InfoKiosk - Sve vijesti na jednom mjestu

U školske klupe sjest će 900 riječkih prvašića. Pričali smo s Gretom, Vanesom i Victorom

RIJEKA U više od 1.300 školskih ustanova diljem Hrvatske sutra će se ponovno oglasiti školska zvona, jer počinje nova školska godina. Tjedan dana kasnije od prvotno planiranog početka nastave u školske će klupe sjesti oko 450 tisuća školaraca, a za većinu njih bit će to tek povratak u dobro znanu sredinu i u ustaljeni školski ritam nakon dvomjesečnog ljetnog odmora. Klupe primorsko-goranskih osnovnih i srednjih škola popunit će 28.529 učenika svih uzrasta, što je za 24 učenika više nego prošlog rujna, a među njima najviše je osnovaca, njih 18.762. Svi oni s više ili manje euforije i entuzijazma vraćaju se prijateljima i poznatim učiteljima, novim znanjima i obavezama. Za razliku od starijih učenika za oko 35 tisuća novopečenih prvašića, koliko ih je ukupno u hrvatskom školskom sustavu, prvo rujansko školsko zvono sutra će označiti početak novog životnog puta i prvo suočavnje s ozbiljnijim obavezama, a svi oni upravo to jedva čekaju. Među njima je i oko 900 riječkih prvašića, a dio te riječke nestrpljive ekipe su i Greta Tomulić, Vanesa Samaržija i Victor Balasa.

Uzbuđenje i među članovima obitelji

Prvi korak u obrazovni sustav s nestrpljenjem ne čekaju samo prvašići već i svi članovi njihovih obitelji, jer kako kaže Vanesina mama Marina, Vanesa je jedinica, prvo dijete koje kreće u školu.

– Svi smo jako uzbuđeni. Ne znamo što nas čeka, ali se veselimo novim izazovima, novim prijateljima i svemu što škola nosi, ističe Vanesina mama.

Novom početku veseli se i Victorova mama Anna koja također kaže da ne zna što ih čeka.

– Jako se veselimo. Ne znamo točno kako će biti, ali prijateljica koja ima kćer od 13 godina puno nam je pričala o tome kako je u školi. Još si to sve ne mogu predočiti dok i Victor ne krene, kaže Anna Balasa.

Gretina mama, Ivana Manovelo, iza sebe ima već dugogodišnje iskustvo školovanja starijeg sina Filipa pa kaže da se sada ipak osjeća drugačije nego kada je on krenuo u školu.

– S prvim djetetom je uzbuđenje bilo malo veće. Bilo je napetosti, a sada već znamo što nas čeka. Najbitnije je da na početku zavole školu, jer na kraju svi nauče čitati i pisati. Bitno je da je atmosfera opuštena, da su djeca među prijateljima i u ugodnom okruženju, kako za njih tako i za učitelje, zaključuje mama Ivana.

Velika sreća

Iako sve troje neće u istu školu, zajednička im je sreća što su napokon i oni postali ozbiljni školarci s torbom na leđima, ali i želja da što prije vide svoju novu učiteljicu i prijatelje s kojima će dijeliti klupe idućih osam godina. Za školu su, kažu, više nego spremni, naučili su već svašta, ali mjesta za nova znanja ima na pretek. Greta će sutra put OŠ “Ivana Zajca”, ponosno pokazuje svoju novu školsku torbu i objašnjava da je škola velika, u njoj se uči matematiku, čitati i pisati.

– Imam brata koji će sada u 7. razred. Nije mi puno pričao o školi, samo o marendi. Kaže da je fina i slatka. Veselim se novim prijateljima. Mama mi je kupila torbu, imam i pernicu. Znam pisati slova, znam matematiku i neće biti problema. Znam i put do škole. U prvom razredu će me voziti mama, a kada budem drugi razred vodit će me brat Filip, objašnjava Greta.

Greta Tomulić, Victor Balasa i Vanesa Samaržija / Foto Marko Gracin

Vanesa, prvašica OŠ “Fran Franković”, dodaje pak kako joj je mama puno pričala o školi.

– Rekla mi je da se jako puno uči i vježba. Slova još baš nisam naučila, ali zato znam matematiku. To mi je najdraže. Jedva čekam školu. Imam torbu na jednoroga, flomastere, bojice, gumicu, knjige i bilježnice. Veselim se novim prijateljima, priča Vanesa.

Ona i Greta zajedno su išle u vrtić i kažu da im je žao što su se od predškolskih dana morale oprostiti, ali raduju se novim izazovima i novoj učiteljici, a na pitanje kakva mora biti nova učiteljica kažu da priželjkuju da bude slična njihovim tetama u vrtiću.

Najvažnija je suradnja s roditeljima

Uzbuđenja ne manjka ni u učiteljskim redovima, pogotovo među onim učiteljicama i učiteljima koji će sutra upoznati učenike svog novog razreda, a među njima su i učiteljice OŠ »Fran Franković«, Irena Novarlić i Ana Čančarević. Obje će sutra dočekati svoje nove prvašiće, a kako navodi Novarlić to joj je treća generacija učenika prvih razreda.

– Svaka je generacija na svoj način specifična. Ove godine imamo nešto manji broj učenika i to je pozitivno, jer je ljepše i lakše raditi. Sve više dolaze djeca s raznim poteškoćama, od logopedskih do onih u ponašanju, a razlog je inkluzija i integracija, bolje prepoznavanje teškoća, ali i veliki broj logopedskih teškoća ima uzrok u prekomjernom korištenju mobitela i tableta. S djecom se sve manje razgovara i dolaze djeca koja bolje znaju engleski nego hrvatski jezik, ističe Novarlić.

Dodaje i da ima razne djece, pa i one kojoj teško pada period prilagodbe, a njima treba posvetiti puno pažnje.

– Ponekad je potrebno uključiti i stručne službe. Međutim, većina djece vrlo lijepo prihvati školu, zainteresirani su i osjećaju se ozbiljno, pa su ponosi. Ono što je jako bitno je suradnja s roditeljima. To je bitno za dobrobit djece, jer mi smo tu zbog njih, napominje Novarlić.

Slažući se s njom učiteljica Čančarević kaže da će sutra dočekati svoju prvu generaciju prvašića i priznaje da ima pozitivnu tremu.

– Godinama sam radila u programu produženog boravka i sada ću dobiti prvu generaciju koju ću voditi do četvrtog razreda. Jedva čekam, jer nije isto imati svoj razred i rad u produženom boravku. Uzbuđena sam kao i oni, zaključuje Čančarević.

Dobra učiteljica

I Victor kaže da mu je malo žao što u vrtić više neće, ali veselje što je napokon i on školarac je veće. Učiteljica, kaže, mora biti dobra i imati veliko znanje. On će sutra prvi put sjesti u klupe OŠ Eugena Kumičića, a u Rijeku je iz Rumunjske stigao prije godinu i pol. Otkriva da je pravi poliglot, jer govori Hrvatski, Rumunjski, Engleski i Bugarski. Čitati je naučio već s četiri godine, a matematikom je ovladao jednu godinu kasnije. U godinu i pol, koliko je prošlo od zamjene rumunjske adrese riječkom, Victor je naučio hrvatski, stekao nove prijatelje u vrtiću, a sada se raduje izazovima koje će mu donijeti školska klupa.

– Znam zbrajati, oduzimati, množiti i dijeliti. Jako volim geografiju i jedva čekam taj predmet. Volim i matematiku puno i mislim da će mi to biti najdraži predmet. Spreman sam za školu. Kupio sam sve što je bilo na listi koju smo dobili u školi, a najviše od svega sviđaju mi se bojice, jer jako volim crtati, priča Victor.

Greta Tomulić s mamom Ivanom Manoveo, Victor Balasa s mamom Annom i Vanesa Samaržija s mamom Marinom / Foto Marko Gracin

I Greta dodaje da joj je crtanje jedna od najdražih aktivnosti pa ponosno otkriva da je nacrtala vuka. Victor je pak jako dobar poznavatelj država i zastava pa su mu to omiljeniji motivi na kojima troši bojice. Iako im se e-Dnevnici još nisu počeli puniti, sve troje su jako dobro upoznati sa sustavom ocjenjivanja pa Greta objašnjava da dobiješ pet kada sve znaš, a četiri kada znaš nešto manje, dok Vanesa dodaje da je jedinica za one koji ne znaju ništa. Victor pak objašnjava da su u Rumunjskoj ocjene od jedan do deset.

– Kada sve znaš dobiješ 10, a kada znaš pola onda pet. To je kao dva u Hrvatskoj. Kako će mi biti u školi pričala mi je mama. Rekla mi je da ću morati puno učiti i pisati zadaću svaki dan, objašnjava Victor.

Za manju ocjenu od petice nitko od njih ne želi čuti, a svakodnevne školske obaveze, pisanje zadaće i učenje, uvjeravaju sve troje, neće biti baš nikakav problem. Nije problem, tvrde, ni to što se u školi mora dugo mirno sjediti, ali ni teška školska torba. Štoviše, oni jedva čekaju da sutra u nju ubace udžbenike koji će ih u školi dočekatii da naprave prvi korak na dugom obrazovnom putu koji je pred njima.