Bio je to posebni junak s terena i prije toga, dok je s oružjem sudjelovao u obrani u Domovinskom ratu, a danas, u drugačijoj ulozi nakon što se u Hrvatskom nogometnom savezu okrenuo poslovima trenera i instruktora, Petar Krpan je ponosan na sve što je prošao na nogometnom terenu i prije toga.

Bio je hrvatski reprezentativac s tri odigrane utakmice tijekom 1998. godine, a među Vatrenima, pamti da je bio u momčadi koja je te ’98. sudjelovala u prvom vrhunskom uspjehu reprezentacije nakon osamostaljenja, dolasku do bronce na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj.

Na tom SP-u pamti da je i zaigrao. Bilo je to u završnoj fazi utakmice protiv Rumunjske u osmini finala, s 13-ak minuta na terenu u hrvatskom dolasku do 1:0, no puno posebnija Krpanova priča je ona izvan terena. Dok je bio tinejdžer, prije početka igračke karijere u profesionalnim vodama, nije mu bilo teško primiti se oružja i ići braniti svoj Osijek.

Teška vremena, ali lijepe uspomene

Kako je kasnije govorio, bila su to teška vremena, ali ostale su i lijepe uspomene – s obzirom na to da je ostao živ, zadržao je svoju glavu na ramenima. Kasnije je postao uspješan nogometaš, čiji se nastupi i golovi pamte u brojnim klubovima u kojima je igrao. Ratna priča je, pak, bila posebna.

“Sa 17 godina sam otišao u rov, nisam otišao s prijateljima ‘okolo’ se školovati u Mađarsku ili u zemlje u kojima je život bio siguran. Ostao sam s prijateljem, bratom i pokojnim velikim vođom Matom Šabićem”, prisjećao se dana u kojima se primio oružja.

“Htio sam ostati u Osijeku, makar i u podrumu, ali zapovjednik Šaban mi je rekao da uzmem pušku i krenem s njim”, dodao je Krpan kojemu je danas 49 godina. Nije ostalo zaboravljeno ono što je napravio. Zbog toga, bio je poseban i u društvu velikih igrača koji su Vatrene 1998. predvodili do svjetske bronce u Francuskoj.

Naklonio se i Zvonimir Boban

U to vrijeme, Krpanu se posebno naklonio i Zvonimir Boban, dugogodišnji kapetan reprezentacije koji je s vrpcom oko ruke bio u akciji i na SP-u u Francuskoj. “”Jedini pravi heroj te generacije je Petar Krpan. Dok smo mi u ratu zarađivali po Milanu, Madridu, Njemačkoj i Francuskoj, on je kao maloljetnik branio Osijek s puškom u ruci”, bile su Bobanove riječi o mlađem suigraču.

Za svoje ustajanje u obranu Osijeka, Krpan je kasnije dobio spomenicu Domovinskog rata, a zaslužio je i drugo odlikovanje, ono sportsko, nakon što je prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman primio Vatrene i nagradio ih je za osvojenu broncu 1998. u Francuskoj.

S turnira na kojem je Hrvatska osvojila brončano odličje, Krpan pamti završnu fazu utakmice osmine finala protiv Rumunjske, kada nije iskoristio dvije velike šanse u istom napadu, a to nije palo lako s obzirom na to da je bilo puno upitnika zbog čega ga je izbornik Miroslav Blažević vodio u Francusku.

Hrvatska odmah ide u dva susjedska derbija, težak početak za svjetske prvake

Bogato klupsko iskustvo

Ranije u karijeri i poslije tog SP-a, Krpan je prikupio bogato klupsko iskustvo. Član Osijeka bio je u mlađim dobnim kategorijama, a u svojem rodnom gradu se kasnije priključio prvoj momčadi i ondje je igrao od 1993. do ’98., s 96 ligaških nastupa i 26 golova u tom razdoblju.

U Hrvatskoj je bio u akciji i za Zagreb, Hajduk, Rijeku i zaprešićki Inter, a u Europi je svoj put gradio i u Portugalu, u lisabonskom Sportingu i Uniau iz Leirije. U Hajduku, u kojem je igrao od 2002. do ’04., ostavio je trag s 55 ligaških utakmica i 21 zabijenim golom.

Kasnije u karijeri, 2006. godine, kratko vrijeme bio je i u Kini, u Jiangsu Saintyju, a na svim svojim domaćim i inozemnim postajama na kojima je bio u akciji na terenu, Krpan je prošao zaista puno nakon svojeg ratnog puta i kasnijeg igranja za Vatrene u eliminacijskoj utakmici na SP-u u Francuskoj.

Objava Vatreni sa 17 godina otišao u rov i branio Hrvatsku: ‘Nisam htio ići vani gdje je život bio siguran’ pojavila se prvi puta na Dnevno.hr.