Borba Dinama za uspjeh u Hrvatskoj i Europi nastavlja se s nedavnim dolaskom novog vodstva kluba, nakon što je predsjednik postao legendarni nekadašnji kapetan Velimir Zajec, a na ulasku u napetu završnicu sezone u SuperSport HNL-u, u našem feljtonu prisjećamo se kako se tijekom ’90-ih odvijala borba za vrh u hrvatskom prvenstvu. U glavnim ulogama bili su Dinamo, tada pod imenom Croatia, te Hajduk, veliki rivali koji će se na Poljudu ove subote sresti u novom ligaškom derbiju.

Tijekom tih godina Dinamo, odnosno tadašnja Croatia, baš i nije bio dominantan u hrvatskom prvenstvu. Jak je bio i Hajduk koji je 1994. godine došao i do četvrtzavršnice Lige prvaka, što danas čudesno i nestvarno zvuči. Croatia je vodila ogorčene bitke s Hajdukom. Samo jedan primjer, finale Kupa 1995. godine, uzvratna utakmica Dinama i Hajduka u Zagrebu bila je pravi primjer drame. Koja se nije svidjela predsjedniku Franji Tuđmanu.

U prvom susretu na Poljudu Ladića je najprije probio Erceg, a nakon izvrsnog drugog poluvremena Hajduk je došao do prednosti od 3-2. Za Hajduk je dva gola dao Erceg, jedan Asanović, za Dinamo su strijelci bili Pamić i Jeličić. U uzvratu na Maksimiru jedini gol postigao je Aljoša Asanović i Hajduk je pod vodstvom Ivana Katalinića proslavio prvu duplu krunu u Hrvatskoj.

Pokal dobili u predsjedničkoj loži

Pokal je dodjeljivao sam predsjednik Tuđman. Tadašnji kapetan Hajduka Zoran Vulić predvodio je smotru svojih suigrača ispred predsjedničke lože gdje mu je pokal uručio sam Tuđman. Kiselog lica i hinjenog osmijeha. Oh da, toliki je navijač Croatije bio Franjo Tuđman.

Sada tvrditi da su suci u to vrijeme zbog utjecaja hrvatskog predsjednika pomagali Croatiji bilo bi pretenciozno. Nagledali smo se slabijeg i tendecioznijeg suđenja kud i kamo više u godinama kasnije kada su političke okolnosti bile drugačije. Što tek reći za lomove u vrhu hrvatske sudačke organizacije nakon afere sa snimkama iz VAR prostorija, koja je odnijela šefa hrvatskih sudaca Brunu Marića, a na hrvatske terene dolaze suditi stranci…

Gledajući unatrag, prema borbi u hrvatskom klupskom nogometu iz ’90-ih, trenutak koji je zapravo nogometno najviše inkriminirao predsjednika Tuđmana dogodio se 1999. godine. Tada je naš klupski nogomet ostao ukopan na mjestu. Mnogi su tvrdili da je sve to zbog visoke politike, neki su govorili i o zavjeri.

Posljednje kolo prvenstva se pamti

Uglavnom, radilo se tada o utakmici posljednjeg kola prvenstva u sezoni 1998/99. U Rijeci pred nikad ispunjenijom Kantridom. Suparnik domaćinu bio je Osijek kojem su bodovi bili posve bespotrebni. Sve je završilo dotad neviđenim skandalom. Na koncu ispao je krivac i predsjednik Republike Franjo Tuđman, tvrdilo se da su upletene i državne tajne službe, a gorčina iz Rijeke se prosipa još i puno godina kasnije.

Ovako su stvari stajale. Pobjeda je Rijeci donosila naslov prvaka Hrvatske. Semafor je pokazivao 1-1. I za pobjedu i naslov u zadnjim sekundama loptu je u mrežu poslao Admir Hasančić, no uslijedila je odluka koja je u očaj bacila gotovo 25 tisuća navijača ispod stijenja Kantride.

Pomoćni sudac Zoran Krečak signalizirao je nepostojeće zaleđe, a glavni sudac Alojzije Šupraha umjesto na centar pokazao je ispucavanje za golmana Osijeka. Suce je tog dana s Kantride otpratila policija i pravo je čudo da proključala Armada nije krenula u obračun sa sucima. Snovi Rijeke rasplinuli su se…

Osijek dobio novčanu stimulaciju iz Zagreba

K tome, bilo je znano da su nogometaši Osijeka koje je vodio Stanko Poklepović bili novčano stimulirani od Dinama koji je zbog te odluke mogao slaviti osvojeno prvenstvo. Reakcije se pamte, a trajale su i godinama kasnije.

Strijelac tog nepriznatog gola Admir Hasančić se prisjećao: “Na stimulaciju su dinamovci imali pravo. To je dopušteno. Prerano smo počeli slaviti taj naslov. Nakon pobjede na Poljudu protiv Hajduka već smo feštali. Grad je bio na nogama. Činilo se da samo trebamo izaći na travnjak i pobjeda protiv Osijeka će doći sama.”

I gola se sjeća, i te kako: “Kada se Sztipanovics spremao nabaciti u šesnaesterac, ja sam se, kao uvijek, malo navirio prema golu, ali i odmah se instinktivno povukao pazeći da ne budem ni centimetar iza obrane Osijeka. I kada je Krečak označio zaleđe, nisam mogao vjerovati. Svi smo ga opkolili, na rubu očaja. Ni danas mi nije jasno kako sam se uspio svladati da ne skočim na njega. Nasreću, suzdržao sam se, ostao sam sportaš iako sam bio suočen s nezamislivom nepravdom. Glavni sudac Šupraha ga je tri puta pitao: ‘Jesi li siguran?’ ‘Jesam, jesam, jesam’, kao papiga je odgovarao Krečak”.

‘Nije to bilo baš sve tako’

Godinama kasnije glavni sudac Alojzije Šupraha se znao opravdavati: “Nije to bilo baš sve tako. Ja sam se u više navrata ispričao Osijeku što sam ga oštetio u toj utakmici dosudivši kazneni udarac za Rijeku koji nije postojao. Da je tada postojao VAR, taj kazneni udarac bih poništio. I da nije bilo toga kaznenoga udarca, Rijeka nikada ne bi postigla pogodak u toj utakmici”.

Počelo je medijsko razvlačenje, jedan tjednik je objavljivao, hvalio se podacima iz izvora bliskog vrhu obavještajne zajednice, komplete stenograma. Koji su trebali dokazati kako su po izravnoj naredbi Franje Tuđmana – SZUP i HIS lažirali prvenstvo, a mjesecima prije toga prisluškivali i pratili nogometne suce i dužnosnike, sportske novinare i navijače, te o svemu informirali Franju Tuđmana.

Akciju je navodno vodio bivši šef Službe za zaštitu ustavnog poretka Ivan Brzović, a izvršitelji su bili glavni sudac utakmice Rijeka – Osijek Alojzije Šupraha, inače šef Centra SZUP-a u Splitu, te zadarski nogometni sudac Reno Sinovčić koji je vodio glavne Croatijine utakmice, kao i finale Kupa između Osijeka i Cibalije koje je nakon sudačke prevare dobio Osijek.

Jugoslavija puno obećavala pa doživjela debakl, jedan čovjek je najviše izazvao bijes nacije

Navijači se podijelili

Jasno, kako to u nas uvijek bude, i javnost se opredijelila, po navijačkom principu. Oni koji su bili za Dinamo tvrdili su da su sve to tlapnje, oni koji su bili protiv zagrebačkog kluba u tim navodima vidjeli su istinu. Prijepori su dugo trajali, ma traju i danas, te se uvijek u priču uplete i predsjednik Tuđman.

Hrvatski predsjednik nikad se oko toga nije oglasio, ni odgovarao na optužbe. A ulje na vatru donijela je i rečenica tadašnjeg predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza, Vlatka Markovića: “Ne znam zašto se svi žale, pa naslov prvaka osvojio je najkatoličkiji klub u Hrvatskoj.”

Ogorčenju Riječana nije bilo kraja, a spominjalo se čak i istupanje iz Prve lige. No, već za sljedeću sezonu Dinamo je angažirao napadača Rijeke Boška Balabana. Koji je bio najagresivniji prema sucu Šuprahi nakon utakmice, a sjećamo se kako je i kasnije satima plakao ispred klupskih prostorija. Eto, što ti je nogometni profesionalizam, i tržište.

Predsjednik Franjo Tuđman uredno je poslao čestitku Dinamu, nekoliko dana kasnije upriličio i svečanu večeru, a tu utakmicu nikad nije spominjao.

Objava Tuđman u bolesti povukao potez koji je izazvao buru, spominjalo se da su radile i tajne službe pojavila se prvi puta na Dnevno.hr.

pročitaj cijeli članak