Priznajem, za mene teško da ima veće muke od odabira poklona, pogotovo kada se radi o vlastitoj djeci. Ako im kupite nešto “pametno”, to neće dobro proći, ako izbor padne na još jednu igru za konzolu ili bilo što povezano za digitalnim medijima i povećanjem screen timea, još je gore.

Kada je moj tada skoro pa devetogodišnji sin Pavle Kovačević izrazio želju za otvaranjem vlastitog YouTube kanala, već sam se bio uhvatio za glavu i krenuo s komentarima: “Sine, jesi li siguran? To će te pustiti nakon tri tjedna”. No, odlučio sam okrenuti ploču.

Jubito zvijezda 

Na početku sam ga, naravno, pitao ga o čemu će biti njegov kanal? Prva je opcija bila snimanje sebe kako se “glupira”, što nije prošlo kod gospođe, a druga je bila crtanje likova iz Čovpasa (Dogman). Nisam znao da ga crtanje toliko zanima, što će se kasnije pokazati ispravnim, no rek’o – ‘ajde da vidimo koliko će to trajati. Dogovor je bio da on crta Posca markerima, a ja snimam i obrađujem videa za kanal. Objavljujemo dva YouTube Shortsa tjedno, srijedom i subotom. Odluka je pala da se zove TheDrawingKidChannel. Poklon za rođendan riješen, što sada? 

Upornost pobjeđuje talent

Priznajem, osnovni motiv iza otvaranja kanala je bila lekcija o upornosti. Kao i za gotovo svu djecu, putovanje od opsesije do potpune nezainteresiranost – i onda opet ispočetka – normalna je stvar. Baš sam zato ovaj projekt na neki način iskoristio kao eksperiment u kojem sam sebi želio dokazati da mogu dijete naučiti da se samo s upornošću može uspjeti i da je upravo to, a ne talent, glavna razlika između uspjeha i neuspjeha u životu.

I kako je to prošlo? U godini dana objavili smo 110 videa, svake srijede i subote je video bio vani, niti jednom ga nismo preskočili. Je li videa crtao pun entuzijazma? Naravno da ne. Je li htio odustati? Naravno da je, skoro svaki mjesec. Je li odustao? Ne (još). Zašto? Malo zbog lajk/view “dopamina”, malo zbog tate, ali ja sebično vjerujem da zbog toga što sam mu, nadam se, usadio lekciju o upornosti i odricanju kao preduvjet uspjeha. Saznao je da će s 1000 pretplatnika moći zaraditi poneki dolar, što nije odmoglo u ustrajnosti. 

Dodatno, odlučili smo proslaviti svaki milestone, svakih 100 novih subscribera. Za prvih 100 videa je dobio fejk YouTube plaketu i još jednu tatinu lekciju o upornosti. Sve to je definitivno pomoglo i motiviralo ga da nastavi. 

Lajk & subscribe dopamin

Da se razumijemo, nemam nikakve ambicije da moj sin bude YouTuber i živi od toga. S druge strane, u godinu dana je skupio oko 200.000 pregleda (cca 500-6000 pregleda po shortsu) i oko 600 subscribera uz relativno maleno vremensko ulaganje u projekt (ne više od sat vremena crtanja tjedno). Crtao je svašta, od samostalnih radova, nogometnih grbova, likova iz crtića i filmova. Što bi bilo da je uložio više vremena i truda? Što bi bilo da ga crtanje zaista interesira? Ne znam, na kraju dana – nije ni važno. Već sama činjenica da me Ivan Brezak Brkan zamolio da napišem ovaj članak nakon što je vidio moj LinkedIn post je meni i njemu je velika nagrada jer je to dokaz da smo nadam se, i on i ja napravili nešto dobro što će inspirirati i druge roditelje i djecu.

YouTube je općenito prepun “uzora” i uzora. Neću imenovati ni jedne ni druge jer u tome nije poanta. Poanta je da dijete samostalno i uz pomoć roditelja prepozna bolje od lošijih i da nauči od onih od kojih zaista ima što naučiti, a to je opet stvar kućnog odgoja. 

I tata bi sine

Priznajem, u ovoj priči ima i element sebičnosti. Naime kroz ovoj projekt i ja sam dobio nekoliko važnih stvari. Prvo, to je “profesionalni” odnos otac-sin koji smo izgradili kroz ovaj projekt. To uključuje planiranje videa, dogovor oko snimanja, snimanje i obradu. Drugo, imam projekt na kojem mogu testirati kako je to samostalno voditi YouTube kanal sa sinom (optimizacija videa, obrada i sl.). No, možda i najvažnije, mislim da sam puno naučio o roditeljstvu kroz ovaj projekt. Tu primarno mislim na izgradnju odnosa sa sinom. Ako njega pitate tko je izvukao deblji kraj, rekao bi da je on, no zaključite sami. 

Sretan rođendan 

Za 10. rođendan sinu sam poklonio retrospektivu prve godine njegovog kanala. To je ujedno bio i prvi ne-shorts video. Za 11. bio bih sretan da lekciju o upornosti primijeni na puno važnije stvari od YouTube kanala, a hoćemo li imati ovaj ili neki drugi otac-sin projekt, manje je bitno.

P.S. Ako imate dijete koje voli crtanje – lajk i subscrajb je, naravno, dobrodošao.