Kada se sredinom veljače u Münchenu nađu političari, generali i obavještajci iz cijelog svijeta, na tradicionalnoj konferenciji o sigurnosti, moći će bez sumnje konstatirati ne samo da je svijet u najvećoj opasnosti od Drugoga svjetskog rata nego i da smo suočeni s izazovima kakvih dosad nije bilo. U velebnom hotelu Bayerischer Hof svjetski državnici i stručnjaci za sigurnost, među kojima će biti i naš premijer Andrej Plenković, raspravljat će od 16. do 18. veljače o najvećim izazovima, ratnim prijetnjama i mogućim posljedicama, a to neće biti samo akademske rasprave.

Prva Minhenska sigurnosna konferencija (MSC), poznata i kao Wehrkunde Tagung ili Münchner Konferenz für Sicherheitspolitik, održala se u jesen 1963. Od tada se svijet promijenio, izazovi su stvarni i opasni. Ne samo vojni nego i zbog stalnog sukoba ljudi i prirode. Tako stručnjaci predviđaju da će nestašica vode iz temelja redefinirati pitanja globalne sigurnosti. Čak 1,8 milijardi ljudi živjet će u regijama ili zemljama s apsolutnom nestašicom vode, što podrazumijeva manje od 500 kubičnih metara vode po osobi godišnje. Za velike dijelove stanovništva na Bliskom istoku i u podsaharskoj Africi potencijalno razorni učinci nestašice vode gotovo su nezamislivi.

A kad je stanje takvo, nije teško predvidjeti da slijede mnogi regionalni sukobi u borbi za kvalitetniji život. Gotovo da nema regije u kojoj ne prijeti izbijanje sukoba, a mnogi će uskoro i eskalirati. Ukrajinski rat više nije u fokusu, ali je izazvao lavinu koja prijeti da svijet pretvori u apokalipsu kakvu poznajemo iz videoigrica.

Raketna sila

Gdje se danas ratuje, a gdje će se možda ratovati? Popis je dug, nekad i nepredvidljiv, a širi se iz dana u dan. Mnogi čekaju pravi trenutak da riješe stare sukobe pa se može očekivati da će biti samo još više kriznih mjesta. Ali idemo redom.

IRAN: Bez sumnje, Bliski istok se pretvara u najopasniji dio svijeta, s realnom opasnošću da bude samo gore. Izrael, kako se i očekivalo, neće stati, a sve se više zaoštrava u Iranu i oko njega. Nakon udara Irana na Siriju, Irak i Pakistan iranski dužnosnici poručuju da je Iran raketna sila u svijetu i da će reagirati svagdje gdje budu ugroženi interesi Islamske Republike Iran. “Ta reakcija bit će oštra i odlučna”, rekao je ministar Mohammad Reza Ashtiani, a situacija je krajnje komplicirana jer je napadnut i Pakistan, koji je ujedno i nuklearna sila.

Eksperti otkrili što će biti s Hrvatskom ako dođe do globalnog rata: ‘Preostaje nam samo jedno’

Iran opravdava svoje akcije terorističkim napadom u siječnju, koji je bio najteži dosad i u kojem su ubijeni iranski zapovjednici. Teheran je optužio Izrael, ali je bio vrlo oprezan prema Amerikancima. Analitičari procjenjuju da Iran hoda po žici i bilda mišiće, ali zasad ne želi izravni sukob ni s Izraelom ni s Amerikom. Prijetnje su tu, murali u Teheranu upozoravaju “pripremite svoje ljesove”, a Iran je očito spreman obračunati se s neprijateljima, barem onima u regiji. A među regionalnim neprijateljima je oporbena skupina iz Sirije, ondje gdje utjecaj nema prijatelj Irana Bashar al-Assad, ali i Islamska država te razne skupine u Iraku i militantne skupine u Pakistanu. Tako su Iranci gađali regiju u Pakistanu u kojoj je baza sunitske militantne skupine Jaish al-Adl.

Iran sada pokušava okupiti sve one koji ga podržavaju, prije svih Hezbollah u Libanonu, Palestince u Gazi i hutiste u Jemenu, ali još nema nagovještaja da bi se upustio u veće vojne avanture. Dokad, nitko ne može predvidjeti.

Najniža točka

PAKISTAN: Nuklearnu silu Pakistan potresa politička i gospodarska kriza, a sada i prijetnja da se uključi u događaje koji proizlaze iz sukoba Izraelaca i Palestinaca u Gazi. Vojni vrh je pred velikom dilemom treba li i kako uzvratiti na napad Irana, bez obzira na to što Iranci kažu da nisu napali Pakistan, nego militantne skupine na njegovu teritoriju. Odnosi Irana i Pakistana su na najnižoj točki, što je i rezultiralo protjerivanjem iranskog veleposlanika i povlačenjem svoga iz Irana. “Zadržavamo pravo odgovoriti, a posljedice će osjetiti Iran”, poruka je nakon iranskog raketnog napada na nemirnu regiju Baluchistan, a sve se događa mjesec dana prije parlamentarnih izbora u Pakistanu. I, naravno, odgovor je ubrzo stigao i zaoštrio stanje u tom dijelu svijeta do neviđene granice.

Istovremeno, stanovnici Pakistana sve su gnjevniji zbog teškog gospodarskog stanja, a u takvim okolnostima rješenje je i da se državni vrh i svi oni koji se bore za vlast okrenu ratnoj retorici, kako bi se pomaknuo fokus s pravih problema.

Pakistan je dosad izbjegavao da bude uvučen u sukob na Bliskom istoku, a nema ni posebnih problema sa starim neprijateljem, Indijom. To, međutim, ne znači da u trenu stanje u regiji neće eksplodirati, pogotovo zato što zemlja ima privremenu vladu do izbora. A svaki dan je dug kao godina do datuma izbora.

Hrvatska bi osjetila teške posljedice ako NATO zarati s Rusijom, a već se može i naslutiti kakve

AFGANISTAN: Pogoršali su se i odnosi Pakistana i Afganistana nakon optužbi Pakistanaca da talibanski režim pruža utočište militantnim skupinama, prije svega pakistanskim talibanima. O njima se dosad nije mnogo čulo izvan regije, a navodno su rigidni kao i oni u Afganistanu. Sada vlast u Pakistanu naveliko protjeruje strance bez dokumenata, prije svega Afganistance, što je još više zakompliciralo odnose susjeda.

Odnosi u Pakistanu i politički su komplicirani jer bivši premijer Imran Khan sjedi u zatvoru i optužuje vojne zapovjednike za nesposobnost, a njegovi pristaše kritiziraju vojsku i zamjeraju joj da je ona korumpirana, a ne njihov idol Khan, koji je optužen zbog korupcije. Pakistanu sada najmanje treba da se ozbiljno zakompliciraju odnosi s Afganistanom, a mnogi misle da je to neminovno.

Famozna obaveza

HUTISTI: Sad su se na karti opasnog života na Zemlji pojavili i hutisti, napadajući trgovačka plovila i ratne brodove u Crvenom moru i obližnjim vodama. Amerikanci i Britanci uzvratili su krstarećim projektilima Tomahawk, a očito će toga biti još. “Akcije terorista hutista koje podržava Iran nastavljaju ugrožavati međunarodne pomorce i ometati komercijalne brodske putove u južnom Crvenom moru i susjedne plovne putove. Nastavit ćemo poduzimati akcije kako bismo zaštitili živote nevinih pomoraca i uvijek ćemo štititi svoje ljude”, najavljuje general Michael E. Kurilla, šef Središnjeg zapovjedništva američkih snaga.

Hutisti koriste bespilotne letjelice i imaju pokretne lansirne rampe koje je teško otkriti. Od studenoga je zabilježeno više od 35 napada, a hutisti poručuju da neće prestati dok Izrael ne obustavi ratni pohod na Gazu.

MOLDAVIJA: Ako Rusi pobijede u Ukrajini, a to je sada sve izvjesnije, Putin će dobiti krila da nastavi dalje. Vjerojatno će, zbog opasnosti da se NATO izravno ne uključi, izbjegavati, barem za neko vrijeme, Finsku i baltičke zemlje, ali Moldavija bi mogla biti sljedeća. Ova bivša sovjetska republika ima samo 2,6 milijuna stanovnika i nema baš nikakve šanse da se suprotstavi ruskom agresoru. Smještena je uz sjeverne obale Crnog mora, a taj teritorij bio bi zanimljiv Moskvi da proširi utjecaj i da Putin nastavi san o “velikoj Rusiji” i izgubljenom Sovjetskom Savezu.
Bilo bi to još jedno upozorenje Zapadu da ruski car ne namjerava stati i da ga nitko i ništa ne može zaustaviti. Bio bi to i izazov za NATO, koji očito nije spreman na širenje rata u Europi i blizu Europe, a sve je više pod pitanjem i famozna obaveza vojnog saveza da brani svaku članicu ako bude napadnuta. Toga se pribojavaju i baltičke zemlje i Poljska i otud sve intenzivnije ratne pripreme.

AFRIKA: Za mnoge je Afrika kontinent koji leži “na barutu”, a i dosad je to bilo mjesto nesigurnog života i stalnih sukoba. Primjer je, a može ih biti bezbroj, posljednji događaj u Sudanu, kada su dvojica suparničkih generala uvela zemlju od 46 milijuna stanovnika u stanje opće nesigurnosti. Glavni grad Khartoum ionako je već razoren, nema struje, nedostaje hrane, pljačka se i siluje na svakom koraku. Drugo je žarište na zapadu u Darfuru, u regiji u kojoj se nasilje udomaćilo. Broj poginulih u posljednja dva mjeseca premašuje 10.000 civila, a pet milijuna je pobjeglo na sigurnije lokacije. Treća po veličini afrička država tone u kaos, a stalno se otkrivaju masovne grobnice.

Povijesne okolnosti

TAJVAN: Kina je odmah nakon pobjede Lai Ching-tea poručila da je “smutljivac i separatist”, dok je novi predsjednik Tajvana rekao da će braniti suverenitet po svaku cijenu. Pobjeda dosadašnjeg potpredsjednika, koji je u oštrom sukobu s Pekingom, nikoga nije iznenadila, ali je opće uvjerenje da će kinesko-tajvanski odnosi biti na posebnoj kušnji. Glavno pitanje nije hoće li biti rata, nego kada će rat izbiti. Analitičari procjenjuju da se Kina neće tako skoro odvažiti napasti Tajvan, prije svega zbog komplicirane ekonomske situacije u samoj Kini, koja bi se u slučaju sukoba rapidno pogoršala. Neće doći ni do proglašenja neovisnosti jer to Peking ne bi tolerirao i odmah bi uslijedila reakcija.

Uostalom, tako je sve vrijeme, a jedino što je novo jest da se bitno pogoršala situacija u svijetu. Tako je i sukob Kine i Amerike postao vjerojatniji jer Demokratska progresivna stranka, koju Washington podržava, a koja je pobjednik izbora, tvrdi da je Tajvan već neovisan. A Peking, u najnovijoj retorici, ne krije da bi situacija mogla izmaknuti kontroli i izazvati rat.

Narod Tajvana sve se više udaljava od Kine i sve je prisutniji stav da treba hitno uspostaviti autonomiju. Rezultat je to povijesnih okolnosti, još od 1949. godine, kada je Kuomintang izgubio građanski rat protiv komunističkih snaga i izbjegao na Tajvan. Otad se vuče problem podijeljenih snaga, s tim da je Peking stalno tvrdio da je Tajvan dio kineskog teritorija i suprotstavljao se vlastitoj politici otoka. Dok je te 1949. godine više stanovnika Tajvana tvrdilo da su Kinezi, sada se situacija promijenila, posebno nakon gušenja sloboda u Hong Kongu od kineske vlasti. Istovremeno se dvije trećine stanovnika smatraju isključivo Tajvancima, a samo se 2,5 posto smatra Kinezima. Više od polovice od 24 milijuna stanovnika Tajvana zauzima se za neovisnost, a samo 12 posto za ujedinjenje s Kinom.

Ratni bubnjevi

SJEVERNA KOREJA: Iako je i dosad bilo najava diktatorskog režima Sjeverne Koreje da će napasti susjeda, sadašnje prijetnje mnogo su ozbiljnije i opasnije. Navodno se priprema za napad na Južnu Koreju, a možda i na Japan i Guam. Malo je u svijetu ozbiljnih analitičara koji zaista poznaju prilike u toj zemlji, a neki od njih upozoravaju da to nisu samo puke prijetnje, kakvih je bilo dosad, već ratni bubnjevi koji bi mogli dovesti do pravog rata.
“Nemam pojma što Kimova vojska trenutno misli. Sumnjam da kuje planove i da se svađaju oko toga. A neki od njih govore: ‘Ovo je ludo. Ne možemo to učiniti.’ Drugi govore: ‘To je ono što vođa želi i mi ćemo to učiniti. I zapravo imamo dovoljno projektila i nuklearnih bojevih glava da možemo’”, kaže Robert Carlin, koji je za State Department i CIA-u pedeset godina analizirao Sjevernu Koreju.

U svakom slučaju, već se neko vrijeme u Sjevernoj Koreji nešto sprema. Magazin Time donosi deset globalnih rizika u 2024. godini i na prvo mjesto stavlja “Ameriku okrenutu protiv same sebe”. “Predsjednički izbori produbit će političku podjelu zemlje, testirati američku demokraciju do stupnja kakav nacija nije doživjela u 150 godina i potkopati kredibilitet SAD-a na međunarodnoj razini”, piše Time. Slijede događaji na Bliskom istoku i u Ukrajini, a četvrto mjesto zauzima svemoćni AI, već zbog činjenice da ne postoje regulatori, a alati umjetne inteligencije šire se izvan kontrole vlada.

Za sigurnosne stručnjake i političare mnogo je tema koje će se naći u Münchenu. Mnogo pitanja, a malo konkretnih odgovora. Jedino što je jasno jest da su godine opasnog življenja pred nama.

Srbija se ubrzano naoružava

SRBIJA I KOSOVO: Iako se na Kosovu ne ratuje, to je najbliže žarište Hrvatskoj na kojem bi moglo progovoriti i oružje. Aleksandar Vučić godinama balansira između Zapada i Rusije i Kine, a jednom i tomu mora doći kraj. U posljednje vrijeme Amerikanci ne kriju da šalju oružje Kosovu, a Srbija se ubrzano naoružava. Tenzije su veće nego prije, a Europska unija nema snagu da riješi taj čvor, dok je Amerika zaokupljena vlastitim izborima.

Vučić će izbjegavati dok može izravne sukobe, ali dokad? Dovoljno je samo da neki incident preraste u nešto više i da dođe do intervencije vojske Srbije, a nakon toga teško će biti zaustaviti daljnju eskalaciju.

Premijer Plenković je na eksplozivno stanje u regiji upozorio i na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu i zauzeo se da se ojača europska sigurnost. Nije slučajno što se baš sada u medijima pojavila vijest da Hrvatska planira povratak obaveznog vojnog roka, koji bi trajao mjesec dana i za vrijeme kojeg bi mladi dobili osnovno vojno znanje. Susjedstvo je sve turbulentnije, od Republike Srpske do Sjeverne Makedonije, pa treba prihvatiti da ni u Europi nakon dugih godina više ne vlada mir.

Izrael ne misli stati

IZRAEL: Udar na Gazu ne prestaje i nitko ne zna koji su stvarni ciljevi Izraela. Čak i Amerikanci šalju poruke da treba prestati kako se požar ne bi proširio po regiji, ali utjecaj Bidenove administracije na Netanyahua očito nije velik. Četiri mjeseca traju izravni sukobi, a dosad je ubijeno 23.000 Palestinaca, među njima čak 10.000 djece. Prijeti masovna glad i bolesti u Gazi, a izraelska vlada odbacuje svaku inicijativu za mirno rješenje. Sada je fokus Izraela na srednji i južni dio Gaze, a gubitke osjeća i izraelska strana jer je i mnogo poginulih izraelskih vojnika. Ne pomažu ni ozbiljni apeli iz Washingtona da se prestane s vojnim akcijama, a američki državni tajnik Antony Blinken bespomoćno posjećuje regiju kako bi održao američke interese, koji se sve više utapaju u sukobu.

Prekid vatre nije na vidiku, a Amerikanci razmišljaju da prekinu vojnu pomoć Izraelu ako budu odbijali sve prijedloge iz Washingtona. Kolektivno kažnjavanje Palestinaca nikako ne odgovara američkim interesima jer je to siguran put u opći regionalni rat. Mora se naći rješenje za siguran život Palestinaca, mehanizmi koji bi osigurali mir, ali to se sve manje spominje. Izraelski premijer donekle je stabilizirao svoje redove i vratio političku snagu, a on sigurno neće biti mirotvorac. Mnogo je razloga zbog kojih Netanyahu želi produljiti sukob, a ekstremizam u izraelskom vodstvu opasna je avantura koja može uvući čak i Ameriku u sveopći rat na Bliskom istoku. Već se sada procjenjuje da će ponovna izgradnja srušenih kuća u Gazi stajatii najmanje 15 milijardi dolara.

Objava Svijet u nikad većoj opasnosti: Mogli bi eskalirati novi sukobi, jedan se možda tiče i Hrvatske pojavila se prvi puta na Dnevno.hr.

pročitaj cijeli članak