U doba hrvatskog osamostaljenja i prvih uspjeha Vatrenih na velikim turnirima, pamti se kako je utakmice reprezentacije redovito pratio Franjo Tuđman, no nakon Tuđmanove smrti, nije bilo tako s njegovim nasljednikom Stjepanom Mesićem, koji je nastupe Hrvatske izbjegavao. Ipak, pamti se dobro slučajevi da je bio povezan i s nogometom, prisjećamo ih se u našoj kolumni…

U situaciji u kojoj nogometu i reprezentaciji Mesić nije bio blizak, kako to da je Ćiro Blažević još 2000. godine govorio kako ga je s mjesta izbornika izbacio baš Stipe Mesić? Dakle, nije bio baš neaktivan oko nogometnih događaja? Mesić je često po medijima govorio da ga zanima tek – nanbudo, sport kojim se rekreativno bavio. Znao se ipak umiješati i u nogomet, napose kad je nogomet koketirao s politikom. I tu je onda Mesić bio nemilosrdan.

Priča ide. Zacijelo tajna Mesićevog angažmana prema nogometu leži u događajima prije utakmice protiv Škotske, u kvalifikacijama za odlazak na Svjetsko prvenstvo u Japan i Južnu Koreju 2002. godine. Hrvatska je u Zagrebu čekala Škotsku, a javnost je u to doba istovremeno bila zbunjena političkim događajima.

Umirovio generale

Naime, Stipe Mesić je donio odluku o umirovljenju general-pukovnika Ante Gotovine, general pukovnika Krešimira Ćosića, general-bojnika Damira Krstičevića, general-bojnika Ivana Kapulara, general-bojnika Miljenka Filipovića, admirala Davora Domazeta-Loše i general-bojnika Mirka Norca-Keve.

Pojasnimo, prije toga u svom otvorenom pismu hrvatskoj javnosti 12 hrvatskih generala pozvalo je najodgovornije osobe i ustanove države te medije da se odupru prikazivanju Domovinskog rata kao nečega negativnog i sramotnog. Nedopustivo im je bilo da se o braniteljima govori samo kroz šačicu onih koji su se zaista i ogriješili i što se prešućuje sve pozitivno u čemu je sudjelovala većina.

Predsjednik države shvatio je to kao političku agitaciju i umirovio generale. O tome je tada govorio: “Tada mi je premijer Ivica Račan govorio: ‘Stipe, nemoj tako radikalno, pa ajmo razgovarati s tim ljudima’. Ja sam bio uvjeren da je to jedini pravi potez jer šef države, kao vrhovni zapovjednik Oružanih snaga, ne smije dopustiti da mu se iz vojske diktira kako će voditi politiku. Uostalom, vrhovni zapovjednik nema što pregovarati s generalima, nego im on zapovijeda”.

Velika bura u javnosti

Bura u javnosti se uskovitlala, a s odlukom predsjednika nisu se složili ni hrvatski reprezentativci ni izbornik Ćiro Blažević. I prije utakmice protiv Škotske reprezentativci su otišli na Trg bana Josipa Jelačića potpisati peticiju “Za zaštitu časti Domovinskog rata” iskazavši tako potporu umirovljenim generalima. I tu je puklo. Ne samo da Stipe Mesić nije dolazio na utakmice reprezentacije, nego ni Ćiro Blažević više nije bio izbornik. Sam je dao ostavku.

“Smijenio me Mesić, tko drugi”, govorio je Ćiro, makar je i samo 1-1,protiv tada slabašne Škotske bio razlog za njegov odlazak. Za nas je zabio Bokšić, za Škote Gallagher. Ćiru je naslijedio Mirko Jozić i kroz te kvalifikacije odveo reprezentaciju na svjetsku smotru u Aziju.

Reakcije na potpis peticije igrača i stručnog stožera bile su žestoke. Premijer Ivica Račan je pak rekao da je “peticija jedan od najgorih pamfleta, da nisu odgovorni nogometaši već oni koji su ih vodili da to potpišu”. Vesna Pusić komentirala je da se s “Ćirom trebaju baviti policija i liječnici”.

Štimac je bio kolovođa

Ni nogometaši ni Ćiro se ipak nisu dali. “Nije istina da nismo znali što potpisujemo. Normalno je da sam znao, još kako sam znao i drago mi je što smo svi skupa takvo nešto napravili”, rekao je Zvonimir Soldo, a Robert Prosinečki je nadodao: “Pa nismo mi mala djeca, znamo što smo potpisali i zašto smo to učinili. Ne vidim da je to bilo najvažnije i presudno. Želim razgovarati samo o nogometu, o interesu hrvatske reprezentacije i odlasku na SP”.

Kao kolovođa cijele akcije je označen Igor Štimac, koji se među igračima najviše pamti iz ovog slučaja. Štimac nije bježao od toga. Inače, na utakmici protiv Škotske u loži je bilo deset hrvatskih generala: Janko Bobetko, Davor Domazet, Ante Gotovina, Ivan Basarac, Ivan Čermak, Ivan Korade, Ivan Kapula, Miljenko Filipović, Krešimir Ćosić i Mirko Norac.

Jasno, i Ćiro je bio prozvan, on je dao izjavu: “Problem je nastao zbog potpisivanja peticije. Došao sam na sastanak Izvršnog odbora HNS-a u Intercontinental, današnji Westin, i pokojni Anđelko Herjavec je rekao: ‘Nemojmo gubiti vrijeme, ostaje nam da odlučimo hoćemo li zadržati najboljeg trenera na svijetu ili ćemo ga otpisati zbog političkog utjecaja onih koji su došli na vlast’.”

Prelomio o odlasku

“Svi, osim Ivančića iz Istre, bili su za mene i ostao sam izbornik. Ali, shvatio sam da bi oni zbog mene mogli imati političkih problema. A Račan, kojega sam uvažavao, na televiziji je rekao da treba kazniti vođu, a ne reprezentaciju. Pa sam zamolio tadašnjeg predsjednika saveza Vlatka Markovića da ponovo okupi Izvršni odbor”, rekao je Ćiro.

I kako je ispalo? Ćiro je u dahu izgovorio: “Gospodo, radi perspektive reprezentacije odlučio sam se povući. I to definitivno, nemojte me pokušati zadržati, rekao sam im. Oni su zapljeskali. I to je to”. Stipe Mesić potom se uopće nije izjasnio…

Velikan Hajduka otvoren o glavnom problemu na Poljudu: ‘Ne ide se tako u ozbiljnu borbu za naslov’

Objava Smjena generala zatresla je Vatrene: Mesić podijelio Hrvatsku, a jedan igrač se najviše pamti pojavila se prvi puta na Dnevno.hr.