Na današnji dan u Bosni i Hercegovini obilježava se Dan nezavisnosti, jer je 29. veljače 1992. godine pokrenut referendum kojim je već narednog dana izglasana nezavisnost te države. Referendum su bojkotirali srpski glasači, jer je već nešto ranije donijeta odluka o ustroju Srpske Republike Bosne i Hercegovine. Na isti dan 1996. godine završila je zloglasna srpska opsada Sarajeva, jedna od najdužih opsada ikad, a trajala je 44 mjeseca…

No, idemo redom. Održavanje referenduma podržavale su stranke SDA i HDZ BiH. Te su stranke pozivale glasače da izađu na izbore i odluče se za nezavisnost. Na glasovanje je izašlo oko 64% biračkog tijela, od čega je 99% glasovalo za nezavisnost. Na temelju rezultata referenduma Europska je zajednica 6. travnja 1992. godine priznala novu državu.

Državljani BiH tada su jasno izabrali svoju neovisnost, no upravo ovaj čin bio je uvertira u krvavi sukob u čiji se uvod ušlo već 01. ožujka 1992., samo dan nakon referenduma. Srbi su pod kontrolom tadašnjih čelnika SDS-a uz podršku velikosrpskih kadrova JNA u Sarajevu postavili barikade, a nedugo zatim Patriotska liga BiH i SDA odgovaraju kontrabarikadama.

Srbi nisu prihvatili referendum

Prethodno je, na sastanku članova SDS-a održanom na Sokocu 23. veljače 1992. godine dogovoreno postavljanje barikada na području tzv. SAO Romanije, no  za to im je trebao nekakav konkretan povod.

Kao izgovor za postavljanje barikada, poslužilo je ubojstvo srpskog svata Nikole Gardovića, ispred pravoslavne crkve na Baščaršiji, kojom je prilikom ranjen i mladoženjin zet, svećenik Radenko Mirović. Za zločin koji se dogodio na sam dan referenduma su osumnjičeni Ramiz Delalić i Suad Šabović za kojima je MUP BiH raspisao tjeralicu.

Ubijeni Gardović bio je otac mladoženje, a na svadbi se pojavio sa srpskom zastavom na kojoj su bila istaknuta četiri “c”. I prije formiranja svadbene kolone, među susjedima se moglo primijetili negodovanje i neodobravanje, no otac mladoženje nije mario za ionako napete međunacionalne odnose u gradu, pa je nakon obreda vjenčanja sa zastavom u rukama krenuo prema sali za slavlje.

Odsjekli Sarajevo od ostatka BiH

Tamo su ga presreli počinitelji koji su mu najprije htjeli oteti zastavu iz ruke, a kada to nisu uspjeli – zapucali su. Cijeli ovaj događaj bio je iskorišten za brojne srpske punktove po gradu koji je potpuno odsiječen od ostatka BiH.

Nakon toga, stanovnici Sarajeva više nisu imali miran san. Grad je osvanuo u barikadama, na kojima su, sa ciljem onemogućavanja prolaza bili postavljeni kamioni, autobusi, strojevi, putnički automobili, kontejneri za smeće, a ljudi na punktovima bili su opremljeni radio vezama i naoružani automatskim i poluautomatskim oružjem.

Uz neke barikade su bila postavljena mitraljeska gnijezda, minobacači, zolje i ručni bacači. Prethodno su, u noći sa 1. na 2. ožujka, na krovu hotela Holidej Inn postavljeni snajperisti sa ciljem zaštite Kriznog štaba SDS-a.

Jedna od najdužih opsada

Opsada Sarajeva bila je jedna od najdužih opsada u povijesti modernog ratovanja i najduža opsada jednog glavnog grada ikada. Trajala je 44 mjeseca, od 5. travnja 1992. do 29. veljače 1996. godine, što je tri puta duže od opsade Staljingrada, a u prosjeku je 329 projektila ispaljivano na grad dnevno.

Sveukupno je ispaljeno oko 50.000 tona topničkih projektila na grad. Sukobljene strane u sukobu bile su Vojska Republike Srpske (uz podršku službenog Beograda), koja je s 18.000 rezervista opkolila grad, i Armija Republike Bosne i Hercegovine (i HVO Sarajevo) koje su branile grad, kao i raznorazne paravojne postrojbe s obje strane.

Tijekom opsade, grad je bio gotovo potpuno odsječen od ostatka države te je nastala nestašica hrane, električne struje, plina, lijekova i vode, tako da su Sarajlije znale ići do rijeke Miljacke radi napajanja, gdje su često bili izloženi vatri iz snajpera.

Nikad zaboraviti

Ujedinjeni narodi su tijekom tog razdoblja konvojima snabdijevali Sarajlije hranom, lijekovima i gorivom za generatore u bolnicama, jedinom pekarom tada u gradu te središnjom pumpom za vodu. Prema Istraživačko dokumentacijskom centru (IDC), opsada u Sarajevu je uzrokovala 14.011 žrtava, od čega je 7.808 ljudi preminulo 1992. a 3.392 1993. godine, čime je to najveće stratište rata po ljudskim gubicima.

Liječnici glavne bolnice u gradu su javili da su primali pet do petnaest ranjenih žrtava snajpera dnevno. Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije (MKSJ) osudio je tri srpska zapovjednika zbog opsade, a to su: Stanislav Galić, Dragomir Milošević i Momčilo Perišić.

Objava Srbi su ubijali grad heroj s više od 300 granata dnevno: Izdržali su samo zbog ključne stvari pojavila se prvi puta na Dnevno.hr.