Praćenjem brojnih izjava, najava, razmatranja i komentara vezanih za nadolazeće nacionalne izbore ove godine i za niz prošlih provedenih izbora, i to u dnevnom tisku, na raznim portalima, mrežama, radijskim i televizijskim emisijama, te komentara gostiju tih emisija iz redova formalno po predstavljanju uglednih i stalnih, ali prevladavajuće usporenih analitičara i političara bez strasti i analitičke dubine i širine, kako na temelju vlastitih političkih uvjerenja prezentiraju i usmjeravaju stavove bez posebne signifikantnosti, korelacijske povezanosti i logike s provedenim anketama i općim uočenim trendovima i zakonitostima, moguće je pretpostaviti nadolazeći izborni slijed.

Uvjeravanjem hrvatskog gledateljstva, čitateljstva i šireg puka u nešto što se nije dogodilo ili se dogodilo u skladu sa samo njihovim, uglavnom subjektivnim očekivanjima, dodatno se pridonosi društvenoj i političkoj neuređenosti koja postaje primarni čimbenik iseljavanja, manjeg izlaska na izbore i porasta protestnog glasanja na istima.

Uvijek ista, olako nazvana analitička ekipa pokušava biračkoj i svekolikoj javnosti objasniti što se dogodilo ili što će se dogoditi, a da ona (javnost) toga nije ni svjesna. Nije svjesna prema njima ni izlazeća glasačka populacija koja se, eto, nastoji zavesti jeftino<m političkom demagogijom u ovim vremenima prevladavanja interesne ideologije te isključivo političkih vlada, stranačko-partijskih kadrova i nasljednih ideoloških zasada.

Osnovne zakonitosti

Stoga je ovo kratko razmatranje prije svega zasnovano na projekcijama očekivanih rezultata, temeljenih na signifikantnim po uzorku predizbornim anketama, na nekoliko prošlih izbora (europskih, lokalnih, nacionalnih, referendumskih izlazaka i slično), na uočenim zakonitostima i trendovima, na očekivanjima biračke i glasačke populacije, na demografskim analizama biračke populacije (razmatranjem osnovnih struktura i promjena u biračkoj populaciji itd.), na testiranim vjerojatnostima i modelima izlaznosti, na očekivanjima mlade i nove biračke populacije itd.

Najvažnije je pritom uvijek nastojanje zadržavanja analitičke i stručno-znanstvene razine neovisno o osobnim političkim preferencijama i svođenje definiranja zakonitosti na temelju korelacijske i projekcijske egzaktnosti, ali s odmakom od političkog osjećaja, mišljenja i interesa.

1. Najveći utjecaj na biračku i glasačku populaciju ima izvršna vlast, odnosno Vlada Republike Hrvatske i njezini uspjesi i neuspjesi, ma koliko oporba bila snažna, podržavana, organizirana, artikulirana i slično. Stoga se s neuspjesima Vlade pojačava glasanje protiv i želja za izlazak na izbore političkog biračkog tijela (politički artikulirani birači i birači koji žele promjene) koje je Vladu na prošlim izborima i dovelo na vlast. Sve su analize pokazale kako se to prevladavajuće biračko tijelo u dohvatu trećeg mandata iste izvršne garniture, prema demografskim depopulacijskim kriterijima i doživljajima izvršnog vladanja smanjuje u rasponu između 15 i 20 %, i to je opća zakonitost koja vrijedi u pravilu na svim izborima, a ne samo na hrvatskim.

2. Glasanje protiv uvijek je dominantno u vremenima društvene, gospodarske, radne i ukupne neuređenosti u zemlji i nije nikakva novina niti posebnost Hrvatske, ali utječe na izlaznost populacije koja traži promjene u okviru druge političke opcije i smanjenje izlaznosti glasača vladajućih, posebno u dohvatu trećeg mandata istih.

Društveni korektiv

3. Biračka i glasačka populacija uvijek traže nadu, izvjesnu budućnost, uređenost, sigurnost i snagu vođenja zemlje prema gospodarskom, financijskom i ukupnom razvoju zemlje u interesu ukupne populacije.

4. Anacionalni pristup u političkom djelovanju nikad trajnije ne može održati stabilnost izvršne vlasti, a s vremenom on nužno i očekivano prelazi u svjetonazorsku priču kao lakšu varijantu upravljanja od provođenja gospodarskih i inih razvojnih koncepcija.

5. Cijela je Europa u današnjim bremenitim vremenima pokazala i potvrdila kako ideološko usmjeravanje nema mehanizme pokretanja gospodarstva, već uglavnom funkcionira kao politički i društveni korektiv nacionalnim posebnostima i razvojnim potrebama.

6. Tvrdnja o maloj izlaznosti u Hrvatskoj na prošlim izborima kao odgovoru na bipolarnost hrvatske političke scene ničim nije egzaktno potvrđena i u svakom je slučaju ta izlaznost neusporedivo reprezentativniji uzorak od svih uzoraka, ma kako stratificirani bili u predizbornim anketama. Ovim se pokazuju želje glasačke populacije i njezini stavovi za promjenama i polaganjem nade u novi izbor. I nije to samo rezultat funkcioniranja stranačke infrastrukture i njezina djelovanja, već odgovor na prethodni neuspjeh i izvršnu neučinkovitost.

Svi izbori potvrdili isto

7. Hrvatska populacija nije, kako se to učestalo tvrdi, bez ozbiljnih razmatranja polarizirana, već su odnosi prema svim relevantnim parametrima najmanje 2/3 nacionalne prema najviše 1/3 anacionalne biračke populacije. Potvrdili su to uostalom i svi dosadašnji izbori i analize njihovih rezultata, pa i oni iz 2000. godine u kojima ključ nije bila anacionalna politička opcija, nego protestno glasanje i koalicija s HSLS-om na čelu s nacionalno neupitnim Draženom Budišom.

8. Politička, društvena i gospodarska kriza generalno počinje već krajem devedesetih prošlog stoljeća, a tada počinje i formiranje izvršne vlasti iz dijelom apolitičkog i nasljedno ideološkog miljea, s ljudima interesno usmjerenim i s odmakom od strateških nacionalnih interesa. Posljedično je raslo i biračko nezadovoljstvo pa se protestno glasanje intenziviralo, ali je imalo nacionalnu osnovu u formiranoj koaliciji s HSLS-om.

9. Početak novog tisućljeća dao je prvu šansu novoj opciji i tu počinju potpuno novi modeli upravljanja državom. Tada naime doslovno prvi put počinje formiranje izvršne vlasti samo iz stranačko-partijskih redova, selektiranih nazovimo u unutarstranačkim vodama u kojima mogu plivati samo posebni, i to oni uvijek vjerni vrhu stranke koji se potvrđuju jedino veličinom podatnosti i zadivljenosti.

10. Takav se model u kasnijim izvršnim primjenama složio do savršenstva i nitko nije mogao pozicijski blizu bez bespogovorne poslušnosti i divljenja stranačkom vrhu pa je sve to dovelo do društvene i gospodarske neuređenosti i pasivnosti biračke populacije s izlaskom na zadnje izbore manjim od 50 %.

Stručnjak ukazuje na alarmantnu praksu: Hrvatsku može odvesti u potpunu propast

Novi obrasci

11. Udjelom glasačke populacije manjim od 50 % u ukupnoj biračkoj uspostavljaju se novi izborni obrasci unutar kojih se otvara mogućnost tehničkog načina dobivanja izbora kao potvrde stranačko-partijske organiziranosti i provedbene stručnosti u upravljanju izbornim procesima. Tehnički način dobivanja izbora znači strogu kontrolu izlaska na izbore članova i simpatizera i njihovih obitelji te interesno ovisnih pozicijski i materijalno.

12. Način upravljanja izborima postaje u takvim okolnostima zasnovan na znanstvenim temeljima i selekcijskim izvanstranačko-partijskim biranjima, iako su posljedične upitnosti očekivane. Vladajući u pravilu imaju ostavljen u stranci relativno mali stručno-znanstveni potencijal jer su sva biranja svedena na pozicijsku poslušnost pa se i u tehničkom dohvatu vlasti na izborima očekivano primjenjuje politička misao s vrha. Tada i rezultati tehničkog izbornog dohvata postaju upitni.

13. Dosadašnja iskustva, javna predodžba po anketama o strankama/partijama i njihovim vodećim pojedincima, mjerljivost uspješnosti vladanja i opozicijskog djelovanja i opće stanje nezadovoljstva i nesigurnosti, rezultatsku izbornu predvidljivost otvaraju do razine velike vjerojatnosti relativnog pobjednika i njegova mogućeg poslijeizbornog povezivanja.

14. Izmjena biračke populacije na godišnjoj je razini veća od 100.000 osoba (ulazak mladih u biračku dob i ukupna smrtnost), dok prosjek starosti biračke populacije iznosi gotovo 49 godina, a to potvrđuju demografske analize po jednogodišnjim dobnim skupinama ukupne populacije prije izbora. Pritom je najvažnije kako povezati demografsku strukturu s glasačkim preferencijama u obliku zakonitosti političkog postupanja pa je potreba primarno znanstvenog pristupa u odnosu na samo politički nužnost. Izbore prevladavajuće odlučuje starija populacija i po izlaznosti i po političkim opredjeljenjima, dok mlađa populacija manje reagira na političke opcije, ali puno više na prezentaciju snage i odlučnosti s kojom će im se dati nada u sigurnu budućnost u Hrvatskoj pri vođenju države.

Hrvatima se već neko vrijeme predviđa ‘katastrofa i kataklizma’: Evo što je zapravo u pozadini

Tehnika razmatranja

15. Ankete su potvrdile da je najveća kriza u Hrvatskoj vezana uz način vođenja i upravljanja hrvatskim društvom, gospodarstvom i prostorom, a povjerenje dobivaju oni koji svojim postupcima i kadrovskim rješenjima uvjere u svoju snagu i potencijal.

16. Izmjena biračkog tijela veća od 100.000 osoba na godišnjoj razini ili veća od 400.000 između dvaju nacionalnih izbora ili preko 2.000.000 nakon prvih slobodnih izbora u Hrvatskoj traži ozbiljan analitički postupak koji uključuje upotrebu znanstvenih metoda i tehnika razmatranja.

17. Hrvatska biračka populacija traži potvrđenu sposobnost, upućenost i snagu vođenja države prema izvjesnoj razvojnoj i sigurnosnoj budućnosti i glasa prema vjeri u takvu budućnost ili se u protivnom prepušta političkoj stihiji neizlaskom na izbore.

18. Generalno uzevši, nakon razmatranja brojnih parametara hrvatska biračka populacija pokazuje što želi ili ne želi; želi promjene načina izvršnog upravljanja izlaskom na izbore ili ne želi odlaskom nastaviti borbu za te promjene. I ne želi apsolutnu političku dominaciju u svemu niti želi stranačko-partijsku ustaljenost izdignutu iznad hrvatske stvarnosti.

Objava Šterc: ‘Svi dosadašnji izbori u Hrvatskoj, pa i oni iz 2000. godine, potvrdili su isto’ pojavila se prvi puta na Dnevno.hr.

pročitaj cijeli članak