1. Marko Aurelije – Meditacije (Planetopija, 2017.): Više od 1800 godina prošlo je od smrti rimskoga cara Marka Aurelija koji je u svojim četrdesetim i pedesetim godinama pisao svojevrsni „dnevnik“. Tekst nije mišljen da bude objavljen, Marko Aurelije pisao ga je da izdrži sam sa sobom: često je u tim zapisima otvoreno ranjiv, dirljivo iskren i samokritično uporan u onome što bismo danas mogli nazvati „tesanjem karaktera“. No ponajprije je riječ o stoičkom građenju „unutarnje tvrđave“, osnovnih filozofskih uvjerenja i postulata koji nam mogu poslužiti kao utočište u trenucima izazova i kriza.
2. Ernest Becker – Poricanje smrti (Naprijed, 1987.): Ovom je knjigom smrću opsjednuti Woody Allen mahao pred nosom Diane Keaton u filmu „Annie Hall“. Slijedom te asocijacije, Becker čitatelja, poput Vergilija, knjigom „spušta“ niz stranputicu neuroze. „Poricanje smrti“ dobar je pregled najvažnijih postignuća psihologije od Freuda nadalje, no mnogo je važniji sociološki aspekt koji se nadovezuje na čovjekovu temeljnu egzistencijalnu dilemu: činjenicu da je pola životinja a pola simbol
3. Tessa Hadley – Late in the Day (Jonathan Cape, 2019.): Alexandr i Christine te Zachary i Lydia dva su bračna para, sve četvero prijatelji koji se poznaju od mladosti. Kad Zachary iznenada umre, u njihovu se kvartetu otvara pukotina dubine Marijanske brazde. „Late in the Day“ obiteljski je roman, filigranska studija četiriju karaktera, rijetko utješno štivo koje govori da je život, unatoč, nedaćama, žilava, tvrdoglava životinja.

Najbolje knjige

Tri kratke preporuke: Marko Aurelije, Ernest Becker, Tessa Hadley – Monitor.hr.