Najstarija politička stranka na prostoru današnje Hrvatske jest Hrvatska stranka prava (HSP). Prema službenim podacima, osnovana je 26. lipnja davne 1861. godine. Osnutak takoreći modernog HSP-a seže u studeni 1989. kada iz HDS-a, stranke koju su osnovali ‘proljećar’ dr. Marko Veselica s dr. Vladimirom Veselicom i Ivanom Gabelicom, istupaju neki članovi središnjeg odbora stranke, među kojima su bili i Krešimir Pavelić i Ante Paradžik.

Njih dvojica sudjelovali su u osnivanju kako HDS-a, tako i HDZ-a, ali su istupili iz tih organizacija jer su smatrali da ni jedna ni druga stranka “nisu autentične hrvatske državotvorne stranke, jer u svojim političkim programima zagovaraju rješavanje hrvatskog nacionalnog pitanja u okvirima jugoslavenske federacije, odnosno konfederacije”.

Imali su plan obnoviti Starčevićevu Hrvatsku stranku prava kao stranku koja se zalagala za hrvatsku nezavisnost. U to vrijeme stiglo je iz Beča u Zagreb pismo Dobroslava Parage, vodećeg jugoslavenskog disidenta koji je svojevremeno tužio Jugoslaviju zbog torture na Golom otoku, za osnivanje osnivačke skupštine HSP-a. Nakon pročitanog pisma, Ante Paradžik osnovao je u Zagrebu Inicijativni odbor za obnavljanje HSP-a. U početku su Odbor za obnavljanje HSP-a činili Paraga, koji je tada boravio u SAD-u, Paradžik i Krešimir Pavelić, a mnogi ugledni hrvatski građani koji su pozvani da se pridruže stranci, odbijali su sudjelovati u obnovi i radu stranke zbog straha od političkih pritisaka i mogućih posljedica. Ono što je tih godina obilježilo djelovanje HSP-a, svakako je 21. rujna 1991. i mućno ubojstvo tadašnjeg dopredsjednika Ante Paradžika.

Izbjegao atentat

U Sesvetama se tog dana s dvojicom suputnika u automobilu vraćao iz Križevaca gdje je taj dan utemeljena podružnica Hrvatske stranke prava. Na tom skupu Paradžik je kritizirao hrvatsku vlast, povezujući je s komunizmom i jugoslavenskim obavještajnim službama: “Tko je god bio veći komunist, udbaš, kosovac, dobio je kod nas ministarsko mjesto!2, govorio je tada. S obzirom na ratno stanje, policijske patrole zaustavljale su ih svakih nekoliko kilometara radi rutinske kontrole. Na posljednjoj kontroli, oko 22 sata, policajci su ispalili 60 metaka, većinom u suvozačevo sjedalo, gdje je sjedio Paradžik. Na mjestu je ostao mrtav.

Dobroslav Paraga također se trebao nalaziti u vozilu, međutim, on je izbjegao smrt odustavši od putovanja u posljednji trenutak. Mediji u Hrvatskoj tada su prvi put počeli upotrebljavati sintagmu političko ubojstvo, koju su neposredno nakon Paradžikova ubojstva izrekli predsjednik HSP-a Dobroslav Paraga i vođa HSLS-a Dražen Budiša. Paradžikovi ubojice osuđeni su tek 1993. godine.

A upravo je Dobroslav Paraga figura koja je obilježila jednu eru političke desnice ratnih godina te se i dan danas oko njega vuku brojne kontroverze. Ovaj je bivši hrvatski političar rođen 9. prosinca 1960 u Zagrebu. U vrijeme Domovinskog rata bio je predsjednik HSP-a te osnivač i vrhovni zapovjednik Hrvatskih obrambenih snaga od 1991. do 1993. Nakon što je Anto Đapić postao predsjednik HSP-a osniva vlastiti HSP 1861.U Zagrebu je završio osnovnu školu i gimnaziju, nakon čega se upisao na studij prava i laičke teologije.

Komunisti ga uhvatili

Studij nije uspio okončati jer ga je komunistička vlast uhitila 1980. kad mu je bilo 19 godina zbog potpisivanja peticije za amnestiju političkih zatvorenika. Peticiju je potpisalo nekoliko desetaka hrvatskih uglednika među kojima su bili Supek, Tuđman, Gotovac, Brozović, Čičak, Cesarić, Kustić, Dončević itd.

Na sudskom procesu osuđen je na četiri godine zatvora zbog neprijateljske propagande, suradnje s ustaško-terorističkim organizacijama: počinio je krivično djelo protiv osnova socijalističkog samoupravnog društvenog uređenja i sigurnosti SFRJ. Služio je kaznu u Lepoglavi i na Golom otoku. Od četiri zatvorske godine, od 21. listopada 1980. do 21. listopada 1984. godine, ukupno je samo u samicama bivše Jugoslavije proveo čak 271 dan, bez hrane, grijanja, danjeg svjetla i kretanja, a na Golom otoku sve to pod zemljom.Neprestano je premlaćivan, prijetilo mu se smrću, mučen je na zimi, prisilno mu je sondiran želudac.

Kriminalac iz Srbca kraj Banje Luke, Slobodan Nedeljković, slomio mu je nogu na pet mjesta bacivši mu klupu na nogu i zatim skakajući po njoj, a za posljedice batinjanja pendrekom hrvatski su sudovi 2002. godine utvrdili da su vidljive i dva desetljeća nakon toga. U prvom šestomjesečju ’82. godine, dok je bio na Golom otoku, višestruki ubojica Bruno Reketti obećaje mu zaštitu od ostalih zatvorenika. No, u nastupu pijanstva i posljedične iskrenosti Reketti mu priznaje da mu je rečeno da Paragu treba ubiti – kako bi sam bio pomilovan.

POSLIJE DUGOGODIŠNJE ŠUTNJE OGLASIO SE PARAGA: Na pasja kola izvrijeđao Milanovića i Tuđmana! ‘Karađorđevo je mračna ostavština Franje Tuđmana. Milanoviću je vojni starješina bio Šljivančanin’

Odnos s Tuđmanom

Ono što je pijan rekao, Reketti je trijezan pokušao ostvariti: nožem ga je pokušao ubiti. Ipak, to mu nije pošlo za rukom, a kasnije su se odnosi između njih dvojice popravili tako da ga je Reketti čak dva puta spasio od dvojice također naručenih egzekutora, a osim toga, priznao mu je da ga je trebao nagovoriti na pokušaj bijega s Golog otoka što bi poslužilo vlastima da likvidiraju Paragu. Za Paragu je u zatvoru intervenirao francuski predsjednik Francois Mitterrand.

Na prvim slobodnim izborima stranka nastupa u Hrvatskom bloku zajedno s Hrvatskom demokratskom zajednicom Franje Tuđmana. U to su vrijeme HSP-u nerijetko pristupali i muslimani, tvrdeći da su Hrvati, i da su im to bili i očevi i djedovi, a vodstvo stranke osniva ogranke čak i po istočnoj Bosni i obilazi ih. U veljači 1991. godine, Paraga sudjeluje na konferenciji Republikanske stranke u SAD-u, gdje se zalaže za raspad Jugoslavije.

Svoju namjeru uspostavljanja anti-velikosrpske koalicije Paraga nastavlja i kroz djelovanje u HSP-u – sarajevska komunistička partijska novina “Oslobođenje” izvijestila je 12. srpnja 1991. u članku «Srbiju u prirodne granice» o antivelikosrpskoj koaliciji koju je na sastanku u Sofiji incirao predsjednik Hrvatske stranke prava.

Sudjeluje u obrani Hrvatske

Početkom Domovinskog rata Paraga osniva Hrvatske obrambene snage (HOS), koje sudjeluju u obrani Hrvatske, a potom i Bosne i Hercegovine. HOS je službeno osnovan 25. lipnja 1991. godine, premda je u Splitu oformljen vod dragovoljaca, pripadnika HSP-a još u siječnju te godine, a prva jedinica HOS-a s područja grada Zagreba osnovana je 15. lipnja, deset dana prije službenog datuma osnivanja.

Kada su JNA i pobunjeni Srbi ugrozili opstanak Hrvatske, pripadnici HOS-a odigrali su važnu ulogu priskočivši u pomoć neiskusnim postrojbama koje je nabrzinu mobilizirala hrvatska vlast. No, na njihov doprinos na bojišnici, kao kod obrane Vukovara, sjenu su bacili ispadi počinjeni nad civilima uhvaćenim u ratnoj zoni ili iza bojišnice.

Kampovi za obuku postojali su diljem Hrvatske, ali i Slovenije. Ustaška ikonografija postala je neodvojiv dio stranke i njezina vojnog krila. Pojedine su se jedinice nazivale po ustaškim časnicima iz Drugog svjetskog rata. Zbog krvoločnosti nekih pojedinaca, pripadnici HOS-a postali su strah i trepet protivnika iz Srbije. Najpoznatiji su bili po crnim uniformama, koje su za njih sašivene u okolici Kočevja, što je potvrdio Paraga, koji je uspostavio blisku vezu sa Socijaldemokratskom strankom Slovenije (SDSS).

Bombastičan intervju

Ipak, HOS-ovce i Paragu Tuđman nije dugo mazio te ih se na koncu odrekao. Uoči pada Vukovara Paraga je izjavio da “ako pande Vukovar, treba pasti i Franjo Tuđman”, a 1993. je otišao u SAD gdje je žestoko i javno počeo kritizirati Tuđmanovu politiku prema Bosni i Hercegovini, likvidacije Hrvata koji se ne slažu s trenutnom vlasti, osuđuje medijsko jednoumlje, zagovara savezništvo Hrvata i Muslimana itd. Polovicom 1993. godine pravaši su izbačeni iz Starčevićevog doma sa stranačkom dokumentacijom, osmrtnicama poginulih HOS-ovaca, privatnim stvarima, a dio materijala je konfisciran.

U isto vrijeme traje još jedno suđenje pravašima, čelnicima HSP-a, Dobroslavu Paragi, Mili Dedakoviću, Anti Prkačinu i Anti Đapiću, ovoga puta na Vojnom sudu za terorizam i poticanje na rušenje ustavnog poretka Republike Hrvatske. S obzirom na to da su neki od njih bili saborski zastupnici, prvo im je morao biti skinut imunitet, za što su u Saboru većinom glasovali HDZ-ovci. Pogotovo je Paragino zatvaranje izazvalo brojna negodovanja kod pravaša diljem Hrvatske: u Osijeku je nekoliko stotina članova HSP-ove mladeži prosvjedovalo, dok su pravaši iz Ploča čak izjavili da će i oni s njim u pritvor:

“Ako naš predsjednik gospodin Paraga bude pritvoren, eto i nas Neretvana da mu se pridružimo u pritvoru.” Usprkos dugotrajnom suđenju ni ovaj put tužiteljstvo nije dokazalo krivnju HSP-ovaca, a kad je predsjednik vijeća objavio ključne riječi iz oslobađajuće presude, daljnje čitanje bilo je prekinuto na minutu-dvije burnim odobravanjem i pljeskom.

Otvorio se

Prije godinu dana se nakon duge šutnje Paragaa vratio i dao i intervju za Radio Sarajevo gdje je komentirao trenutnu političko-društvenu situaciju, ali je govorio i o ne tako davnoj, a burnoj prošlosti. “Duh Karađorđeva je, nažalost, i dalje na životu, jer su sljedbenici politike i morbidnog kulta Tuđmana i Miloševića i dalje na vlasti u Beogradu i Zagrebu.

Karađorđevo je mračna ostavština Franje Tuđmana 23 godine nakon njegove smrti, uostalom kao i njegove stranačke i političke sljedbe u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, koji su uvijek gledali na Muslimane i kasnije Bošnjake kao na neprijatelje i fundamentaliste u BiH i kao monetu za razmjenu u sramnim dogovorima sa Miloševićem i Beogradom oko podjele Bosne i Hercegovine radi tobožnjeg „onemogućavanja stvaranja muslimanske države“ na jugu Europe.

Teško je shvatiti, a kamoli prihvatiti i danas 31 godinu nakon Karađorđeva da je Tuđman bio saveznik i suradnik velikosrpske agresivne politike Slobodana Miloševića prije nego što je ispaljen prvi metak, ne na Bosnu i Hercegovinu, već na Republiku Hrvatsku, kojoj je on nezasluženo i zakulisnim igrama postao predsjednik 1990. godine. Tuđman je, dakle, unaprijed Hrvatskoj kao žrtvi velikosrpske agresije dodijelio ulogu počinitelja i sukrivca za rat protiv Bosne i Hercegovine, i to mu hrvatski narod nikada ne smije zaboraviti niti može oprostiti”, rekao je.

Objava Tuđman je znao da ga samo Paraga može maknuti: A ovaj je baš zapamtio kriminalca iz Srbca pojavila se prvi puta na Dnevno.hr.

pročitaj cijeli članak