https://ravnododna.com/ima-li-nekog-tko-nije-pratio-baby-lasagnu-i-manntru-svih-ovih-godina/

Imam osjećaj da se sada ekspresno vrti neki orvelovski scenarij brzog procesa promjene povijesti u kojem se ističe značaj spomenute grupe i u kojem mnogi osjećaju važnost istaknuti kako su od početka simpatizeri Baby Lasagne (koji je kao član benda prije nastupao na Dori). Otvaranje pitanje o podršci Manntri činilo se dodatnom otegotnom okolnošću, jer naime nitko osim članova Manntre ne zna bolje koliko podrške je tu bilo od hrvatskih medija. Naime, Manntra pripada onoj sferi domaće scene koju se uglavnom ne doživljava domaćom.

Ako ćemo o podršci medija većine toga što dolazi iz sfere heavy metala i srodnih nišnih podžanrova, onda je isto poštenije reći da ta scena ne bi ni postojala u Hrvatskoj da ne postoji jaka internacionalna povezanost cijele te scene. Nema se što previše inspirativno pisati o takvim generičkim pojavama u ovo vrijeme kad je koncepcija sve, i da, činjenica je da je Purišić tu napravio najveći pomak upravo onog trenutka kad je odlučio sebe ne shvaćati tako jako ozbiljno i kad je izmislio igralište zvano Baby Lasagna kako bi sve to neopterećujuće i zajebantski izbacivao kao usputni projekt. Zoran Stajčić za Ravno do dna.

Stajčić o “obožavanju Manntre odjednom”, bivšeg benda Baby Lasagne: Nismo ih pratili ni mi jer su nam bili loši – Monitor.hr.