Nakon smjene na mjestu predsjedničkog kandidata američkih Demokrata, pozornost je usmjerena na takozvane “swing states”. To su “promjenjive” ili “prijelomne” države, koje odlučuju o izbornom pobjedniku.

“Swing states” u biti su uvijek u središtu pozornosti američkih predsjedničkih izbora, dok ostale države zapravo i nisu zahvaćene kampanjom.

Ovog puta utrka u njima tim je zanimljivija jer je u njima odustajanjem Joea Bidena došlo do stanovitog pomaka. Bolje rečeno, stanje u tim državama postalo je neizvjesnije. Dok je Donald Trump ondje imao prednost pred Bidenom, njegovim odustajanjem raspoloženje se donekle promijenilo u korist Kamale Harris naspram Trumpu.

Sedam ‘swing states’ praktički odlučuju umjesto svih ostalih

Riječ je o sedam saveznih država na koje je usmjerena sva pozornost, jer one tradicionalno odlučuju o izbornom pobjedniku. To su Pennsylvania, Wisconsin, Michigan, Sjeverna Karolina, Georgia, Arizona i Nevada.

>’Swing’ države lansirale Trumpa do Bijele kuće

Uz njih, još četiri države potencijalno bi se mogle naći u krugu onih moje bi mogle utjecati na izborni rezultat: Ohio, Virginia, Florida i Teksas.

Sjedinjene Američke Države sastoje se od 50 saveznih država, no predsjednički izbori odlučuju se u ‘swing states’. Uzrok tome su složena izborna pravila, u kojima reprezentativnost nije u prvom planu, kao i tradicionalno raspoloženje birača.

Nasuprot uvriježenom mišljenju, američki predsjednik, koji utjelovljuje vladu, ne bira se izravno, nego putem biranih izbornika. Drugim riječima, birači na predsjedničkim izborima zapravo biraju izbornike koji potom odlučuju o tome tko će biti predsjednik.

U većini država pobjednik se zna unaprijed

Svaka savezna država bira utvrđeni broj izbornika, ovisno o broju stanovnika. Kandidatu koji dobije najveći broj glasova u nekoj saveznoj državi, pripadaju svi izbornički glasovi iz te države. Sukladno načelu “pobjedniku pripada sve”, izbornički glasovi poraženog kandidata gube vrijednost. Iznimka su samo Nebraska i Maine, koji imaju posebne izborne sustave.

U većini saveznih država pobjednik se zbog tradicionalnih biračkih preferencija u pravilu zna unaprijed. Tako se govori o podjeli na ‘plave’ i ‘crvene’ države, odnosno republikanske i demokratske. Republikanski kandidati tradicionalno odnose pobjedu u saveznim državama američkog juga i na rijetko naseljenom srednjem zapadu. Demokrati pak u pravilu mogu računati na sklonost birača na zapadnoj obali i u gusto naseljenim državama na sjeveroistoku.

>Može li Trump pobijediti – kome idu u prilog glasovi Sj. Karoline, Georgije i Pennsylvanije?

Izborni rezultat jedino se ne može predvidjeti u “swing states”, što znači da je kandidat koji ondje odnese pobjedu u konačnici izborni pobjednik.

Izborna kampanja vodi se gotovo isključivo u ‘swing states’

Sukladno tome, predsjednička kampanja usmjerava se gotovo isključivo na “swing states”. Preostale savezne države, njih više od četrdeset, za jednu ili drugu stranu vrijede kao “sigurne države” i kandidati se uglavnom ne osvrću na njih. Njihovi stanovnici nisu obuhvaćeni kampanjom.

Umjesto toga, sva energija i novac u kampanjama usmjerena je na “swing states”. Zvuči paradoksalno, ali iz njih dolazi razmjerno vrlo mali broj izbornika. No njihova je važnost upravo u tome što donose prevagu.

U predsjedničkoj kampanji 2016. čak 99 posto svih sredstava utrošenih na izbornu kampanju otišlo je u tih sedam saveznih država. Koliko su važne za predsjedničke kandidate, pokazuje i podatak da je u njima održano 96 posto svih predizbornih skupova.

Ogromni novčani iznosi troše se samo kako bi se motiviralo birače u tih nekoliko država da se odluče za jednu ili drugu stranu. Za ilustraciju, milijarder Elon Musk najavio je da će donirati 45 milijuna dolara mjesečno organizaciji kojoj je jedini cilj prvući birače u tim saveznim državama na stranu Donalda Trumpa.

Objava ‘Swing states’: Savezne države u kojima se zapravo odlučuje o ishodu američkih izbora pojavila se prvi puta na narod.hr.