Ruglo kao spomenik velike korupcijske afere u Hrvata, a niti likvidacija nije prošla bez drame
Jedno od najjasnijih uprizorenja koliko je nešto trulo u gradu Zagrebu zasigurno je i ruglo koje žitelje metropole već 40 godina bode u oči, i čini se da se situacija neće tako skoro promijeniti.
Oni stariji još uvijek pamte kako smo za izgradnju tog velebnog zdanja od svojih plaća izdvajali deset godina, a da bi nas danas ta hrpa krša svakim ulaskom u Zagreb podsjećala na ljude i obećanja od kojih se većini diže želudac.
Pogađate, riječ je o Sveučilišnoj bolnici u Blatu, spektakularno najavljivanoj kao najveći i najmoderniji klinički centar, opremljen najsuvremenijom medicinskom opremom, ma čak i kao ponos glavnog grada gdje će se spašavati životi, slušati kongresi najvažnijih svjetskih znanstvenika i medicinara, da ne kažemo i stvarati i živjeti znanost…
U nadi je spas?
Naravno, realnost je nešto drugačija. Ova “bolnica” danas ne bi pošla ni kao umobolnica u “Letu iznad Bandićevog gnijezda”, a još uvijek nije poznato kada će se i hoće li se uopće ta konstrukcija rušiti ili kako ju prenamijeniti u nešto iole korisno.
No, nedavno je učinjen jedan mali korak za čovječanstvo, ali velik za Zagrepčane. Početkom rujna prošle godine na zagrebačkom Trgovačkom sudu službeno je završen likvidacijski postupak skeleta koji doslovno i metaforički viri iz Blata.
U postupku je zemljište i nedovršena zgrada predana u posjed Zagrebu, a na žiro račun je, kako je doznao Telegram tada, sjelo nešto više od 3,7 milijuna eura. Novac je u većem dijelu došao od prodaje dionica Zagrebačke banke koje su bile u vlasništvu nepostojeće bolnice od devedesetih. Sredstva su, doduše, već potrošena na rashode općeg proračuna jer, ustvrdili su iz Grada – nisu bila namjenska.
Podsjetimo, likvidacija nije prošla bez drame, koju ste vjerojatno već i potisnuli. Još u lipnju 1995. Gradska skupština donijela odluku o prestanku Sveučilišne bolnice Zagreb te imenovala Likvidacijsko vijeće i upravitelja, Marina Simunića. Taj će isti gospodin nakon deset plus godina javno moliti vlasti da netko prihvati njegovo likvidacijsko izvješće. No stvarni, formalni postupak likvidacije, po službenoj dužnosti, sud je pokrenuo 17 godina nakon skupštinske odluke, 2012. godine.
Grad je u likvidacijskom postupku prijavio nekretninu površine 523 tisuće kvadratnih metara, novac na žiro-računu u iznosu 4,3 milijuna kuna (oko 572 tisuće eura) te 326.040 dionica Zagrebačke banke. Naknadno se doznalo da su i na drugoj čestici površine 19 tisuća kvadratnih metara sagrađene upravne zgrade koje nisu bile evidentirane ni u katastru, niti u zemljišnim knjigama.
A onda dolazimo do nešto svježijih godina, točnije 2020. kada je Grad izlučnim zahtjevom preuzeo u posjed nekretnine, no preostala likvidacijska masa tek je lani stigla na račun Zagreba.
Zrno po zrno…
Zašto ovo sve sada spominjemo, pitate se zasigurno… Čisto da vas podsjetimo prije izbora da će se ova tema ponovno aktivirati, što znači da ćemo uskoro opet slušati o “svemirskim brodovima” koji bi u Blato trebali privlačiti stručnjake i ostalu medicinsku elitu.
Ne tako davne 2018. godine kapitalci Bandić i Plenković su potpisali sporazum o izgradnji Nacionalne dječje bolnice (u prvoj fazi) pored postojećeg betonskog kostura, dok se tadašnji ministar zdravstva Kujundžić hvalio kako će posao biti gotov za tri godine. Kao što smo imali prilike vidjeli, do toga došlo nije.
Vizionarstvo se potom prenijelo i na “nasljednike”, Tomaševića i covid junaka Vilija koji su najavili nastavak projekta uz pomoć europskih sredstava, no dosad je izrađena tek studija izvodljivosti.
A do realizacije projekta netko će sigurno imati koristi od ove omražene ruševine – lokalni narkomani i tipovi koji trebaju mjesto za sklapanje sumnjivih poslova. Možda i neki foto-entuzijasti koji vole apokaliptične kulise za darkerske ili golišave portrete. Barem nekome dobro.
Objava Ruglo kao spomenik velike korupcijske afere u Hrvata, a niti likvidacija nije prošla bez drame pojavila se prvi puta na Dnevno.hr.
pročitaj cijeli članak
