Bio je na počecima svoje karijere, tijekom i u pozne dane, uvijek košarkaška trenerska senzacija. Bogdan Tanjević, Crnogorac porijeklom (rođen 1947. godine u Pijevljima), a naš Krešo Ćosić ga je zvao Bosanac, jedan je od najvećih i najuspješnijih košarkaških učitelja s ovih prostora. Temperamentan i psihološki pronicljiv iz svake momčadi je izvlačio maksimum. A njegova karijera i niska uspjeha je fantastična.

Iako se proslavio u Bosni i Hercegovini čije državljanstvo ima kasnije je stekao nekoliko državljanstava: talijansko, crnogorsko, tursko i naravno bosanskohercegovačko. Imao je samo 32 godine, dakle još je mogao biti igrač, kada je kao trener sarajevske osvojio naslov prvaka Europe. Bio je to najveći uspjeh dotadašnje jugoslavenske klupske košarke.

Bilo je to 5. travnja 1979. godine u francuskom gradu Grenobleu. Pred 12 tisuća gledatelja, od kojih je veliki broj bio navijača sarajevskog klubamu finalu Kupa Prvaka Bosna je svladala talijanski klub Emerson rezultatom 96:93.

Tanjević oduševljavao

U fenomenalnoj utakmici Delibašić, Varajić, Vučević, Benaček, Đogić, Bosiočić, Izić, Radovanović, Hadžić, Pešić, predvođeni s klupe briljantnim trenerom Bogdanom Tanjevićem, pokazali su do tada neviđeno košarkaško umijeće. Pod Tanjevićem u sljedeće četiri godine Bosna je osvojila još jedan naslov prvaka Jugoslavije, 1980. godine. Od značajnih međunarodnih dostignuća treba istaknuti drugo mjesto na klupskom prvenstvu svijeta, Interkontinentalnom kupu odigranom 1979. godine u Brazilu te ponovno sudjelovanje na istome turniru 1980. godine u BiH.

Taj odličan rad u Bosni postavio ga je na svjetski košarkaški zemljovid. Već u 24. godini počeo je raditi kao trener. Baš u Bosni. Iste sezone doveo ju je u Prvu ligu. Sedam godina poslije osvojio je prvenstvo, zatim Kup europskih prvaka te ponovno prvenstvo.

Nakon dva osvojena naslova prvaka Jugoslavije s Bosnom, te osvojenog domaćeg Kupa i s naslovom europskog prvaka – sa Stefanelom iz Milana bio je prvak Italije i osvajač Kupa Italije 1996. godine. Kasnije je bio prvak i pobjednik Kupa SRJ s podgoričkom Budućnosti 2001., prvak Francuske s Asvelom 2002., s Fenerbahčeom prvak Turske dva puta (2008. i 2010.) te po jednom pobjednik Kupa Turske i osvajač turskog Superkupa.

Šest medalja kao izbornik

Čak pet puta je svoju momčad doveo do finala Kupa Radivoja Koraća te sva finala izgubio. Kao izbornik bivše Jugoslavije osvojio je šest medalja: zlato na juniorskom prvenstvu Europe 1974. te pet medalja sa seniorima: na Eurobasketu srebro 1981. sa SFRJ te zlato s Italijom 18 godina poslije. S Turskom je osvojio srebro na SP-u 2010., broncu i zlato na Mediteranskim igrama 2009. i 2013. godine.

Bogdan Tanjević je vrhunski intelektualac. Završio je u Beogradu svjetsku književnost na Filozofskom fakultetu, a umjesto odbrane diplomskog, stao je pred matičara s Jasnom Selimović, nekad poznatom košarkašicom. Njegovo umijeće komunikacije opčinilo je Turke, vodio je njihovu reprezentaciju do srebra na svjetskoj smotri 2010. godine, a istovremeno je liječio kancerogenu bolest kemoterapijom.

Tadašnji turski predsjednik Demirel odmah je dekretom naredio da mu se uruči tursko državljanstvo. Zbog cigarete kažnjavala ga je i FIBA, zapalio bi u dvorani odmah nakon utakmice. Antologijska je njegova izjava:

Razbio je Srbe, nikad ga neće zaboraviti, a Tuđman je baš ponosno zgrabio telefon

Rat ga je teško pogodio

“I dalje pušim, nisam prestao ni kad sam zviznuo na operaciju. Kad me vidio onaj moj onkolog, kaže: ‘Vi pušite?’ Odgovorim: ‘Pušim’. Šta ću, nije bolest od cigarete, znam od čega mi je, od čemera”

Ratni vihor koji je zadesio ove prostore teško ga je pogodio. Znao je pričati: “Ja svojim mentorima smatram i Boru Stankovića koji mi je bio trener u OKK Beograd, i dragog profesora Acu Nikolića, i Ranka Žeravicu i Mirka Novosela. Imao sam tu privilegiju da sam kod Novosela kao 26-godišnjak bio postavljen za trenera juniorske selekcije Jugoslavije što je nevjerojatna stvar i bio sam prvak Evrope 1974. godine.”

“Ali, to je sve inventivnost našeg svijeta, jer smo gledali 28 godina unaprijed. Da su ti ljudi koji su tada vodili Košarkaški savez Jugoslavije vodili i državu, sada bismo bili četvrta, peta zemlja Evrope. Imao sam sreću da sam i ja za sobom ostavio trenere koje sam pomogao. Sve ovo što, nam se dogodilo pogodilo me. Svi smo se međusobno izdali, sve ono u što smo se kleli smo pogazili. Čemer je to”.

Posljednjih više od tridesetak godina živi u Trstu.

Objava Rat ga je baš teško pogodio u bivšoj Jugoslaviji: ‘Svi smo se međusobno izdali’ pojavila se prvi puta na Dnevno.hr.