Četiri godine kasnije, nakon potresa koji je pogodio Zagreb na današnji datum 2020. godine, i dalje je to jedan od gorućih problema za glavni hrvatski grad, ali i šire, za Hrvatsku, s obzirom na to da je stadion u Maksimiru važan i Vatrenima. Pomaci postoje jer je nedavno osigurano zemljište za gradnju s potpisanim ugovorima nakon pregovora Grada Zagreba, Vlade RH i Zagrebačke nadbiskupije, ali do cilja je još dugi put.

Pamtimo iz prošle godine jedan zanimljivi razgovor hrvatskih navijača koji su se netom vratili iz Rotterdama, nakon što je Hrvatska u Nizozemskoj došla do finala europske Lige nacija i u borbi za naslov izgubila od Španjolske, nakon raspucavanja s 11 metara. Bila je to i žučna i filozofska i melankolična rasprava. Jedan je navijač pomalo nostalgično i zapomagajući izrekao svoje misli…

“Zamislite, hipotetički, da je i sada predsjednik Hrvatske – Franjo Tuđman? Pa, što bi on za Vatrene napravio, kako bi ih tretirao i bi li i dalje bili bez stadiona?” rekao je navijač o stanju stadiona u Maksimiru koji je, da na to podsjetimo, nakon zagrebačkog potresa iz 2020. godine sa smanjenim kapacitetom jer je zbog oštećenja morala biti zatvorena Istočna tribina.

‘Zagreb i Dinamo bi imali suvremeni stadion’

Čovjek koji je bio do tog navijača je ‘potegnuo’ sa svojim odgovorom. “Sve bi im napravio, pozlatio stanove, ali svi bi se morali učlaniti u HDZ”, rekao je, na što su se mnogi u društvu nasmijali, no tema je ipak bila ozbiljna. I ostaje takva, četiri godine nakon što je Zagreb bio pogođen potresom. Nastavak ove rasprave među hrvatskim nogometnim zaljubljenicima išao je u ozbiljnijem smjeru.

“Nemojte pretjerivati. Ali, ja sam u jedno siguran, Zagreb bi, i Dinamo, sigurno imao stadion, suvremen, s barem 45 tisuća mjesta. Nije samo reprezentacija sjajna, i Dinamo je postao prava europska vrijednost”, rekao je jedan od navijača iz tog društva, a čovjek koji je započeo raspravu imao je svoj odgovor.

“Gledajmo ovako, Vatreni jesu zaslužili bolji tretman napose u infrastrukturi. Tuđman to sigurno ne bi dozvolio. Isto je i 1998. godine bila prilika da se napravi nešto sa stadionom, a ne sve one muljaže prije i poslije. Tuđman je umro godinu kasnije. I imamo to što imamo”, ubacio se čovjek natrag u raspravu.

Što bi samo Vučić dao da ima takvu momčad

Netko duhovit je potom ostale iz društva natjerao u smijeh. “A samo promislite, što bi sadašnji predsjednik Srbije napravio i radio sa svojim nogometašima da imaju uspjeha kao hrvatska reprezentacija. Pa, to se ne može ni zamisliti. Mislim da mu u mašti ni Tuđman ne može biti konkurencija”.

“Pa, Marakana u Beogradu bi bila optočena zlatom”, dodao je netko drugi, a smijeh je odzvanjao kafićem. Nama je, pak, ostalo malo razmisliti, analizirati, raščlaniti što bi doista hrvatski nogomet dobio da su današnji Vatreni i predsjednik Tuđman suvremenici…

Kako je on ipak bio politički čimbenik, predsjednik Republike, s kud i kamo većim ovlastima nego kasniji predsjednici, te je imao presudan utjecaj na ulogu Vlade RH – mnogo toga bi bilo drugačije.

Afere su se redale

Dobro, Maksimir ne bi bio popločan zlatom, ali bi se zacijelo izgradio. I u njegovo vrijeme se Maksimir dotjerivao, ali ne baš predano, s dosta afera. Koje su se i kasnije, redale nakon njegove smrti. Pa smo dobili u ostavštinu Maksimir kakav je i danas. Ruglo na kraju grada.

No, Tuđman je znao prepoznati nogomet kao hrvatsku vrijednost prema svijetu, što svi kasniji i predsjednici i premijeri nisu. Oni su imali važnijeg posla. Nije to nikakva vrsta ‘tuđmanostalgije’ ili borba protiv ‘detuđmanizacije’, koja se i danas često spominje.

Sa svim svojim vrlinama i manama Franjo Tuđman je bio zaljubljen u nogomet, a s ovlastima većih od svojih nasljednika zaista je mogao sve. Pa je i teško zamisliti kako bi tretirao današnje Dalićeve junake, i junake svih nas. Osim što bi uživao u ložama u Rusiji i Katru, dakako i prošlog ljeta u Rotterdamu, u Hrvatskoj bi zacijelo pokrenuo proces izgradnje stadiona. Vjerojatno i kampa za reprezentaciju, što se također još čeka.

U Srbiji dobili kamp

Ta, prvi hrvatski predsjednik dobio bi slom živaca kada bi vidio kamp srpskog nogometa u Staroj Pazovi, a da pritom Hrvatska nema ni ledinu za svoju reprezentaciju. Na koncu, da se vratimo na početak ove priče, kako je završila ta navijačka rasprava? Općom tučnjavom? Ni slučajno.

Zapjevala se jedna navijačka pjesma, malo preuređena: “Imamo bekove što brane golove, imamo forove što daju golove, nemamo gdje na stadione, ali zato imamo francuske avione!”

Tako ostaje i dan danas. Od zagrebačkog potresa koji je dodatno uzdrmao Maksimir, a i ranije je bio u lošem stanju, sada su već četiri godine, a čeka se da se konačno počne raditi, i zbog hrvatske reprezentacije, ali i zbog Dinama koji je odnedavno s novim vodstvom nakon što je na čelo kluba došao Velimir Zajec.

Dinamo je samo od jednog pojačanja dobio što je tražio, a bivši Vatreni donosi upitnike

Objava Zbog Dalića i Vatrenih bi se Tuđman okrenuo u grobu, ne bi podnio što se u Hrvatskoj radi pojavila se prvi puta na Dnevno.hr.