Hrvatska je u svojoj sportskoj povijesti imala izvanrednih, svjetski vrijednih i znanih trenera. U brojnim sportovima. Pa, ne bi Hrvatska mogla biti sportska velesila, kako si tepamo, da nije imala fenomenalne trenere. A niz naših velikih trenera je poduži, svejedno je kojim redom ih nabrojimo: Lino Červar, Ratko Rudić, Tomislav Ivić, Branko Zebec, Ćiro Blažević, Zlatko Dalić, Mirko Novosel, Željko Pavličević, Nikola Pilić i mnogi drugi…

Reprezentaciju je preuzeo od velikana hrvatskog i svjetskog vaterpola 2012. godine. Tko bi mogao očekivati da će nastaviti niz kojeg je Ratko Rudić započeo. Podsjećamo, u Rudićevom stožeru godinama je bio i sam Ivica Tucak. U ovih 14 godina Tucak je osvojio čak deset medalja s velikih natjecanja. Zapravo, hrvatska vaterpolska nacionalna vrsta u zadnjih desetak godina najuspješnija je na svijetu.

Da se razumijemo, ovome probranom društvu odavno pripada i Ivica Tucak, skromni Šibenčanin koji je vaterpolsku Hrvatsku neki dan doveo do naslova svjetskog prvaka dobivši Italiju u finalu, a samo koji dan prije nesretno je izgubio finalnu utakmicu Eura, protiv Španjolaca u Zagrebu.

Tucak je bio prava zamjena

Dakle, da ne pišemo romane. Otkada je sjeo na klupu vaterpolske reprezentacije umjesto Ratka Rudića osvojio je dva svjetska prvenstva, jedno europsko prvenstvo, ima srebrnu medalju s olimpijskih igra, pa srebro sa svjetske smotre, pa još jedno srebro s europske smotre, dvije bronce sa svjetskih prvenstava.

Dakle, bio je europski i svjetski prvak. Zato ima još jednu želju, samo jednu jedinu: “Moja životna želja je olimpijsko zlato. Dok ga ne budem imao u svojim vitrinama neću biti miran. Nadam se da će to zlato doći s Hrvatskom. Imamo jednu nevjerojatnu kemiju. Nedavno su mi ugradili stent pa sam im rekao da me ne bacaju u bazen, ali me Fatović svejedno bacio. Možda me se želi riješiti. Olimpijske igre su moj san”.

Kao igrač Ivica Tucak bio je dosta nezgodan tip. Sam priznaje da je volio bančiti, biti do jutra po slavljima, pio je i pušio. Kasniji teški trenerski kruh donio je i srčane tegobe, neposredno prije ove zadnje dvije uspješne akcije, europske i svjetske smotre, liječnici sumu utvrdili srčane anomalije i ugradili stent. Da bi srce lakše pumpalo…

Od branitelja do trenerske legende

Ivica Tucak bio je i hrvatski branitelj, s puškom u ruci branio je svoj Šibenik. A znate li otkuda je došao u postrojbu hrvatske vojske? Iz Vaterpolskog kluba Crvena zvezda 1991. godine. Tucak je 1990. godine potpisao veliki četverogodišnji ugovor sa Zvezdom, da bi početkom agresije na Hrvatsku napustio Srbiju i nikad za time nije zažalio.

„Ne, nikad nisam navijao za Zvezdu, ali sam se tamo divno osjećao. Bile su to lude godine, raskinuo sam četverogodišnji ugovor, koji je bio sjajan, ali nisam se dvoumio i morao sam se vratiti. Mogao sam riješiti život, ali sam se vratio kući kod svojih roditelja. Uvijek velim da mi je u beogradskom klubu bilo lijepo”, kaže Tucak.

Čovjek je to koji je doživio divne trenutke u sportskoj karijeri, životu, ali i morao je preživjeti događaje koje bi slomile svakoga. Ivica Tucak doživio je bol koju je, kako je i sam priznao, nemoguće opisati.

Tragedija ga nije uništila

Ivica Tucak i njegova supruga na žalost doživjeli su najgore što se roditeljima može dogoditi, izgubili su trogodišnju kćer koja je stradala ispod jednog aparata za igračke u šibenskom kafiću.

“To je isključivo moja priča, ne volim o tome govoriti. To je samo moja tragedija i tragedija moje supruge, naša zajednička. Zašto se to moralo dogoditi i zašto na tako bizaran način, na to nema odgovora. Bilo je to jedno najljepše i najdivnije, najpametnije dijete na svijetu. Samo oni koji su tako što proživjeli, znaju o čemu pričam. Osjećao sam se kao da neko s mene kida živo meso. To je stanje takvog šoka u kojem čovjek ne razumije ništa, buđenja nakon toga su bolna, nešto su najbolnije što čovjek može doživjeti. Prošlo je dosta vremena, ali dan danas to ne mogu u potpunosti osvijestiti, zašto se to moralo dogoditi”, njegove su riječi.

Nije da je nakon svega čeličnog zdravlja, nedavno su mu liječnici ugradili stent, srce e počelo praviti probleme. Bilo je i pitanje kako nastaviti trenersku karijeru, biti izbornik, voditi reprezentaciju u utakmicama na velikim natjecanjima kje su tako dramatične, pa za srce nema ništa opasnije:

Imao je težak put

“Liječnici su mi preporučili mirovanje, vratio sam se nakon dva dana. Hitno su mi ugradili stent, bilo je opasno i ozbiljno!”. Čak i zgoda nakon finalne utakmice i pobjede protiv Italije ne izgleda kao anegdota. Naime, po tradiciji pobjednik velikog turnira se od strane suigrača baca u bazen. Tucak je upozori oigrače da ga ne bacaju u vodu, zbog ugrađenog mu stenta. Jedan igrač to nije poslušao:

“Ja velim Lorenu Fatoviću da me ne baca u bazen jer imam stent, a on me ipak baci. Možda je to zato što me se želi što prije riješiti”. Jedna od najljepših sportskih priča s ovih prostora je njegovo rivalstvo i prijateljstvo s bivšim srpskim izbornikom Dejanom Savićem. Njihovi zagrljaji nakon utakmice, bez obzira tko je pobijedio”, izgledali su dirljivi:

Poznati Hrvat ubijen je brutalno zbog bicikla: Taj je bježao od novca i slave, a onda tragedija

”Volim Hrvatsku iznad svega, rekao sam to milijun puta. To je moja domovina, obožavam je, to je vrh, ali ja ne mogu nekoga ne voljeti samo zato što je iz Srbije ili ne znam odakle. Ponosan sam što sam prijatelj s Dejanom Savićem. Smatram da je riječ o savršenom gospodinu, živi isti način života kao i ja, veliki smo prijatelji. Zašto se ne bi slagali, ja volim njega koji voli svoju Srbiju isto onako kako ja volim svoju Hrvatsku. U bliskoj prošlosti dogodilo se to što se dogodilo, znam da su u vrijeme rata mnogi doživjeli tragedije i izgubili drage ljude. Uvažavam sve to i prihvaćam ali zaista mislim kako je došlo vrijeme da počnemo živjeti normalno”.

Ivica Tucak, gospodin i frajere bez premca. Sretni smo što ga imamo!

Objava Životna tragedija bacila je ovog Hrvata na pod: Onda je povukao potez i pronašao spas pojavila se prvi puta na Dnevno.hr.

pročitaj cijeli članak