Pod sloganom »Tvornica Kulture opet postaje Tvornica jazza«, od 8. do 10. svibnja će se, u organizaciji Hrvatskog društva skladatelja, u zagrebačkoj Tvornici Kulture održati tradicionalni festival JazzHR.

U Velikom pogonu nastupit će sedam sastava iz Hrvatske, Austrije, Francuske i Slovenije, a u Malom svake večeri, poslije službenog programa, jam session. Među headlinerima ističu se uspješna francuska vokalistica Camille Bertault za koju Vanity Fair kaže da je »novi glas jazza«, potom austrijski trubač i autor Gerhard Ornig sa svojim kvartetom se4sons, dok je priliku zatvoriti festival dobio slovenski bubnjar i skladatelj Žan Tetičkovič.

Hrvatski bas klarinetist, pijanist i skladatelj Aldo Foško će, sa svojim Collectivom, za koji je okupio »riječku jazz reprezentaciju«, predstaviti album »This One Time«, a trio Zmaj Orko Star, koji čine klavijaturist Toni Starešinić, multiinstrumentalist Zoran Majstorović i bubnjar Borko Rupena, izvest će program sa svojeg albuma »Escape«. U programu Nove nade jazza okupit će se nadareni mladi glazbenici koji će se, osim kao izvođači, predstaviti i kao skladatelji.

Zvijezda ovogodišnjeg festivala, koji uvijek promovira hrvatsko stvaralaštvo, je Sivije Glojnarić koji će se predstaviti novim autorskim zamislima u izvedbi Big Banda KK iz Krškog.

Naime, osim što je najpoznatiji bubnjar u povijesti hrvatskoga jazza, koji je uz vibrafonista Boška Petrovića, kontrabasiste Miljenka Prohasku ili Krešimira Remetu te pijanista Davora Kajfeša bio član legendarnog Zagrebačkog jazz kvarteta, Glojnarić je jedan od naših najznačajnijih skladatelja i aranžera.

Klasično je obrazovan skladatelj koji je diplomirao na Muzičkoj akademiji u Zagrebu na odjelu kompozicije i glazbene teorije u klasi prof. Natka Devčića. Razvio je vlastiti autorski pristup: osebujan, maštovit, kreativan i zreo, u idiomu »uravnoteženog modernizma«, kako voli reći.

Piše glazbu za naše, ali i poznate strane jazz orkestre, primjerice za NDR Big Band, SFB Big Band, Big Band RTV Slovenija i druge. Osim jazza sklada i na području suvremene ozbiljne te komorne glazbe za razne formacije, od kvarteta saksofona ili brass kvinteta do simfonijskog orkestra, ali i za tamburaški orkestar.

Pišući glazbu za televizijske i radijske programe, mjuzikle, te razne orkestre, afirmirao se i kao skladatelj i aranžer jedinstevnog rukopisa. Primjerice, na sjajan je način stopio narodnu glazbu i jazz, spojivši jazz orkestar i ansambl LADO.

Za osobite zasluge za kulturu Glojnarić je odlikovan Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića. Također, dobitnik je nagrade »Miroslav Sedak Benčić« u kategoriji autorskog stvaralaštva, u području jazza. Dobio ju je za skladu »Sun Ergos« za tenor saksofon i big band.

Otvoreni kod

Program za svoje novo autorsko diskografsko izdanje nazvao je »ROCKJAZZROLL«, što nedvosmisleno ukazuje na stilski zaokret u njegovom stvaralaštvu.

»Naziv programa ‘ROCKJAZZROLL’, kao i moto ‘A Little Look Back at Tomorrow’, prikladno sažima glazbeni koncept koji na suvremen način donosi ponovno osmišljavanje nasljeđa jazz fusiona iz 1970-ih«, rekao je Glojnarić.

JazzHR Festival   Vrijeme održavanja: 8. do 10. svibnja 2024. Mjesto održavanja: Tvornica kulture, Zagreb Program Srijeda, 8. 5. 2024. 19.30 Big Band KK – Krško: novi album Silvija Glojnarića 20.30 Nove nade jazza Četvrtak, 9. 5. 2024. 19.30 Aldo Fosko Collective 20.30 Gerhard Ornig »se4sons« Petak, 10. 5. 2024. 19.30 Camille Bertault Quintet 20.30 Zmaj Orko Star 21.30 Žan Tetičkovič – The Port of Life + jam sessions svaki dan nakon koncerata

»Jazz fusion pokret bio je prvenstveno poznat po malim grupama, kao što su bendovi Milesa Davisa, Weather Report, Mahavishnu Orchestra, Return to Forever, The Eleventh House i Head Hunters.

Ipak, u to vrijeme postojali su big bandovi koji su istraživali različite aspekte jazz fuzije kao što su sinergija jazza, rocka i raznih etničkih utjecaja, na primjer Maynard Ferguson Orchestra i Don Ellis Orchestra.

Ta glazba nudi slušatelju privlačnu viziju moderne jazz fuzije izvorno skladane za big band, a ne samo aranžirane za njega. Koristi grooveove pod utjecajem rocka, bujne harmonije i upečatljive melodije, sve to profinjeno kroz sofisticiranu orkestraciju i kontrapunktske poteze koji otkrivaju bogatu pozadinu klasično obrazovanog skladatelja. Ovaj višeslojni album originalne big band glazbe ima mnogo toga za ponuditi zahtjevnom slušatelju.«

Ovaj je projekt drukčiji od njegovih prethodnih, u pogledu skladanja, ali i aranžiranja. Iako vrhunski piše aranžmane za standarde, skladbe drugih autora, Glojnarić je najuvjerljiviji kad ih piše za vlastite skladbe, što je slučaj u ovoj situaciji. Zapravo skladanje i aranžiranje promišlja kao objedinjeni autorski proces.

»Svi mi tražimo savršenstvo u pjesmi, umjesto da se fokusiramo na druge moguće načine skladanja, što naravno traži fleksibilnost i kreativnost jer nas upućuje da istom problemu pristupamo drukčije«, tvrdi.

»Drugim riječima, ne fokusiram se na ‘što’ nego ‘kako’. Prebirući po instrumentu stalno čujem neke poznate fraze, pa sam odlučio odbaciti takav princip, odnosno potražiti neka nova rješenja, pri čemu sam se počeo baviti formom.

Naime, shvatio sam da je to jedan od ključnih elemenata skladanja, koji može učiniti čuda u stvaralačkoj fazi. Odbacio sam klasične modele big band glazbe u formalno-harmonijskom smislu i počeo tražiti nove kvalitete tona, nove boje instrumenata, koje omogućuju drukčiju ‘gustoću’ zvuka, pa se samim time mijenja i tip melodije, naročito uporabom nekih ‘novih’ instrumenata kao što je, primjerice, vokoder.

Osim toga, danas već postoje i novi modeli skladanja koji uključuju umjetnu inteligenciju. Tim je načinom već sada moguće stvarati nove zvučne efekte i glazbene zapise, ali to još nitko nije ugradio u neki glazbeni alat pa za uporabu »otvorenog koda« treba pričekati.

Moja vizija je pozitivno promijeniti život kroz individualno, kreativno izražavanje unutar suradničke zajednice koja slavi i održava jazz. Sve ono što je bilo poštujem i cijenim, glazbenike koji su stvarali nove pravce, skladatelje koji su ulazili u nove situacije, ali novo kreativno izražavanje današnjih generacija mora biti u prvom planu.«

Jedinstvo proturječja

Osim suvremenog pristupa jazzu, ne zanemarujući njegove osnovne postulate, što je Glojnarićev zaštitni znak, u stvaranju glazbe za ovaj album posebice je vodio računa o improvizaciji u kontekstu big banda. Zapravo sjajno je uskladio dionice orkestra sa solističkima, da se prožimaju, da donose logičan slijed misli.

»Aspekt koji me zaokupljao u stvaranju ovog albuma je improvizirana priroda postavljanja i pisanja glazbenog djela«, objašnjava.

»Dodatna ključna načela koja u tom kontekstu jazz čine jedinstvenim su to što prikazuje elemente kao što su swing, harmonijska progresija, poliritmija i spontana improvizacija. To su osnove koje me uvijek vode u nova iskustva, drukčije strukture – harmonijske, ritmičke – drukčije instrumentacije…

Ako ovo čitate, to je vjerojatno zato što volite jazz. Mnogi od nas znaju zašto volimo jazz, iako to ne možemo uvijek opisati riječima. Iako smo možda ljubitelji jazza iz različitih razloga, većina nas se može povezati s prvim otkrivanjem i zaljubljivanjem u jazz glazbu.

Nećemo se složiti oko najbolje jazz ploče ili najboljeg jazz glazbenika, a ponekad se čak ne možemo složiti ni oko toga što jazz jest, a što nije. Međutim, još uvijek smo zajednica s mnogo zajedničkih vrijednosti i slažemo se da je jazz važna glazbena umjetnička forma s jednako bogatom tradicijom kao i klasična glazba, ili bilo koja druga glazba. Prema ovome u stvaranju glazbe zaokuplja me ljubav prema jazzu.«

Iako je swing uvijek prisutan u njegovom stvaralaštvu, kad piše u kontekstu jazz glazbe, u ovoj je prigodi napravio djelomičan odmak od tradicionalnog pristupa swingu.

»Riječ swing ima dvojako značenje: jedno je stil glazbe, a drugo je način sviranja s milisekundnim ritmičkim odmakom«, objašnjava Glojnarić.

»Govorimo li o drugoj varijanti, ona mora biti prisutna u svakom sviranju jazz glazbe jer, kako mi jazz glazbenici kažemo, ako glazba ne swinga to nije jazz. Međutim, prvo značenje se odnosi na eru jazza koju zovemo swing era, kada su glavni protagonisti bili big bendovi.

Znamo da jazz nije samo jedna od glazbenih vrsta, to je način sviranja i sudjelovanje u glazbenom stvaralaštvu. To je nasljeđivanje i prenošenje glazbenog materijala koji se uvijek (pre)oblikuje i revitalizira novom životnom snagom, tj. jazz je stvaranje u trenutku, to je glazbena manifestacija slobodnog duha.

Pisati drukčije nije odlazak od osnovnih postulata jazz glazbe, jer bez obzira na sve, dobra glazba, bila nova, bila simfonija ili jazz, ostaje dobra. Moj ‘drukčiji’ način sadržava slobodu glazbenog izražavanja, a glazbenici moraju raspolagati solidnim instrumentalističkim znanjem, tako da mi je omogućena inkorporacija visoko cijenjene europske tradicije u jazz.

Kako god bilo, improvizacija je i dalje ostala najvažnija odlika jazz muziciranja, a moja glazba time zadržava svoj specifičan i karakterističan pečat. To je zapravo recept očuvanja izvornog duha jazza kroz njegovu povijest, odnosno iz proturječja i suprotnosti stvaram novo jedinstvo.«

Iluzija usporavanja

Kreirajući svoj novi projekt Glojnarić je napravio odmak u pogledu ritma, ali i zvuka, posebice oslanjajući se na mogućnosti elektronike koje znalački uključuje u svoje aranžmane.

»Objašnjenje toga treba tražiti u pojmu Nu-jazz ili još poznatije – jazztronica, ili jazz budućnosti, što sve obuhvaća pojam jazz & electronic music«, tvrdi.

»Ta glazba sadrži elemente i drugih glazbenih stilova kao što su funk, free music… Dosta sam vremena proveo istražujući Nu-jazz gdje sam i pronašao sve ono što sam htio promijeniti u ovom recentnom uratku.

Naime, Nu-jazz je krovni pojam koji sugerira označavanje i miješanje jazz elemenata i improvizacije s modernim tehnikama i žanrovima stvaranja glazbe, uz korištenje elektronike, sempliranja…, pri čemu koristim elemente pisanja za tradicionalni big band, Acid jazz, funk i druge žanrovske utjecaje.

Ovo zvuči vrlo inovativno, ali korijeni Nu-jazza mogu se pratiti unatrag do fusion pokreta 1960-ih i 1970-ih u kojima su umjetnici poput Milesa Davisa i Herbieja Hancocka spajali jazz s rockom, funkom i drugim žanrovima.

Ono na čemu sam ja poradio bile su 1990-e kada su glazbenici u svoje radove počeli uključivati elektroničke elemente kao što su sempliranje, looping i digitalne efekte, te sam nastojao da moja orijentacija kombinira harmonijsku sofisticiranost jazza s ritmičkim i melodijskim elementima rocka, funka i drugih stilova. Takav pristup mi je omogućio inovativnost u improvizaciji, skladanju i orkestraciji.«

Doima se kao da je upravo na to mislio kad je smislio naslov »Present Day« za jednu od skladbi u ovom projektu. Naime, stječe se dojam da prati i razumije inovacije koje se događaju u jazzu i da zna kako ih inkorporirati u svoju glazbu.

»Ima nešto u tom naslovu što sugerira razmišljanja oko Nu-jazz glazbe, tim više što u sadržaju te skladbe pronalazimo dosta similarnih dijelova«, govori Glojnarić.

»Skladba ‘Present Day’ počinje gustim akordima sintisajzera uz pratnju ritam sekcije, što je pomalo neuobičajeno za pisanje za big band. Prvi dio teme dodijeljen je gitari, a zatim udvostručen saksofonima.

Tema je sastavljena od dva kontrastna dijela: jedan u neujednačenom taktu 7/16, a drugi stalno izmjenjujući 4/4 i 3/4. Oba su odjeljka stoga napisana u različitim varijacijama sedam metričkih podjela. To stvara iluziju usporavanja, iako se tempo uopće ne mijenja.

Solo na sopran saksofonu počinje ispraćajem pozornosti, ispraćajem cijelog orkestra, a zatim prelazi u groove ritam sekcije. Točka koja dokazuje Nu je tenor saksofon solo koji počinje vriskom, ali odmah zatim postaje suzdržaniji, dopuštajući solistu da polako razvija svoje linije dok ne dosegnu brze melodijske nalete koji podsjećaju na Michaela Breckera. Skladba završava električnim klavirom i smirujućim, ali tajanstvenim akordnim padovima sintisajzera, slično kao i na početku.«

Motivacijske vještine

U jednoj od skladbi na albumu, »Untold Story II«, Glojnarić je iskoristio svoje bogato bubnjarsko umijeće. Naime, bubnjeve je, kao samouk, svirao u tadašnjem Plesnom orkestru RTZ-a, te u najpoznatijem hrvatskom jazz sastavu, Zagrebačkom jazz kvartetu.

»Skladba ‘Untold Story II’ pravi je uvod koji privlači pažnju slušatelja od prve note«, govori.

»Uglata modalna tema otkriva obje moje pozadine: kao klasično obrazovanog skladatelja i kao bubnjara, uz visokoenergetski ‘ritam džungle’, dijalog između bubnjeva i cijelog orkestra, koji se izmjenjuje sa swing dionicom.

Zapravo, cijela kompozicija služi kao bujni izlog za bubnjara, koji blista u ovoj melodiji. Solaže uvode dualnost funk-swinga koja se održava kroz veći dio djela, a simultana improvizirana truba puni uokvirene složene linije stvarajući trenutni učinak ‘organiziranog kaosa’. Upravo je taj trenutak posebno zanimljiv.«

Album zaključuje izvedba skladbe »Summer Garden«. Osim mističnog karaktera, to je djelo odraz bogatog Glojnarićevog džezističkog iskustva. Primjerice, međunarodno iskustvo stjecao je svirajući s glasovitim svjetskim džezistima poput Johnnyja Griffina, Arta Farmera, Slidea Hamptona, Stana Getza, Johna Lewisa i brojnima drugima, te kao član SFB big banda u Berlinu.

»Skladba ‘Summer Garden’ napisana je u 3/4 ritmu, što je pomalo neobično u jazz fusion maniri«, objašnjava. »Znamo da je 90 posto zapadnjačke glazbe napisano u 4/4 ritmu. To me zaintrigiralo da i ja pokušam nešto napisati u tom ritmičkom paternu.

Svirao sam turneju s legendarnim Tootsom Thielemansom. Na svakom koncertu izveli smo njegovu skladbu ‘Bluesette’. Slušajući je odlučio sam i ja pokušati napisati nešto takvo i evo ga – ‘Summer Garden’ u 3/4 ritmu po uzoru na ‘Bluesette’. Ja sam naravno iskoristio samo ritam, a melodija i formalno-harmonijski sklop je moj original. Uspio sam napisati ono za što je odluka pala davnih godina.«

Glojnarić ima bogato iskustvo djelovanja s jazz orkestrima. Godinama ga je prenosio glazbenicima u tadašnjem Big bandu HRT-a – današnjem Jazz orkestru HRT-a – koji je vodio kao šef-dirigent i za koji je pisao skladbe i aranžmane.

Pod njegovim vodstvom Orkestar je svirao uigrano, sigurno i čvrsto, na razini boljih europskih jazz orkestara, što su pokazali na svojim redovnim sezonskim koncertima na kojima su ugostili poznate hrvatske i strane glazbenike: pjevače i instrumentaliste.

U ostvarivanju ovog projekta ostvario je suradnju s Big Bandom KK iz Krškog koji djeluje pod vodstvom saksofonista Aleša Suše. Upravo će oni izvoditi Glojnarićeve skladbe na koncertu u Tvornici Kulture.

»S Alešom sam odmah našao zajednički jezik jer on je veliki profesionalac koji razumije glazbeni izričaj kojim se bavi«, tvrdi Glojnarić. »Odmah mu je bila jasna moja glazbena koncepcija. Iskazao je razumijevanje što se pokazalo dobrim putem do jasne vizije mog programa, istovremeno pokazavši da je dovoljno sposoban upotrijebiti svoj sluh i motivacijske vještine pri čemu su njegove fizičke kretnje bile dovoljno čvrste, kako bi mogao zadržati ritam i signalizirati svoju viziju.

Iako je na početku bilo malo problema oko prihvaćanja drukčijeg materijala, Big Band KK iz Krškog je sjajno odradio snimanje što se i čuje već od prvog slušanja. Orkestar je relativno brzo shvatio što i kako treba, pa sukladno tome imamo sjajne snimke s odličnim solima. Čestitke!!!«

Objava Silvije Glojnarić, zvijezda festivala JazzHR: Jazz se uvijek revitalizira novom životnom snagom pojavila se prvi puta na Novi list.

pročitaj cijeli članak