Hrvatska, kao i ostale članice Europske unije, do 15. studenog u svoje nacionalno zakonodavstvo treba ugraditi odredbe Direktive o primjerenim minimalnim plaćama te potom i izraditi Akcijski plan za promicanje kolektivnog pregovaranja. U narednim mjesecima, stoga se očekuju dopune Zakona o minimalnoj plaći.

On je, kako nam objašnjavaju iz Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, „usklađen s intencijom same Direktive, a potrebne dorade provest će se u roku koji je zadan samom Direktivom“. Što će se u Zakonu dorađivati, međutim, za sada ne otkrivaju.

Puno zahtjevniji posao za Hrvatsku bit će izrada Akcijskog plana za promicanje kolektivnog pregovaranja. Iako sama Direktiva ne propisuje rok za donošenje tog dokumenta, iz Ministarstva rada navode kako ga je potrebno izraditi u roku od godine dana od prenošenja europskog propisa, odnosno do 15. studenog 2025. godine.

Kriteriji za utvrđivanje minimalne plaće

Direktiva o primjerenim minimalnim plaćama donesena je koncem 2022. godine. Članicama EU ostavljene su dvije godine da svoja nacionalna zakonodavstva usklade s direktivom. Ona ne propisuje razinu minimalne plaće, ali se od država članica sa zakonski utvrđenim minimalnim plaćama traži da uspostave postupovni okvir za određivanje i ažuriranje tih minimalnih plaća u skladu s nizom jasnih kriterija.

Nacionalni kriteriji za utvrđivanje visine minimalne plaće trebali bi uključivat iduće kriterije: kupovnu moć zakonskih minimalnih plaća uzimajući u obzir troškove života; opću razinu plaća i njihovu distribuciju; stopu rasta plaća; dugoročne nacionalne razine i kretanja produktivnosti. Osim toga, države članice mogu propisati automatsku indeksaciju minimalne plaće pod uvjetom da ta indeksacija ne dovede do smanjenja minimalne plaće.

Nadalje, zakonske minimalne plaće treba ažurirat barem svake dvije godine, odnosno najviše četiri godine za zemlje koje primjenjuju mehanizam automatske indeksacije.

Jačanje kolektivnog pregovaranja

Jedan od ciljeva direktive je i povećanje broja radnika obuhvaćenih kolektivnim pregovaranjem o određivanju plaća. Da bi postigle taj cilj, zemlje bi trebale promicati kapacitete socijalnih partnera za sudjelovanje u kolektivnom pregovaranju.

Ako je stopa obuhvata kolektivnog pregovaranja ispod praga od 80 posto, države članice trebale bi izraditi akcijski plan za promicanje kolektivnog pregovaranja. U tom akcijskom planu trebalo bi utvrditi jasan vremenski okvir i konkretne mjere za postupno povećanje stope obuhvata kolektivnog pregovaranja.

Samom preambulom direktive poziva se države članice EU s uspostavljenim nacionalnim mehanizmima za određivanje zakonskih minimalnih plaća da osiguraju djelotvorno sudjelovanje socijalnih partnera u određivanju plaća i tako osiguraju pravedne plaće koje omogućuju dostojan životni standard, posvećujući pritom posebnu pozornost skupinama s nižim i srednjim prihodima radi postizanja uzlazne konvergencije.

„Iako snažno kolektivno pregovaranje, posebno na sektorskoj ili međusektorskoj razini, doprinosi osiguravanju primjerene zaštite u obliku minimalne plaće, posljednjih se desetljeća urušavaju tradicionalne strukture kolektivnog pregovaranja, zbog, među ostalim, strukturnih pomaka u gospodarstvu prema manje sindikaliziranim sektorima i smanjenja broja članova sindikata, koje je posebno posljedica praksi razbijanja sindikata i povećanja nesigurnih i nestandardnih oblika rada“, navodi se u preambuli te podsjeća kako je kolektivno pregovaranje na sektorskoj i međusektorskoj razini došlo pod pritisak u nekim državama članicama nakon financijske krize 2008.

„Međutim, kolektivno pregovaranje na sektorskoj i međusektorskoj razini ključan je čimbenik za postizanje primjerene zaštite u obliku minimalne plaće te ga stoga treba promicati i jačati“, ističe se u Direktivi.

Hrvatska osnovala Radnu skupinu, ali ubrzo je nje rad zamro

Hrvatska je još daleko od neke konkretne ideje, odnosno modela i mjera za jačanje kolektivnog pregovaranja. Radna skupina koja će raditi na Akcijskom planu odavno je osnovana, a nakon početne razmjene mišljenja njen rad je zamro. Ministarstvo je upoznato sa stavovima socijalnih partnera – poslodavaca i sindikata – koje bi Akcijskim planom trebalo potaknuti da češće sjedaju za stol i pregovaraju.

U Hrvatskim uvjetima to se čini dosta teškom misijom kada se zna da su poslodavci odavno jasno poručili da je, prema njihovom razmišljanju, rigidno radno zakonodavstvo prepreka kolektivnom pregovaranju. S druge strane, sindikati smatraju kako je potrebno osnažiti institute radnog zakonodavstva, ali i promijeniti uvjete za utvrđivanje reprezentativnosti kako bi se potaknulo kolektivno pregovaranje.

Tu je i sama Vlada. Ona je još dok je direktiva bila u postupku donošenja izrazila skepsu prema intenciji da država potiče socijalni dijalog smatrajući kako se ona tu ne treba miješati. Sporan joj je bio i cilj o minimalno 70 posto radnika pokrivenih kolektivnim ugovora, a taj je postotak u međuvremenu povećan na 80 posto (1, 2, 3).

Država ne zna koliko je radnika pokriveno kolektivnim ugovorima

Hrvatska je daleko od tog cilja. Do sada dostupni podaci pokazuju kako je oko 45 posto radnika pokriveno kolektivnim ugovorima. Je li se što promijenilo, moglo bi se znati do konca godine. Naime, tek se izrađuje baza kolektivnih ugovora u Hrvatskoj, odnosno oni se objedinjuju na jedno mjesto.

Kako navode iz ministarstva rada, podlogu za izradu Akcijskog plana predstavljaju preliminarna stajališta socijalnih partnera koja su iznesena na do sada održanim sastancima Radne skupine za njegovu izradu, kao i informacije o pokrivenosti radnika kolektivnih ugovora koje će biti dostupne iz e-baze sklopljenih kolektivnih ugovora. Ta se baza tek izrađuje i kada bude operativna znat će se precizno koliko je važećih kolektivnih ugovora u zemlji, kao i koliko je radnika pokriveno tim ugovorima.

Do zadnjih izmjena i dopuna Zakona o radu, kolektivni ugovori evidentirali su se na različitim adresama. Dio njih evidentiran je u županijskim uredima, a dio u Ministarstvu rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike. Sada se svi kolektivi ugovori trebaju evidentirati u nadležnom ministarstvu.

Izrada e-baze kolektivnih ugovora financira se sredstvima Europskog socijalnog fonda plus ( ESF+).  Posao je, kako su nam odgovorili iz ministarstva rada, sklopljen s tvrtkom Ericsson Nikola Tesla i košta nešto više od 275,6 tisuća eura (s PDV-om). Izvođač radova dužan je u bazu unijeti sve važeće kolektivne ugovore.

Ministarstvu rada je iz ESF+ za razvoj sustava kolektivnog pregovaranja na raspolaganju 600 tisuća eura. Izrada baze, kako navode iz ministarstva, „samo je dio aktivnosti koje se provode u okviru projekta financiranog iz ESF+ sredstava, a prema planu projekta ista bi trebala biti uspostavljena do kraja 2024“.

To znači kako je kraj godine i rok u kom bi Hrvatska napokon mogla imati podatke o broju sklopljenih kolektivnih ugovora, pokrivenosti radnika kolektivnim ugovorima, ali i podatke o pravima koja su ugovorena kolektivnim ugovorima.

„Kolektivno pregovaranje u potpunosti je u rukama sindikata i poslodavaca te počiva na dobroj vjeri. U tom smislu, najvažnije je oko mjera poticanja kolektivnog pregovaranja postići dogovor socijalnih partnera koji najbolje poznaju izazove s kojima se susreću“, navode iz resornog ministarstva napominjući kako su socijalni partneri, kako sindikalna tako i poslodavačka strana, zainteresirani za izradu Akcijskog plana s obzirom na njihovo sudjelovanje u aktivnostima u sklopu radne skupine.

Što traže poslodavci, a što sindikati?

Socijalni partneri su na suprotnim stranama kada je riječ o mjerama koje treba poduzeti kako bi se ojačalo kolektivno pregovaranje. Za poslodavce je najveća prepreka „rigidni“ Zakon o radu te se ponovo pokušava aktualizirati njegove izmjene u dijelu zakonski propisanih otpremnina, otkaznih rokova, sklapanja i otkazivanja ugovora o radu, plaćene dnevne pauze… To su instituti koje su sindikati uspjeli „obraniti“ i skinuti s dnevnog reda u ranijim izmjenama ZOR-a.

Istodobno, radnička strana odavno upozorava kako je potrebno ojačati zakonske odredbe o organiziranju štrajka, ali i zaštiti sindikalnih povjerenika te redefinirati uvjete za utvrđivanje reprezentativnosti sindikata kako bi se potaknulo kolektivno pregovaranje. Desetljeće je prošlo od donošenja tog zakona, koji unatoč intenciji zakonodavca, nije potakao udruživanje sindikata već je dodatno potaknuo cjepkanje sindikalne scene. Osim toga, država je taj zakon derogirala (1, 2) osiguravajući liječničkom sindikatu reprezentativnost na granskoj razini kroz Zakon o zdravstvenoj zaštiti.

Kako bi se pomirili oprečni stavovi socijalnih partnera trebat će dosta umješnosti. Samo ministarstvo, pak, poručuje kako će „aktivno sudjelovati u izradi Akcijskog plana svojim prijedlozima za koje smatra da mogu doprinijeti osvještavanju cjelokupne javnosti o važnosti kolektivnih ugovora“.

The post Akcijski plan za promicanje kolektivnog pregovaranja – utrka s preprekama appeared first on Faktograf.hr.

pročitaj cijeli članak