Pred Hrvatskom su vjerojatno i najvažniji izbori nakon prvih višestranačkih provedenih 22. travnja i 6. svibnja 1990. godine, na kojima je Hrvatska potvrdila želju za izlaskom iz prostornog i političkog zajedništva jednosmjerne dominacije praktički u svemu i želju za građenjem novog slobodnog, uređenog, demokratskog, sigurnog i razvijenog nacionalnog društva i prostora bez tutorstva i interesnog usmjeravanja po željama drugih.

Bila su to vremena prepuna nacionalnog idealizma, zajedništva i snage, u kojima se dolazeća budućnost doimala kao konačni izlaz iz ideoloških nametanja, političkih ukazivanja, kadrovskih beskriterijskih postavljanja, partijskih usmjeravanja, povijesnih ponavljanja i općenito kao konačni izlaz prema dugo očekivanoj hrvatskoj slobodi. Vjerovanja u nastavak imala su u tim počecima puno osnova, a obranom slobode i svih hrvatskih povijesnih i civilizacijskih načela u ratnim vojnim agresijskim okolnostima dodatno je podignuta vrijednosna ljestvica nadolazećeg društva.

Posebna je potvrda svemu bila snaga obrane i sudjelovanje u njoj pa se svakom racionalnom nastavak u slobodi činio utemeljen na puno vrijednosnih premisa. Poslijeratna obnova i građenje i uređivanje novog društva u hrvatskom nacionalnom državnom prostoru bili si očekivani nastavak, iako su već u tom razdoblju počeli poprimati interesna obilježja u okvirima kojih se počeo sve vidljivije osjećati odmak od nacionalnog jedinstva i zanosa postavljenog u obrani i oslobađanju zemlje.

Potiskivanje identiteta

Prijelaz je bio sve vidljiviji, a isklinjavanje idealizma osjećalo se s dolaskom svake nove generacije i potiskivanjem nacionalnog identiteta. Unatoč početnim odmacima, upravljanjem novom hrvatskom državom još nije prevladao politički elitizam niti se interesna ideologija pretpostavljala logici upravljanja niti su se izvršni modeli temeljili primarno na političkim, odnosno stranačko-partijskim načelima pripadnosti, odanosti i bespogovorne sljedbenosti. Prijelom državnog stranačko-partijskog usmjeravanja nastaje na prijelazu s 20. u 21. stoljeće, ustrojavanjem prevladavajuće političkog stranačko-partijskog izvršnog djelovanja u kojem se stranačko-partijsku pripadnost u odnosu na stručnost, znanstvenost i općenito dokazanu sposobnost postavlja kao temelj izvršnog, zakonodavnog i ukupnog postupanja.

Kasnija su vremena bila samo nadogradnja postavljenog obrasca upravljanja hrvatskim društvom i prostorom i u njima je postavljeni obrazac doveden do političke nedodirljivosti s trajnošću sve do danas prije nastupajućih izbora ove 2024. godine. Tragovi su u hrvatskom društvu i prostoru vidljivi gotovo posvuda, a ponajviše u demografskom pražnjenju velikom silinom prema kojem se politička ravnodušnost pokazala kao klasični politički determinizam zasnovan na interesnoj ideologiji. Ne mogu se naravno zanemariti u ovakvim nemirnim prijeteće ratnim, pandemijskim, potresnim, migracijskim i sličnim okolnostima uspješnosti političkog vođenja i djelovanja, ali ne postoji mjerljivost istog prema demografskoj devastaciji koja je zahvatila domicilnu hrvatsku populaciju.

Jednako to vrijedi i za politička opravdavanja svih demografskih negativnosti općenitim nemogućnostima, banalnostima i usporedbama, kojima se samo potvrđuje politička indolentnost prema objektivno najvećem problemu hrvatske današnjice. Doseg demografskih negativnosti u postojećoj hrvatskoj političkoj udruženosti na obje strane kod svakog racionalnog dovodi do upitnosti slučajnosti ili programiranosti s obzirom na posljedične uvjetovanosti.

Hrvatima stiglo upozorenje: Opasna destrukcija zahvatila je Hrvatsku i vidi se gotovo u svemu

Zatvorene oči

Neupitnim postaje zato vrednovanje dosadašnjeg političkog djelovanja, predizbornog najavljivanja, programskog planiranja, kadrovskog pozicioniranja, izvršnog postupanja i sličnog djelovanja upravo u pitanjima strateškog značenja demografske problematike. Politički odnos stranačko-partijske zatvorenosti, promišljenosti i buduće programiranosti u ovakvom hrvatskim demografskim okolnostima nužno postaje prema njima primarna mjerljivost političkog djelovanja, udruživanja i predizbornih najavljivanja.

Važni su naravno i ostali segmenti političkog djelovanja, ali objektivno bitno manje mjerljivosti pa valja podsjetiti ne znamo koji put sve one kojima to nije problem na stvarnost koja opominje. Posebno sada prije izbora, kad se treba odlučiti za nastavak političke nadgradnje u kojoj nema više mjesta za političku indolentnost, mirnoću promatranja, negaciju dokazanosti i neumoljivosti i posebno odmak od odluka o kojima ovisi hrvatski demografski i svaki drugi nastavak i opstanak. Borba za Hrvatsku ili za vlast nad Hrvatskom ne bi trebala u ovakvim okolnostima predstavljati ni glasačku niti stranačko-partijsku nedoumicu, unatoč svim dosadašnjim posljedičnim negativnostima uvođenja stranačko-partijske dominacije praktički u svemu, unatoč provođenju interesne ideologije, unatoč ideološkim nasljednim zasadama, unatoč materijaliziranom obrascu vladanja i potvrđivanju moći i unatoč brojnim uvjeravanjima u druge važnosti.

Zbroj hrvatskih demografskih negativnosti i njihovih sada već podužih trajnosti te posljedičnih uvjetovanosti ne može se prihvatiti ni znanstveno, a još manje politički kao neminovnost na koju se ne može djelovati, koliko god nas u to uvjeravala mudrovanja sa svjetskih visina. Ili na koju se može djelovati samo neselektivnom, neplanskom, stihijskom i iracionalnom imigracijom, na čije se posljedice ne smije čak ni znanstveno ukazivati.

Izbjegavanje činjenica

Koliko je već vremena prošlo od prvih znanstvenih demografskih ukazivanja i projiciranja svih osnovnih demografskih pokazatelja na putu prema negativnostima i načinima njihovih rješavanja po svim revitalizacijskim modelima pa i na nedovoljne reprodukcijske stope fertiliteta? Puno i previše pa je konačno došlo i vrijeme uključivanja drugih, jednako zabrinutih za hrvatsku sadašnjost i budućnost. Podsjetnik u ovoj formi uključuje standardne demografske pokazatelje, parametre i trendove dokazane u primjeni na ukupnu svjetsku populaciju i populacije pojedinačnih zemalja, ali i potvrđene domaćom i svjetskom sveučilišnom udžbeničkom literaturom kao ispitnom osnovom.

Pozicija Hrvatske prema takvim bi pokazateljima hrvatskom političkom udruživanju trebala biti apsolutna osnova budućeg djelovanja, ne želimo li se pomiriti sa destrukcijskom stvarnošću. Usporedbom međupopisne promjene i ukupnog prirodnog kretanja između popisa stanovništva 2011. i 2012., Hrvatska je egzaktno potvrđeno ušla u treće međupopisno razdoblje izumiranja stanovništva s tipom općeg kretanja stanovništva E4.

Tip E4 je među svim tipovima općeg kretanja stanovništva uvjerljivo najgori i njegov nastavak u sljedećem međupopisnom razdoblju doveo bi Hrvatsku u nemogućnost demografske obnove i s domicilnom populacijom. Oslanjanje pak samo na imigracijsku varijantu obnove u vremenima koja slijede nosi sa sobom identitetsku ugroženost i, kako je već politički najavljeno, pitanje opstanka. Izumiranje znači veliku silinu prirodnog pada stanovništva i još veće iseljavanje domicilne populacije s negativnom međupopisnom migracijskom bilancom.

Tip dobnog sastava

Pojava u Hrvatskoj 2023. pozitivne vanjske migracijske bilance s velikom apsolutnim brojevima iseljenih i još većim doseljenih, jasno pak ukazuje na početak zamjene stanovništva bez revitalizacijskih tragova u prirodnom kretanju ukupnog stalnog stanovništva Hrvatske.

Drugi je važan podsjetnik vezan za tip dobnog sastava stanovništva prema kojem je Hrvatska također u najgorem negativnom tipu 7 ili izrazito dubokoj starosti prema popisu stanovništva 2021. godine. Izrazito duboka starost i izumiranje hrvatske domicilne populacije u sad već nekoliko međupopisnih razdoblja mora otvoriti oči svim sudionicima političke borbe za vlast na dolazećim izborima, kako bi konačno prihvatili izbornu bitku za Hrvatsku.

Hrvatska se politička scena mora vratiti u stvarnost i umjesto vatrenih retoričkih obračuna, nužno je vratiti Hrvatsku u vrijednosnom i identitetskom smislu po željama hrvatske mladosti. Borba za Hrvatsku postaje trajnost poput povijesnog usuda našeg posebnog prostora.

 

Objava Stručnjaku je sasvim jasno što se događa u Hrvatskoj: ‘Uskoro nam prijeti izumiranje’ pojavila se prvi puta na Dnevno.hr.

pročitaj cijeli članak