničke valute”.

“Podsjetit ću, Hrvatska je 2017. imala kreditni rejting BB, dakle dvije razine ispod investicijskog. U godinama koje su slijedile agencije za procjenu kreditnog rejtinga podizale su ocjenu i izglede za hrvatsko gospodarstvo. U 2019. Hrvatska je tako dosegla minimalnu razinu investicijskog rejtinga (BBB), a 2022. u kontekstu odluke Vijeća EU-a o uvođenju eura u Hrvatskoj kreditni rejting povišen je na BBB+ (dakle za dvije razine) i time je došao na korak do A investicijskog rejtinga”, rekao je Vujčić na konferenciji u HNB-u.

S druge strane, povjeravajući određivanje količine i cijene svoje novčane emisije Europskoj središnjoj banci, osim što uživa u njezinoj snazi i stabilnosti, Hrvatska se izložila i ESB-ovim mogućim slabostima i greškama o kojima se u eurozoni naveliko piše i raspravlja. Ponajprije, to je zakašnjelo zaoštravanje koje je vrlo vjerojatno pogoršalo i inflaciju koja je 2021. galopirala i u Hrvatskoj, te danas oklijevanje s popuštanjem nakon što se u eurozoni pojavila opasnost od recesije, a u Hrvatskoj i od deflacije.

Uklanjanje valutnog rizika

A kako su s eurom prve godine nakon njegova preuzimanja prošle hrvatske poslovne banke, poduzeća i građani? Nova hrvatska “stabilna i čvrsta” valuta omogućila je hrvatskoj središnjoj banci da svojim kreditnim institucijama ukine najveći dio obvezne pričuve i pretvori je u depozite na koje, u skladu s antiinflacijskom politikom ESB-a, plaća kamatu. Tako su hrvatske poslovne banke u prvoj godini eura bez ikakva truda i rizika od HNB-a ubrale 478,9 milijuna eura.

Najveća promjena u poslovnom bankarstvu, međutim, jest da je ono 1. siječnja 2023. trenutno prestalo biti pretežito “devizno”. Hrvatske banke, naime, većinu kredita davale su građanima i poduzetnicima uz “deviznu klauzulu”, u domaćoj valuti kuni, ali uz otplatu vezanu za tečaj eura (prije toga njemačke marke). Štednja je bila najvećim dijelom u pravim, “efektivnim” devizama. Neka veća promjena tečaja, veće kunsko poskupljenje eura moglo je naglo učiniti da dužnici bankama ne mogu vraćati kredite (kao što se to dogodilo sa “švicarcem”), odnosno da banke iz naplate kredita ne mogu isplatiti štednju.

Od uvođenja eura opasnost od “tečajno induciranog kreditnog rizika”, kako ju je na konferenciji u NNB-u stručno nazvao predsjednik Uprave PBZ-a Dinko Lucić, prestala je postojati. “Među glavnim očekivanim pozitivnim učincima uvođenja eura na prvom smo mjestu uvijek isticali uklanjanje valutnog rizika. I ono se u potpunosti ostvarilo. Danas dug svih (financijskih) sektora u inozemnoj valuti iznosi manje od 1 posto ukupnog duga, dok je prethodno iznosio 70-ak posto”, rekao je i guverner Vujčić. I dodao: “Za Hrvatsku to je ogroman plus koji je smanjio premiju rizika države te je time ujedno ograničen prijenos globalno viših kamatnih stopa na domaći financijski sustav. Troškovi zaduživanja u Hrvatskoj stoga su danas niži nego što bi bili da smo ostali izvan europodručja.” To se ne odnosi samo na državu i njezine obveznice nego i na svakog poduzetnika i svakog građanina koji želi posuditi novac od svoje poslovne banke.

Niža kamata

“U mojoj karijeri centralnog bankara stoput su me pitali kada će u Hrvatskoj kamate na kredite biti kao u Njemačkoj i to se sada dogodilo, ne samo kao u Njemačkoj nego i niže”, povjerio se hrvatski guverner sudionicima konferencije “Godina dana s eurom”. Za Vujčića to je “pozitivan i vrlo opipljiv pozitivan učinak uvođenja eura koji je lako kvantificirati: kamatne stope danas u Hrvatskoj, kako na stambene kredite građanima tako i za kredite poduzećima, u potpunosti su usporedive pa čak i apsolutno niže u određenim segmentima od prosječnih kamatnih stopa za europodručje, te znatno niže nego u usporedivim zemljama izvan europodručja…”

Za prosječnu kamatnu stopu na stambene kredite danas u Hrvatskoj Vujčić kaže da iznosi 3,64 posto, u Njemačkoj je ona 4,22 posto, a za europodručje prosječna kamatna stopa iznosi 4,05 posto. U Mađarskoj istovremeno kamatna stopa na stambene kredite iznosi 8,76 posto.

Slično je i s kamatnim stopama na kredite poduzeća. Poduzeća (za kredite do milijun eura) u Hrvatskoj se u prosjeku zadužuju uz kamatnu stopu 4,74 %, u Njemačkoj uz kamatnu stopu od 6,27 %, a prosječna kamatna stopa za usporedive kredite u europodručju istovremeno iznosi 5,65 %. S druge strane, u nekim članicama EU-a koje još nisu uvele euro poduzeća se zadužuju i uz dvoznamenkaste kamatne stope (Mađarska 13,86 %).

Hrvatska vadi posljednje kapi svoje nafte, INA odustaje od potrage i okreće se nečem sasvim drugom

No te Vujčićeve podatke treba uzeti sa zrnom soli. Hrvatski građani na stambene kredite ne plaćaju prvu istaknutu, nego tzv. efektivnu kamatnu stopu, a ona je, primjerice, ovoga trenutka u Zagrebačkoj banci 4,17 %, a u OTP banci od 4,48 % do 4,66 %, ovisno o rokovima otplate. Kad je riječ o bankovnim kamatama u članicama Europske unije koje nisu u eurozoni i ne koriste euro kao vlastitu valutu, treba uzeti u obzir da njihove monete ponekad prema euru “plivaju” u dosta velikom rasponu. Mađarska forinta, na primjer, prošle se godine kolebala između 370 i gotovo 400 forinti za jedan euro, a poljska zlota između 4,3 i 4,8 zlota za jedan euro.

Osim objektivno nižih kamata, poduzećima je euro otklonio velik dio mjenjačkih, odnosno transakcijskih troškova jer više nema potrebe mijenjanja novca iz eura u kunu i obratno. “To pospješuje daljnju trgovinsku i financijsku integraciju Hrvatske s ostatkom europodučja, te čini Hrvatsku atraktivnijom za investiranje”, rekao je Vujčić, a podržao ga je i član ESB-ove uprave Philip Lane. “Velika je prednost za hrvatska poduzeća što sada strancima njihove proizvode i usluge mogu plaćati u svojoj nacionalnoj valuti, euru, jer svi će u cijelom svijetu euro rado primati.”

Mentalne nevolje

I na to, dakako, treba gledati šire. Dobro je da Hrvatska s eurom olakšava i jača trgovinske odnose s ostatkom eurozone, ali nije dobro da trguje gotovo isključivo njime. Premda će je tamo dočekati transakcijski troškovi, bilo bi dobro da jača svoj izvoz i u zemlje poput Indije ili Nigerije, pa i u europske države izvan europodručja, unatoč tomu što u njima još uz euro egzistira 13 različitih valuta plus britanska funta.

Uz očite prednosti poput plaćanja bez mjenjačkih naknada ili jeftinijih kredita, euro je hrvatskim građanima donio i mentalne nevolje i frustraciju, otežao im je prepoznavanje što je u novoj valuti skupo, a što jeftino. U psihologiji je taj efekt prepoznat kao eng. price confusion, rekla je na panelu u HNB-u viša bihevioralna znanstvenica Andrijana Mušura Gabor. Manji apsolutni iznosi plaća u eurima nego u kunama stvaraju osjećaj siromaštva, osobito nakon što je olakšana usporedba s plaćama u zapadnim zemljama eurozone, a fokusiranost na samo neke proizvode kojima su cijene u eurima više porasle stvaraju percepciju inflacije puno veće od statističke i osjećaj velikog gubitka. A poznato je da ljudi gubitak nerazmjerno teže podnose nego jednako velik dobitak.
Prema istraživanjima na koja se Mušura Gabor pozvala, euro je u Hrvatskoj u prvoj godini “zaživio” kod samo 20 do 25 posto građana, dok njih 35 do 40 posto još eurske cijene preračunavalo u kunske…

Općenito govoreći, ono što bi svaka velika, globalna tuđa nacionalna valuta poput dolara ili funte, ili velika supranacionalna valuta poput eura trebala donijeti maloj zemlji koja se njome koristi kao vlastitom jest čvrsti oslonac u krizi i panici. No ta se pomoć i ne mora ostvariti, kao što se za eurozonu nije ostvarivala u Velikoj recesiji dok na čelo ESB-a nije došao Mario Draghi. No Hrvatskoj je članstvo u Europskoj uniji i eurozoni već pomoglo da lakše prebrodi šokove pandemije, prekid isporuka dalekoistočnih roba, eksploziju cijena uvoznih energenata i opću veliku inflaciju od 2022. do danas. To je hrvatsko iskustvo s eurom već u prvoj godini suživota učinilo znatno boljim nego što bi bilo samo s domaćom inflacijom i cjenovnom konfuzijom.

Objava Brojni su Hrvati unazad godinu dana doživjeli neugodan i rijedak psihološki efekt pojavila se prvi puta na Dnevno.hr.

pročitaj cijeli članak