Aleksandar Vučić postao je sinonim za politiku Srbije. Od travnja 2017. godine stoluje kao predsjednik susjedne nam zemlje, koju vodi čvrstom rukom. Odlike njegove politike su populizam i dodvoravanje moćnicima s raznih strana. Tijekom godina razvio je snažan i gotovo neslomljiv politički establišment te je stvorio niz saveznika pomoću kojih osigurava ostanak na vlasti. S obzirom na raniju političku karijeru, ove mu odlike nisu strane. U mjesecu, u kojem se obilježava atentat na premijera Zorana Đinđića, koji je bio možda i najnormalniji srpski politički predstavnik zadnjih desetljeća, obrađujemo lik i djelo aktualnog predsjednika i njegovu i dalje – opasnu retoriku…

Vučić je rođen 1970. godine. Za vrijeme studija prava, koji se poklopio s raspadom Jugoslavije i ratom, susreće se s velikosrpskim idejama. Priključuje se Srpskoj radikalnoj stranci Vojislava Šešelja 1993. godine te je ubrzo postao zastupnik u tadašnjoj Narodnoj skupštini. Diplomirao je pravo 1994. godine, a ubrzo je kao glavni tajnik stranke počeo održavati mitinge na okupiranim područjima u Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini.

“Vi se, braćo, ne borite za ništa što nije vaše, nego da sačuvate ono što je oduvijek bilo srpsko i to mora ostati srpsko. Prije četiri godine na dnevnicima je svaku večer bilo po pola sata o onome što se događa u Srpskoj Krajini, na Baniji, Kordunu u Lici… Što sada ima na televiziji? Kakvo je vrijeme u Krajini? Eto što njih interesira. Kao da je to u inozemstvu, kao da je u Hrvatskoj? E neće moći.

Strelovit uspon

Nikada Srpska Krajina, nikada Glina neće biti Hrvatska, nikada Banija neće nazad u Hrvatsku. I ono što je ostalo u Srbiji simpatizera Slobodana Miloševića ne znaju u kakvoj će državi živjeti sutra. Nitko više ne zna, ni u ovoj sali ne zna, za koju se državu zalaže Slobodan Milošević. Hoće li to biti beogradski pašaluk ili neka avnojska Jugoslavija? Kakva će to država biti, ukoliko srpski radikali pobijede i poraze predsjednika Srbije? Vi znate da ćete živjeti u Velikoj Srbiji, jedinstvenoj srpskoj državi, tu odstupanja više neće biti”, rekao je Vučić na mitingu u Glini 1994. godine.

Nakon studija, njegova je karijera krenula strelovitim usponom. Dokazao se i u poslovnom svijetu. Naime, 1996. godine je imenovan direktorom sportsko-poslovnog centra Pinki u Zemunu. Paralelno razvija političku karijeru pa je 1998. godine imenovan ministrom informiranja u Vladi nacionalnog jedinstva. Kako je završio smjer korektora za kulturu i javno informiranje u Srednjoj školi za usmjereno obrazovanje, uspio je dobiti posao novinara na Kanalu S, televiziji koja je emitirala iz Pala za vrijeme najžešćih borbi u Bosni i Hercegovini, 1992. i 1993. godine.

U Saveznoj skupštini SR Jugoslavije bio je zastupnik u tri mandata. Doduše, nije ostvario jedan od razvojnih smjerova većine srpskih političara u proteklom razdoblju. Naime, na izborima za gradonačelnika Beograda 2008. godine tijesno gubi u drugom krugu. U tom trenutku započeo je njegov formalni, ali ne i ideološki razlaz sa Šešeljevim radikalima. Odstupa s pozicije glavnog tajnika stranke te zajedno s predsjednikom Srbije Tomislavom Nikolićem osniva Srpsku naprednu stranku. Odmah je izabran za zamjenika predsjednika stranke.

Vučić pred svijetom spominje otete teritorije: ‘Srpskom narodu uzimali su sve’

Dvostruka politika

Kad je Nikolić odstupio s čela stranke zbog kandidature na predsjedničkim izborima, Vučić je postao vršiteljem dužnosti, a od kraja rujna 2012. godine je predsjednik stranke. Ponovno se vraća u Vladu Srbije u kojoj postaje ministar obrane. Nedugo zatim postaje glavni pregovarač Srbije s privremenim institucijama vlasti u Prištini, koji su vođeni pod patronatom Europske unije.

Time je, stoji na njegovoj službenoj stranici, “stvorena realna osnova za to da srpski narod koji živi na Kosovu i Metohiji uspostavi institucije koje će biti priznate od međunarodne zajednice.”

To će i dalje biti važan faktor njegove međunarodne politike. Premijerom Srbije postao je u travnju 2014. godine, a predsjednikom tri godine kasnije. Mnogi će kritičari reći kako je tu započela njegova diktatura. Iako je približio Srbiju europskim integracijama u Bruxellesu mu još uvijek zamjeraju tijesne odnose s Rusijom. To je i prije ruske agresije na Ukrajinu bio kamen spoticanja. Ekonomski gledajući, Vučić je opteretio zemlju brojnim infrastrukturnim projektima financiranim uglavnom zajmovima mahom iz Kine i bogatih bliskoistočnih zemalja.

‘Što sam to radio u Glini?’

Osim populizma zasnovanog na zajmovima i servilnosti prema raznim međusobno sukobljenim međunarodnim akterima, Vučić nije prestao skrivati svoje političke korijene. Srbija je jedna od rijetkih zemalja koja nije priznala Kosovo te blokira međunarodne planove za uspostavom cjelovite vlasti u toj zemlji. Jasno, cilj mu je dobiti što je više moguće povlastica za takozvanu Zajednicu srpskih općina, svojevrsni pandan Republici Srpskoj.

Osim teških prepucavanja s kosovskim premijerom Albinom Kurtijem, Vučić ne preza od bacanja otrovnih strelica i prema Hrvatskoj. Ne treba ni spominjati kako dosad nije prstom mrdnuo da riješi pitanje nestalih hrvatskih civila i branitelja u Domovinskom ratu. Štoviše, često se i vrlo negativno vraća na ratna razdoblja.

“Vama se možda ne sviđa istina iz Drugog svjetskog rata koju sam bezbroj puta iznosio, možda se vama ne sviđa istina iz ’95. ili se meni ne sviđa neka istina po znacima navoda za koju vi govorite. Ubili ste me napadajući me za Glinu, strašno što sam radio. Što sam radio? Održao govor u kojem sam govorio da se nadam da Krajina neće pasti u ruke Hrvata ili ne znam što. Zar bih se zbog toga trebao ispričati nekome? Zamislite zločinca i fašista Vučića, što je on radio”, rekao je predsjednik Srbije prije četiri godine gostujući na Prvoj srpskoj televiziji, a referirajući se na ranije navedeni govor u Glini.

Negirao ratne zločine

Kolika je njegova indoktrinacija Velikom Srbijom bila govori i svjedočenje Koste D. na suđenju protiv vodstva ratnog predsjedništva Gline. Prije tri godine je na Županijskom sudu u Zagrebu govorio kako je Vučić prijetio zarobljenicima.

“Sjećam se kada je sadašnji predsjednik Srbije Vučić, kao da ga sada gledam, došao kod nas i govorio koga će ubiti, a koga zaklati. Meni je Vučić rekao da sam ja kao Srbin izdao srpski narod i da će me zadnjeg zaklati, tako je rekao. Mi logoraši i zarobljenici smo htjeli, kad je Vučić dolazio u Hrvatsku, dočekati ga u Glini te mu objasniti što je radio te da smo mi ljudi, a on životinja. No policija nam nije dozvolila”, rekao je tada na suđenju.

Srpski predsjednik negirao je zločine u Škabrnji, koju je posjetio 2008. godine te rekao da je čuo za to mjesto, ali ne i za zločine nad Hrvatima te u Vukovaru i Srebrenici. Problematičan je i njegov odnos s hrvatskom manjinom u Srbiji, koju na razne načine pokušava destabilizirati. Preko raznih suradnika i lokalnih moćnika pokušava progurati ideju o Bunjevcima kao službenom entitetu, pritom ističući njihov dijalekt i običaje kao hrvatske.

Kontrola države

Njegova unutarnja politika, osim naglog i na slabim temeljima podignutog ekonomskog razvoja temelji se na kontroli medija, oporbe i političkih protivnika. Rijetki neovisni mediji u Srbiji često su na udaru pravosudnog aparata. Posebno se to odnosi na manje medije, dok se Vučić u javnom prostoru obračunava s televizijama Nova S i N1, u vlasništvu srpskog biznismena Dragana Šolaka. Njegove političke kampanje zauzimaju najviše medijskog prostora, izjave daje svim “režimskim medijima” koji puštaju njegove pomno isplanirane sadržaje usmjerene na osjetljive skupine u društvu. Njeguje “popeglan” imidž čovjeka iz naroda i lidera čvrste ruke

S druge strane, politička opozicija je često marginalizirana. Na proteklim parlamentarnim izborima opozicija ga je optužila za namještanje izbora, krivotvorenje biračkih popisa i dovlačenje birača iz Republike Srpske. On je to sve odbacio, usput uvjerivši i međunarodne promatrače kako nije bilo većih neregularnosti. Ta borba traje i danas, s obzirom na to da će se u lipnju održati novi krug izbora za gradonačelnika Beograda, na kojima je također u prvom krugu bilo kontroverzi.

Opozicija je često nadjačana i političkim putem. Na izborima se, uz Vučićevu listu, pojavilo i nekoliko lista njegovih bivših suradnika iz ranijih saziva Vlade. Ovo su drugi parlamentarni izbori zaredom na kojima Ivica Dačić, primjerice, ističe da želi postati premijer. Premda je u ovom trenutku politički minoran, Vojislav Šešelj je također pružio pomoć Vučiću. Cilj tih lista bio je oduzeti glasove opoziciji i time, ne nužno ni uz poslijeizbornu koaliciju, dati podršku Vučićevim politikama.

Uskoro bi trebao biti obznanjen novi premijer Srbije, nakon što je Ana Brnabić odlučila napustiti tu dužnost. Pitanje je hoće li ona u nekom trenutku izaći iz SNS-a i osnovati stranku koja će i dalje podupirati Vučića, kao što je to ranije učinio Dačić. Kako bilo, Aleksandar Vučić i njegova autokratska, populistička politike ostat će konstanta u Srbiji još neko vrijeme, a time i remetilački faktor u regiji i nastojanjima za ulaskom niza zemalja u eurointegracije.

Vučić bijesan zbog povijesne odluke: ‘To je etničko čišćenje Srba, zločin’

Objava Srpski vođa najbolji je učenik četničkog vojvode: Jednu stvar do danas nije promijenio pojavila se prvi puta na Dnevno.hr.

pročitaj cijeli članak