RIJEKA Po onoj o svim putevima koji vode u Rim, večeras ovosezonski klupski nogometni susreti završavaju na mitskom Wembleyu. Finale Lige prvaka je fešta poput dodjele Oscara, čeka ga cijeli svijet. Tko će potonuti uz Temzu, a tko će slaviti u Londonu, Real koji se doima vladarom najprestižnijeg nogometnog nadmudrivanja klubova na planetu, klub kojem je ovo već 18. finale, pri čemu je rekorder s čak 14 titula, ili dortmundska Borussia, koja je u svom trećem finalu, s tim da je slavila 1997. godine u sudaru s Juventusom, a izgubila 2013. godine u njemačkom dvoboju s Bayernom, pitanja su na koja se nestrpljivo čekaju večerašnji odgovori.

Popularni Schwarzgelbeni (Crno-žuti) su za svoje brojne navijače nanizali ugodna iznenađenja na putu Lige prvaka, za osvajanje velikog trofeja treba im ono još veće.

– Nastojat ćemo se što bolje suprotstaviti iznimno snažnoj momčadi koja je puno puta iskusila igranje finala i znamo da je sve moguće u jednoj utakmici. Da igramo deset puta s Real Madridom, vjerojatno bi ih bilo teško ukupno pobijediti, ali u jednoj utakmici, tijekom 90 ili 120 minuta i jedanaesteraca, sposobni smo pobijediti svakog suparnika na svijetu – kaže Edin Terzić, trener Borussije Dortmund. – Ne postoji formula za uspjeh jer je ovo proces u kojem se radi s ljudima. Svaki dan dolaze novi izazovi, novi zadaci i onda nikako ne možeš biti potpuno miran. Svakodnevno se nauči nešto o skupini igrača koja se vodi i s kojom se radi, ali nešto i o sebi.

Dojmljiv marš

Terzić je rođen u Njemačkoj, otac mu je Bošnjak, a majka Hrvatica iz Osijeka, trener je koji vodi slavne Crno-žute od ljeta 2022. godine.

– Iz utakmice u utakmicu bilo nam je sve teže, a sada kada smo stigli tako daleko, želimo učiniti i ovaj posljednji korak i osvojiti trofej – hrabri sebe i svoju momčad Terzić, strateg trupa od čijeg je marša Europom zastajao dah. Matirale su one redom Newcastle, Milan, PSV, Atletico Madrid i na kraju velikog favorita PSG, kojem je krajnji domet bio čak šest pogođenih stativa.

Terzić, rođen nedaleko Dortmunda, prije 41 godinu gledao je na televiziji kako Borussia postaje europski prvak 1997. godine.

– Tada sam imao 14 godina. Idući dan bio sam na aerodromu s bratom kada su igrači sletjeli iz Münchena, gdje se igrao finale – prisjeća se Terzić.

Ljubav i opsesija

Borussia s druge strane brvna nije mogla dobiti »nezgodnijeg ovna« od Reala, kluba nakrcanog zvijezdama, Vinicius Junior, Bellingham, Valverde i društvo, orkestar su za svako divljenje, pod ravnanjem su dirigenta Carla Ancelottija, s četiri trofeja Lige prvaka, najtrofejnijeg u ovom prestižnom natjecanju. Ancelotti je s Milanom i Realom osvajao po dva naslova, jedini je trener sa šest finala. Uz to je kao igrač s Milanom europski prvak iz 1989. i 1990. godine.

– Kod Arriga Sacchija sam naučio sustav 4-4-2, kasnije sam u Juventusu shvatio da sustav zapravo uvjetuju igrači. Nogomet volim, ali mi nije opsesija, ključno je imati puno strasti. Volio sam nogomet kao igrač i sada kao trener, ali nisam lud za njim – rekao je Ancelotti, čiji je opus tema za snimanje dobrog filma. Imponira pritom osebujnim stilom, mirno, skoro pa nezainteresirano, prati igru.

– Kada više urlaš, igrači manje čuju i slušaju. Inače, dva, tri sata prije utakmice znaju mi dolaziti loše misli. Kada sudac da znak za početak, miran sam, strah se pretvara u optimizam, otkucaji srca s 120 padaju na 90, što god se dogodi, kontroliram se – kaže Ancelotti. – Igračima za ovaj susret ne treba puno govoriti, oni znaju jako dobro što im je činiti. Moramo biti spremni, pozitivno napeti i motivirani. Opasno bi bilo prebrzo željeti riješiti utakmicu. Imamo igrače koji će igrati šesti finale u deset godina i ne treba im puno govoriti na tu temu – zaključio je Ancelotti, koji još uvijek ne zna hoće li moći računati na Ukrajinca Andrija Lunina, ove sezone prvog vratara Reala, koji je zbog gripe upitan za finale, ali se očekuje da će se danas pridružiti momčadi u Londonu.

Objava Večeras na Wembleyu šlager nogometne sezone: Kraljevi su mirni, Crno-žuti vjeruju u iznenađenje pojavila se prvi puta na Novi list.