Facebookom se širi govor australskog geologa Iana Plimera, koji je tamošnjoj javnosti poznat kao klimatski skeptik i autor znanstveno neutemeljenih tvrdnji. On, naime, netočno tvrdi da na povećanje atmosferskog ugljičnog dioksida (CO2), koje je uzrok globalnog zatopljenja, ne utječu ljudske aktivnosti.

Snimka govora je titlovana, a traje oko dvije minute. Nastala je tijekom Konferencije australske konzervativne političke akcije (CPAC) u Sydneyu u listopadu 2022. godine.

“Nemam mišljenja. Imam dokazive činjenice. Ove činjenice su potvrđene i te činjenice se ponavljaju. Činjenica broj 1 – Niko nikada nije pokazao da ljudske emisije ugljičnog dioksida pokreću globalno zagrijavanje. Nikada nije prikazano. A kada bi se to moglo prikazati, onda biste morali pokazati da 97% emisija, koje su prirodne, ne izazivaju globalno zagrijavanje. Igra je gotova. Imamo posla sa prevarom. To je naučna prevara od prvog dana.

Slušamo propagandu da će povećanje gasa života, gasa u tragovima u atmosferi, donijeti katastrofu i da ćemo imati brzo globalno zagrijavanje. Izvinite, ljudi, već 200 godina iz hemije znamo da je upravo obrnuto. Siguran sam da su neki od vas probali ovo sinoć na večeri sa šampanjecem ili pivom i zaboravili ste da ga popijete i zagrijalo se i nastavilo je da žubori i žubori i žubori i žubori.

A to je inverzna rastvorljivost ugljen-dioksida (CO2). To znamo već 200 godina. Vidimo to iz ledenih jezgara. Kada bušimo led, imamo hemijske otiske prstiju koji nam govore kolika je bila temperatura, a imamo i male komadiće zarobljenog vazduha. I možemo pokazati da kada smo imali prirodno zagrijavanje, nekih 650 do 6.000 godina kasnije, imali smo povećanje ugljičnog dioksida. Nije ugljični dioksid taj koji pokreće temperaturu. To je cik-cak obrnuto. Još jedna prevara”, stoji u prijevodu Plimerovog govora.

Inače, Plimerovim sličnim govorom, koji je održan u studenom 2015. godine, Faktograf se ranije bavio i zaključio da on sadrži netočne i neutemeljene tvrdnje.

I mali porast CO2 u atmosferi narušava ravnotežu

Ističući da je 97 posto emisija ugljičnog dioksida “prirodno”, Plimer pokušava relativizirati utjecaj njegovog povećanja “neprirodnim” putem, odnosno djelovanjem čovjeka.

Iako su antropogene emisije (one koje su nastale ljudskom aktivnošću) ugljičnog dioksida doista samo mali dio godišnjih emisija, one igraju nerazmjerno snažnu ulogu u pokretanju globalnog zatopljenja, piše Science Feedback, portal koji se bavi provjerom tvrdnji iz područja znanosti.

Kako objašnjava taj portal, to se može činiti kontraintuitivnim, ali postaje jasnije kada se u obzir uzme kruženje ugljika (C) u prirodi. Ugljikov ciklus je proces u kojem biljke pretvaraju ugljični dioksid u organske spojeve kojima se hrane biljke i životinje, a ugljik se vraća u biosferu u anorganskim obliku procesima disanja i truljenja. Problem je u tome što su od početka industrijske ere ljudske emisije povećale unos CO2 u atmosferu, dok se uklanjanje CO2 prirodnim procesima nije povećalo u istoj mjeri. Rezultat ove neravnoteže je povećanje zaliha atmosferskog CO2, što dovodi do globalnog zagrijavanja.

O tome kako ugljični dioksid (CO2) zagrijava atmosferu Faktograf je nekoliko puta pisao (1, 2, 3, 4). Atmosferu čini smjesa plinova koja okružuje Zemlju i sudjeluje u njezinoj vrtnji. Osnovni su njeni sastojci dušik (78,08 posto), kisik (20,95 posto), argon (0,93 posto) te u promjenjivim količinama vodena para (do 4 posto) i ugljični dioksid (0,03 posto), a u neznatnim količinama vodik, helij, ozon, metan, amonijak, ugljični monoksid, kripton i ksenon. Ugljični dioksid i metan su među vodećim stakleničkim plinovima koji zadržavaju toplinu na Zemlji i uzrokuju klimatske promjene.

Iako postotak CO2 u atmosferi nije visok, znanstvenici naglašavaju da pažnju treba usmjeriti na njegovu količinu, a ne udio. Prije industrijske ere koncentracija CO2 u atmosferi bila je 280 čestica ppm (broj čestica na milijun). Do 2021. godine porasla je na 414 ppm, uglavnom zbog čovjekovog djelovanja. Također, kada se govori o utjecaju CO2 na atmosferu, u obzir treba uzeti njegovo ponašanje u kombinaciji s drugim plinovima.

Kako su objasnili Znanstvenici za klimu (inicijativa hrvatskih znanstvenika koja se zalaže za komunikaciju točnih i znanstveno utemeljenih informacija o klimatskim promjenama), u međuovisnoj kombinaciji s drugim potentnim stakleničkim plinovima, među kojima je najzastupljenija vodena para, CO2 vrlo uspješno zadržava toplinsko zračenje na Zemlji, održavajući površinsku temperaturu a razini koja je pogodna za život. Blagi porast temperature zbog porasta koncentracije CO2 uzrokuje neravnotežu, odnosno pojačano isparavanje vode iz oceana, što onda dodatno doprinosi porastu temperature.

“Problem nastaje zbog vrlo malog porasta razine CO2 u atmosferi, što pokreće brojne povratne sprege, koje zajedno uzrokuju povećanje ukupne energije atmosfere, a time i poremećaj cijelog klimatskog sustava”, pišu Znanstvenici za klimu.

Što se tiče tvrdnje o prirodnim emisijama CO2, nju opovrgava Međuvladino tijelo Ujedinjenih naroda (UN), Međuvladin panel o klimatskim promjenama (IPCC). “Prirodni uzroci klimatskih promjena koji utječu na globalnu temperaturu u kratkim vremenskim razmacima (godine do desetljeća) nisu značajno utjecali na globalne temperature od predindustrijske ere. Velika vulkanska erupcija primjer je prirodne varijabilnosti, koja može ohladiti globalne temperature nekoliko godina, ali ne mijenja temperature u mnogo duljim vremenskim okvirima”, piše IPCC.

Mnogi staklenički plinovi prirodno su prisutni u atmosferi, ali ljudska aktivnost doprinosi njihovoj akumulaciji. Izgaranje fosilnih goriva stvara emisije stakleničkih plinova koji djeluju poput pokrivača omotanog oko Zemlje, zadržavajući sunčevu toplinu i podižući globalnu temperaturu. Do njih dolazi, primjerice, korištenjem naftnih derivata za vožnju automobila ili ugljena, plina ili biomase za grijanje zgrada. Krčenje zemljišta i sječa šuma također utječu na povećanje CO2, jer stabla kroz proces fotosinteze apsorbiraju ugljični dioksid.

Dodatno, većina svjetske znanstvene zajednice (preko 99 posto) slaže se s tvrdnjom da je klimatska kriza rezultat ljudske djelatnosti, odnosno fosilne industrije. Studija koja je objavljena u znanstvenom časopisu Environmental Research Letters 2021. godine pokazala je kako u recenziranoj znanstvenoj literaturi (objavljenoj od 2012. godine nadalje) postoji konsenzus da klimatske promjene uzrokuje čovjek.

Globalno zatopljenje nije propaganda

The post Znanstveno je dokazano da ljudska djelatnost utječe na globalno zatopljenje appeared first on Faktograf.hr.