Klasično političko razlikovanje stranačko-partijskog djelovanja u Hrvatskoj i prema Hrvatskoj u današnjim vremenima prepunim različitih izazova nije više moguće zasnivati na politološkoj klasičnoj podjeli na prevladavajuću lijevu ili desnu usmjerenost, već na provedbenom postupanju u skladu s temeljnim, ključnim i strateškim potrebama hrvatskog razvojnog i sigurnosnog opstanka i nastavka u budućnosti.

Prisvajanje političkog klasicizma, bez prihvaćanja suvremene realnosti, uvijek je u teško stečenoj hrvatskoj slobodi usmjeravalo političke rasprave o nacionalnim koncepcijama iz anacionalnih redova po obrascu vraćanja u prošlost, i to s već uvriježenim preskakanjem novijih povijesnih odgovornosti prema Hrvatskoj. Povezivanje gotovo svakog postupka, svake korištene simbolike, gotovo svakog nacionalnog programa i posebno uzdizanja neospornih sportskih i inih uspjeha s razdobljem Drugog svjetskog rata, postalo je ustaljeni obrazac anacionalnog djelovanja ili čak konkretnije protuhrvatskog djelovanja koje Hrvatskoj u budućnosti ne može donijeti iskorak prema uređenosti.

Nakon Drugog svjetskog rata po takvom se političkom obrascu anacionalnog djelovanja gotovo ništa za Hrvatsku loše nije događalo, a pogotovo to vrijedi za razdoblje vojne agresije na Hrvatsku početkom devedesetih prošlog stoljeća. Isto vrijedi i za današnja vremena u kojima se politička progresivnost mjeri ideološkim povratkom na politološki klasicizam prošlosti u kojem se odmak od nacionalnih potreba podvodi pod anacionalnu suvremenost i opći napredak u političkom djelovanju.

Poruke s protesta

Svaki se nacionalni koncept s pozicije lijeve političke anacionalne klasike proglašava nastavkom hrvatskog nacionalističkog djelovanja, pa čak i u službi razotkrivanja političkog izvanzakonskog postupanja, s kojim se ne može niti bi se smjela pomiriti niti jedna politička opcija koja djeluje u Hrvatskoj. Prema istom principu i s istim posljedicama za hrvatsku budućnost nužno je vrednovati i samo političko anacionalno djelovanje kad bi postalo izvršno, jednostavno zato što bi posljedice za hrvatsku budućnost mogle biti još pogubnije od iskazanih dosadašnjih negativnosti u izvršnom političkom i zakonodavnom djelovanju.

Primjena i potreba razloženog principa političkog djelovanja jasno je bila vidljiva upravo ovih dana u Hrvatskoj (Zagrebu) po iskazanim protestnim istupanjima i poslanim porukama na njima, na kojima, osim oštrih osuda izvršnih negativnosti, nije bilo ni jednog planskog, strateškog, programskog ili koncepcijskog ukaza na hrvatske nacionalne razvojne i sigurnosne potrebe. Progresivnost političkog djelovanja bi se s obzirom na globalne, interesne i ideologijske procese s vrlo negativnim tragovima za hrvatsku uređenost i budućnost, trebala mjeriti upravo prema javno ponuđenim rješenjima utemeljenima na hrvatskim razvojnim potrebama i stručno-znanstvenim zakonitostima te osnovnoj logici, koja bi bila politički potrebna nadgradnja ustaljenim osudama negativnosti i uvriježenog protestnog djelovanja.

Anacionalnost zagrebačkog protesta vidljiva je bila u svim postupanjima, svim porukama, a posebno u retoričkom tonalitetu kojim se uostalom i podcjenjivalo ukupnu hrvatsku populaciju. Takvo je djelovanje stoga nakon svih povijesnih protuhrvatskih djelovanja praktički iz istog političkog smjera naznaka povratka na vremena koja je većinska hrvatska populacija ostavila u prošlosti. Zato su i učestali zaključci kako je današnjoj Hrvatskoj konačno potrebna prema podjeli temeljenoj na ustaljenom prošlom političkom klasicizmu hrvatska ljevica, koja ne bi u političkom ukazivanju na negativnosti zanemarivala hrvatske nacionalne strateške interese niti bi se oni trebali sadržajno razlikovati od njihove političke različitosti.

Politička razlikovanja

Tragovi političkog djelovanja u hrvatskoj slobodi vidljivi su gotovo posvuda, ali za hrvatsku izvjesnu budućnost nisu više presudne tradicionalne političke različitosti, već odnos istih prema hrvatskim strateškim ciljevima i potrebama sve više nazivanim opstankom hrvatskog naroda te razvijenošću, sigurnošću i uređenošću hrvatske države. Niti jednoj hrvatskoj političkoj stranci ili partiji po takvim osnovama ne bi trebalo više biti sporno kako bi upravo demografska problematika opstanka trebala postati najvažniji smjer političkog djelovanja u Hrvatskoj i prema Hrvatskoj pa bi skretanje s istog ili negiranje istog postalo gotovo i najveća razina odgovornosti s velikim posljedicama u hrvatskom društvu i prostoru i ukupnoj hrvatskoj populaciji kao i ostali prevladavajući krimeni u političkim raspravama, optuživanjima i javnim protestiranjima.

Formalizam prema demografskoj problematici s jedne strane i njezina negacija s druge uvjetno rečeno političke strane, uvodi Hrvatsku u vrlo neizvjesno razdoblje u kojem će nastavak istog pristupa, mirnoće i nezainteresiranosti podići demografski negativizam do razine upitnosti demografske obnove Hrvatske identitetskom populacijom. Posebno to vrijedi za formalizam prema brojnom hrvatskom iseljeništvu i njegovu političku negaciju kao neosporan hrvatski potencijal i bogatstvo koje bi trebalo postaviti u funkciji razvoja i opstanka hrvatske države.

Mjerenje političkog značaja uza sva nastojanja zadržavanja političkog klasicizma u današnjoj Hrvatskoj i njegova povijesnog nasljeđa u izvršnoj i zakonodavnoj primjeni, nužno će se u ovakvim hrvatskim okolnostima morati zasnivati na političkom izričajnom i provedbenom odnosu prema hrvatskom demografskom pitanju, kao najvažnijem pitanju hrvatske budućnosti prema opće uvriježenom mišljenju formiranom primarno u izvan stranačko-partijskim krugovima, i to neovisno o političkoj pripadnosti ili razlikovnosti i neovisno od stručno-znanstvenoj, obrazovnoj i sličnoj različitosti. U skladu s takvim postulatima političke mjerljivosti isto vrijedi i za ostala strateška rangiranja važnosti za Hrvatsku pa bi se po takvom principu trebalo posložiti i izvršno djelovanje nakon nastupajućih izbora i konačno u interesu hrvatske budućnosti odmaknuti od trgovinskih i sličnih interesnih udruživanja, spajanja i sličnih povezivanja.

Hrvatska bi ubrzo mogla propasti: Za sada još uvijek postoji rješenje za ovaj mračan ishod

Politički relativizam

Partnerski izvršni korektiv istog nacionalnog smjera djelovanja upravo je za strateška rangiranja izvršnog djelovanja obrazac koji u ovakvim demografskim okolnostima (negativnostima) Hrvatska treba kao stratešku potrebu u pitanjima opstanka i nastavka. Demografska stvarnost koja je velikim negativnostima preplavila Hrvatsku trebala bi biti opomena svakom racionalnom hrvatskom političaru i svakoj stranci ili partiji koja djeluje u Hrvatskoj.

Kako je uopće moguća primjena političkog relativizma prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku, po kojima je Hrvatska samo prirodnim putem (razlikom između broja rođenih i umrlih) na godišnjoj razini u zadnje četiri godine izgubila prosječno 22.505 osoba (mjesečno 1883 osoba; dnevno 62 osobe) ili kako nazvati političko djelovanje u Hrvatskoj i prema Hrvatskoj u kojem se ne pokazuje niti malo zabrinutosti po svim posljedičnim uvjetovanostima temeljenima na takvim negativnostima?

Ugrožavanje hrvatske budućnosti dosadašnjom političkom mirnoćom i političkom ignorancijom ključne hrvatske problematike postaje za hrvatsku razvojnu budućnost i posebno za nacionalnu sigurnost politički anakronizam s većim mogućim posljedicama od dosadašnjih povijesnih. Moglo bi se čak ustvrditi s velikom egzaktnošću kako se Hrvatska upravo u sadašnjosti suočava s najvećim mogućim izazovom na svom povijesnom putu. Ključ prihvaćanja objektivne stvarnosti leži u političkoj volji i njezinu javnom i izvršnom usmjeravanju sa samih političkih vrhova s oba brda, oko čega ne bi trebalo biti prijepora unatoč svim dosadašnjim različitostima, sukobljavanjima, poslanim porukama i pravim političkim ratovima.

Formalizam prihvaćanja hrvatskih demografskih neumitnosti s jednog brda i relativizam prihvaćanja s drugog brda, trebao bi se u interesu hrvatske budućnosti ili hrvatskog opstanka pretvoriti u izvršni politički sklad političkom mudrošću ili političkom izbornom privolom. Izgubiti u samo četiri godine u razdoblju od 2020. do 2023. godine prirodnim putem ukupno 90.469 osoba ili više od brojnosti dviju Ličko-senjskih županija moralo bi vas, gospodo na vrhu, zabrinuti.

Hrvatima se već neko vrijeme predviđa ‘katastrofa i kataklizma’: Evo što je zapravo u pozadini

Elementarna matematika

Kakav populizam, kakva jeftinoća, kakvo ministarstvo koje pravi djecu, kakva jedna situacija, kako smo se za to borili i kakvi slični retorički ekvilibriji u stvarnosti ovakvog prirodnog nestanka. Elementarna nam matematika jasno pokazuje što će se dogoditi u idućim godinama i jasno je “samo onaj tko očuva svoj identitet ima što drugomu ponuditi”. “Predsjednik vlade daleko je najodgovornija funkcija u zemlji, to je po Ustavu tako. Jako je lako sa strane davati savjete, a ne odgovarati ni za što. Ne može hrvatska vlada riješiti problem demografije kako ga populistički prilično jeftino predstavlja veći broj ljudi.” (Index.hr, 12. 6. 2018.).

“Predsjednik Republike Zoran Milanović referirao se u ponedjeljak na drastičan pad broja stanovnika u Hrvatskoj rekavši da to nije kraj Hrvatske i kraj hrvatstva već je to ‘naprosto jedna situacija’ i da za nju nije kriv premijer Andrej Plenković.” (tportal, 17. 1. 2022.). “Plenković o demografiji: Ne treba nam posebno ministarstvo, neće ministarstvo napraviti djecu. Ne osjećam odgovornost. Za to smo se borili, za slobodu kretanja. Prije deset godina, da smo imali mogućnost slobode kretanja, to bi se dogodilo tada. Ljudi odlaze jer nemaju zakonskih zapreka, jer mogu koristiti slobodu kretanja unutar EU-a.” (Večernji list, 4. 5. 2018.).

“Samo onaj tko očuva svoj identitet ima što drugomu ponuditi. U tom kontekstu, od posebne će važnosti biti povezivanje populacijske i useljeničke politike, s obzirom na brojnu hrvatsku dijasporu, koja sutra može postati velika hrvatska prednost. Jer, ne pronađemo li učinkovita rješenja da u idućim desetljećima preokrenemo negativne demografske trendove, ugrozit će se sam opstanak Hrvatske, održivost mirovinskog sustava, ekonomska vitalnost i konkurentnost zemlje.” (Vlada Republike Hrvatske, 11. 12. 2023.). Gospodo?

Objava Stručnjak ukazuje na alarmantnu praksu: Hrvatsku može odvesti u potpunu propast pojavila se prvi puta na Dnevno.hr.

pročitaj cijeli članak