Sedamnaesti po redu Job Fair, sajam poslova u organizaciji FER-a, Saveza studenata FER-a (SSFER) i Klub studenata elektrotehnike (KSET), službeno je otvoren na novoj lokaciji, u zagrebačkom Mozaik Event Centru. Sajam se održao 8. i 9. svibnja 2024., uz najveću produkcijsku razinu dosad, a okupio je čak 110 poduzeća iz 15 industrija, i više od dvije tisuće posjetitelja.

Otvorenju su prisustvovali i državni tajnik Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Ivan Vidiš, izaslanik gradonačelnika Grada Zagreba, zamjenik gradonačelnika Grada Zagreba Luka Korlaet i suradnici: pročelnik Gradskog ureda za obrazovanje, sport i mlade, Luka Juroš te zamjenik pročelnice Gradskog ureda za gospodarstvo, ekološku održivost i strategijsko planiranje, Davor Peruško.

“Bez obzira na promjene koje nastupaju svake godine u organizaciji sajma, cilj Job Faira ostaje isti, a to je da studenticama i studentima omogući prilika da se na jednom mjestu informiraju o svim prilikama koje ih čekaju u industriji i pronađu karijerni put koji ih zanima,” istaknula je Nikolina Relić Sić, voditeljica karijernih aktivnosti na FER-u i organizatorica ispred FER-a.

Tko želi merch, a tko čuti iskustva i savjete?

Job Fair je primarno sajam poslova. Tamo se upoznaju tvrtke iz prve ruke, u razgovoru ugodnom, nakon što ste pokupili sve od mercha što se pokupiti dalo. Redovito zbog primamljivosti istih, studenti zaborave da Job Fair nije samo sajam poslova na štandovima. To je i, iako danas u manjem obimu, sajam na kojem se i u sadržajnom formatu: predavanja, radionica i panela – uči, informira, upoznaje dublje sa projektima, rješenjima, izazovima, tehnologijama najpoznatijih tvrtki u Hrvatskoj.

Uvijek sam voljela skoknuti na taj “sadržaj s pozornice” jer koliko god nekad tvrtke koje pošalju svoje predstavnike na Job Fair nisu imenom ili naslovom predavanja najseksi – toliko su me uvijek znale ugodno iznenaditi. Možda jer je to prvenstveno događaj koji privlači studente, a time sve nekako postane manje opterećeno i pristupačno. Utječe to i na paneliste i predavače valjda, kao da se lakše nekako nose s tim nastupom, znajući da dijele iskustvo onima koji ga još nemaju, videći sebe u njima, želeći im dati savjet koji bi i oni rado čuli u tim godinama.

Na Job Fairu bila sam, između ostalog, i na predavanju kojem je to bila tema.

Pisma mlađem sebi

Stjepan Banek, Head of Mobile u Aircashu, koji vodi iOS i Android razvoj u ovoj fintech firmi, imao je puno briga kroz svoju karijeru: ovo što ja radim je glupo, uopće ne doprinosim na projektu, hoće li netko prokužiti koliko (ne) znam, tko bi poslušao mišljenje juniora, kako ću se sad izvući pred ovim klijentom…

Zvuči poznato? To su brige kolege koji je još 2019. bio junior, koji je silom prilika zbog odlaska kolege seniora postao glavni programer na projektu. To su brige programera koji je postao potom i mentor za nove zaposlenike, koji je istovremeno sam proučavao i isprobavao nove tehnologije. U ulozi glavnog programera u Infinumu odradio je još niz projekata, postao lead inženjer, a onda je prebacivši se u Aircash u manje od godinu dana došao i do pozicije Head of Mobilea.

Na početku svog predavanja, Stjepan se tako vratio u cipele mlađeg sebe i prizvao sve nesigurnosti i brige. Dok je kao junior mijenjao “neke gumbiće”, gledao bi u kod starijih kolega, ne shvaćajući ništa – misleći se da njegov rad ne vrijedi, ne vjerujući da će on doći do te razine. Svoje ideje i mišljenje ne bi izražavao jer je mislio da ne zna dovoljno, da njegova perspektiva nije vrijedna – pa svi su u sobi pametniji. Pred sastanke s klijentima, napetost je bila kao pred ispit s najgorim profesorom – kako objasniti zašto toliko toga ne radi…

Međutim, danas Stjepan zna da se iskustvo i znanje (kao i samopouzdanje) gradi s vremenom te da s trenutnim iskustvom može mlađim generacijama pomoći da zdravije i konstruktivnije razmišljaju u (i o) takvim situacijama.

Ovo su njegove poruke…

Juniori, vi ste investicija za budućnost.

Firma računa da će se moći osloniti na vas kroz duži period, imajte to na umu, poručuje Stjepan mlađim kolegama. Junior nije nikad veliki trošak ako napreduje te ako pokazuje inicijativu za učenjem, dodaje.

Zato je bitno i da izlazite iz komfor zone, pitate sve što vas zanima ili vam nije jasno i da se ne bojite neuspjeha, jer iz njih učite.

Juniori možda na početku i ne donose prihode, ali dugoročno su investicija za budućnost, ističe Stjepan, osvještavajući mladima da se ne osjećaju kao da su nebitni i da ne doprinose.

Firmi se više isplati uzeti nekog juniora kojeg će izgraditi do neke mid ili seniorske razine, a koji će u međuvremenu naučiti sve o toj domeni i cijelu logiku firme, nego uzeti seniora kojem će dati ogromnu plaću, a kojem će trebati 3 mjeseca da sve pohvata, a nekad i više da uđe u dubinu.

Ne boj se izraziti svoje ideje

Stjepan je uvijek bio veoma strastven oko mobilnog razvoja te smatra da je i to potaknulo njegov brz napredak u karijeri. Poučen tim iskustvom, poručio je kolegama da istražuju sami novi smjer razvoja i nove tehnologije u svom području, ali i kako rade drugi timovi te kako izgledaju njihovi procesi i tehnologije.

Posebno se osvrnuo i na dijeljenje informacija koje možete skupiti u svom procesu učenja.

Ako podijelite svoja saznanja s timom, onda se svi educiraju. Čak i da imaju više znanja od tebe, možda kolege nisu stigli pročitati taj članak ili provjeriti neke sitnice na projektu. Možda i oni usvoje nešto novo.

I ne zaboravite, napominje, dati si vremena da steknete razumijevanje kompleksnih projekata, procesa ili koda.

Stani iza svoga rada

A ako ne ide, ili ako zezneš – budi otvoren/a prema kritici. Sakrivanjem svojih neuspjeha postaješ prosječan, smatra Stjepan. Tu dodaje i još par mudrih kao “promatraj starije kolege i probaj primijeniti naučeno” te da se ne bojite klijenata s teškim pitanjima.

Međutim, možda je najvažnija lekcija bila da se ne trebate bojati stati iza svog rada ako dajete sve od sebe.

Jer eventualne pogreške možda i nisu tvoja krivnja. S iskustvom sam tek počeo to shvaćati – ako sam vrijedan i radim najbolje što mogu, a ne projektu svejedno nešto šteka ili kasni, onda nisam ja kriv, onda njima treba ili skuplji programer ili dva programera. To treba znati komunicirati svojim šefovima: Gle, ovo je kasnilo zbog toga i toga, trebamo nekog iskusnijeg ili uključiti još nekoga.

Što bi učinio drugačije da kreće ispočetka?

1. Prije bih počeo širiti vidike na različite tehnologije. Stjepan konkretno, žali što se uz Android nije jednako posvetio iOS-u, ili čak backendu.
2. Pokušao bih se sprijateljiti što prije sa što više seniora. Neke od najboljih informacija saznao je od starijih kolega u usputnom razgovoru, zaključuje Stjepan.
3. Ne bih se opterećivao s brzinom isporuke.
4. Ne bih radio prekovremeno zbog straha od klijenta (osim u posebnim slučajevima).
5. Radio bih najbolje što znam i oslobodio se suvišnih stresova (koliko je to moguće).

pročitaj cijeli članak