Kako se približava odluka o raspuštanju Sabora i početku izborne kampanje, tako su i stranke na terenu sve aktivnije. Gotovo da nema ministra koji u posljednjih mjesec dana nije uzduž i poprijeko prešao Hrvatsku. Često se dugogodišnji radovi na infrastrukturi prilagođavaju tempu izbornih kampanja kako bi se političari imali čime pohvaliti u izbornoj kampanji. Tako ceste i mostovi koji su odavno završeni nekim čudnim odlukama čekaju na tehnički pregled i po pola godine, i baš kada počne izborna kampanja, zadovolje sve uvjete i spremni su za svečano otvaranje. 

A tko će ih otvoriti nego vladajuća stranka i njezini ministri koji će tom prilikom održati govor o infrastrukturnoj renesansi i velikom preporodu koji je Hrvatskoj donijela vladavina stranke na vlasti. Istina, i političari su svjesni kako je to klišej te kako se takvi scenariji i igrokazi ponavljaju iz kampanje u kampanju. Međutim, računaju na kratko pamćenje naroda i drugih alata nemaju. Otvaranja i obećanja sastavni su dio svih izbornih ciklusa i teško je pronaći nove alate koji bolje prolaze kod naroda. Gledajući mjesečna ispitivanja javnog mnijenja i preferencije birača, oni su već dulje vrijeme nepromijenjeni. HDZ uvjerljivo drži prvo mjesto na ljestvici, a SDP kaska nekih desetak posto za njima. Treće mjesto sve češće, ovisno o anketnim kućama, zauzima DP. Možemo je veliki gubitnik kada promatramo razdoblje u protekle dvije-tri godine. Platformi kojom upravlja dvojac Benčić – Tomašević očito su presudili propusti s upravljanjem Zagrebom.

Moćni i poznati poduzetnik mogao bi riješiti najveći problem Hrvatske vojske

Osim nereda koji su napravili u glavnom gradu, Možemo nije stvarao ni snažne organizacije po drugim gradovima i općinama u Hrvatskoj. Računaju kako će im medijski val biti dovoljan za osvajanje glasova u drugim izbornim jedinicama. Pritom su mogli naučiti nešto i na greškama Mosta, koji iz istraživanja u istraživanje gubi na popularnosti. Stranka koja je svoju nacionalnu priču započela u Metkoviću svu svoju političku strategiju bazira na medijskim istupima i ulaganjima u medijske kampanje. S druge strane, potpuno je zapostavila teren. Prema posljednjim izjavama iz Mosta, ta stranka u cijeloj Hrvatskoj ima tek 1500 članova. Most se kao i Možemo panično boji ubačenih članova i neprijateljskog preuzimanja stranke. Zbog toga i nisu gradili podružnice i ogranke stranke. Dvojac Petrov – Grmoja odlučuje apsolutno o svemu baš kao i dvojac Benčić – Tomašević u Možemo. S jedne strane, apsolutna kontrola nad strankom dobra je jer je stranka zaštićena od unutarnjih potresa. 

Bolji rezultat

No, s druge strane, u takvoj atmosferi strada unutarstranačka demokracija. Stranke koje su podložne ovakvom načinu organizacije, odnosno prikrivenog jednoumlja, teško mogu napraviti iskorak u povećanju rejtinga. Možemo reći kako je način organizacije stranke koji prakticiraju Most i Možemo unaprijed osuđen na životarenje, bez mogućnosti da postane dominantna nacionalna priča. Potvrđuje to i rejting Mosta na posljednjim ispitivanjima javnog mnijenja koji ozbiljno klizi prema granici izbornog praga. 

Nekoliko mjeseci prije izbora možemo jedino sa sigurnošću govoriti o trendovima na političkoj sceni. Trendovi su takvi da tempo pretkampanje diktira HDZ. Ta činjenica očito je došla do mozga političkoj ljevici, koja doslovno u sudačkoj nadoknadi pokušava uspostaviti neki vid suradnje preko kojeg bi mogla parirati HDZ-u. Ono što je zasad sigurno jest da klasične koalicije između Možemo i SDP-a neće biti. No u posljednje vrijeme sve se glasnije govori o tzv. točkastoj koaliciji prema kojoj bi stranke udružile snage u onim izbornim jedinicama u kojima samostalno jedna od njih loše stoji.

Malo tko je primijetio zanimljiv detalj s prosvjeda na Markovom trgu: Moglo se čuti ‘siromaštvo’

Ovakav pristup bitno će poboljšati šanse ljevice, a u nekim sredinama mogle bi im se pridružiti i druge stranke poput Radničke fronte i Centra. Daleko je to od sinergijskog učinka kakav bi imala klasična koalicija, ali će sasvim sigurno bitno pridonijeti boljem rezultatu ljevice. Ako i Most ostvari dobar rezultat i povuče dio glasova s desnice prema ovom savezu, moglo bi se dogoditi da ljevica bude vrlo blizu sastavljanju buduće vlade.

S druge strane, HDZ pokušava na razne načine vratiti poljuljane pozicije na desnici. Stranka Andreja Plenkovića na ovim političkim pozicijama loše stoji još od usvajanja Istanbulske konvencije i Marakeškog sporazuma. Dionice na desnici dodatno su joj narušene odnosom prema HOS-u. 

Loši potezi

Zbog pritiska koalicijskog partnera Milorada Pupovca Vlada je doslovno krenula u progon HOS-a i njegovih obilježja iz javnog života. Počevši od proslave Oluje do javnih spomenika diljem RH.  HDZ-ovi stratezi su na slučaju Turudić pokušali vratiti poljuljani rejting na desnici. Svaki javni istup, kako službeni tako i neslužbeni vezan za Turudića, pratila je priča o tome kako je ovaj sudac poništio presudu blaženom Alojziju Stepincu. Također, naglašavala se i Turudićeva uloga u izručenju Perkovića i Mustača Njemačkoj zbog ubojstva hrvatskih emigranata u toj državi. Priča je postavljena ovako – Turudić se borio za rehabilitaciju Stepinca i za izručenje Perkovića i Mustača Njemačkoj. Mi se borimo za Turudića pa smo samim time i mi čuvari nacionalnih interesa.

Koliko će ovakva strategija biti uspješna, teško je reći. Ona je samo dio napora koje HDZ ulaže kako bi stavio pod kontrolu desno biračko tijelo. Druge strategije mnogo su prizemnije, a odnose se na manipulaciju biračima i upravljanje izbornim procesima. Ne treba posebno naglašavati kako HDZ najvećeg konkurenta u utrci za biračko tijelo desnice vidi u Domovinskom pokretu. Posebno je ovakvo viđenje političke scene aktualno u Dalmaciji, gdje pojedini HDZ-ovci otvoreno izjavljuju kako im je DP oteo biračko tijelo. No ne staju samo na takvim izjavama. Tako su se sa skupova utemeljitelja HDZ-a nedavno mogle čuti i izjave kako “DP parazitira na našem biračkom tijelu”. Dakle, neosporno je da je meta odabrana. 

Ostalo je još samo razraditi taktiku za napad. No i ona bi mogla biti poznata, ako je suditi prema nekim najavama u ovo predizborno vrijeme. Taktika se svodi na ponavljanje metoda s parlamentarnih izbora 2021., kada je HDZ u Dalmaciji angažirao pojedine političke opcije i živopisne osobe kako bi umanjili izborni rezultat Domovinskog pokreta. U HDZ-u se očito vode mišlju kako provjerenu strategiju ne treba mijenjati. 

Razbijanje glasova

Prema dosadašnjim najavama, glavnina napora za razbijanje DP-a bit će uložena u IX. i X. izbornoj jedinici. Pojedini političari već su nekoliko puta tvrdili kako je uskrsnuće HSP-a ustvari HDZ-ova taktika za razbijanje glasova na desnici. Prema nekim najavama, na listama HSP-a u IX. i X. izbornoj jedinici trebali bi se naći Bruna Esih i general Željko Glasnović. Iako im ankete ne daju ni najmanju mogućnost za prolazak u jednoj i drugoj izbornoj jedinici, oni će ipak ući u izbornu utrku. Cilj je potpuno jasan – nanijeti što više štete DP-u.

Pojedini viđeniji HSP-ovci to su javno i govorili. Svoju taktiku pravdali su propašću pregovora o zajedničkom nastupu na izborima s DP-om. HSP nije usamljen u naporima usitnjavanja desnih glasova. Tu je i Hrvatsko bilo, koje je nastalo odvajanjem dijela članstva od Domovinskog pokreta, a do izbora ne treba isključiti mogućnost pojave i novih opcija. Sve ovisi o potrebi i kretanju rejtinga stranaka. Sve ovo neodoljivo podsjeća na izbore 2021., kada je HDZ potaknuo Mladena Grdovića i Željka Keruma da se angažiraju na izborima i na taj način pridobiju dio desnog glasačkog tijela. Uostalom, sam Grdović je ove navode potvrdio u jednom intervjuu nakon izbora.

Namjere HDZ-a potpuno su jasne – oslabiti DP i granične mandate preusmjeriti u masu koja se potom dijeli D’Hondtovom metodom. Ostaje otvoreno pitanje koliko će se HDZ-u navedena taktika obiti o glavu nakon izbora te hoće li izazvati tolike animozitete da suradnja nakon izbora neće biti moguća ni u jednom obliku.

Objava Zaboravljena političarka novi je adut HDZ-a za izbore: Skovali su neočekivan plan pojavila se prvi puta na Dnevno.hr.